Pandemija koronavirusa prekinula je mnoge aktivnosti, uz ostale i rad glazbenika, kojima su nastupi uživo bitan dio ostvarivanja zarade za život. Budući da se ne zna kada će se moći početi održavati koncerti, predsjednik Hrvatske glazbene unije Nikša Bratoš pojašnjava u kakvoj su se situaciji našli brojni izvođači i kakve su akcije poduzele cehovske udruge poput HGU-a.
U mjerama zaštite od koronavirusa, čak i popuštanju tih mjera, glazbenici, tj. izvođači, svirači i pjevači, stradali su hrpimice, jer oni rade i zarađuju pred publikom. Nije li paradoksalno da su samo glazbenicima i nekima iz izvedbenih umjetnosti uskraćena prava na rad čak i u popuštanju mjera zaštite od koronavirusa?
Prije svega želio bih naglasiti da glazbeni izvođači nisu jedini koji su izravno pogođeni mjerama. U sličnoj situaciji su i glumci, plesači... sve izvedbene umjetnosti. Dalje, svjesni smo da nisu pogođeni samo umjetnici. Mjerama koje su opravdano propisane, i koje, kako vidimo, daju rezultate, zabranjen je rad i djelatnicima u turizmu, ugostiteljstvu, sportu, a odrazit će se, na primjer, i na domaću proizvodnju hrane. Svi smo na neki način u nezavidnoj situaciji. Kad je o glazbenicima riječ, treba istaknuti da su oni bili vjerojatno prvi kojima je zabranjen rad, i vjerojatno će biti zadnji kojima će biti dopušten, što njihovu situaciju čini još težom. Razdoblje tijekom kojeg će jednom dijelu glazbenika biti zabranjen rad, poglavito onima koji inače nastupaju u velikim koncertnim prostorima, očito će biti dulje od šest mjeseci, a pesimističnije prognoze govore i o više od godinu dana. I inače krhka pozicija samostalnih glazbenika (bez zagarantiranih prihoda, bez mogućnosti bolovanja i bez plaćenih godišnjih odmora) time je dovedena do ruba. Ti ljudi sami financiraju sve u svom poslovanju, od nabave i održavanja opreme i prijevoznih sredstava do knjigovodstvenih troškova. Neki od njih su početkom godine uzeli kredite zbog nabave osnovnih sredstava potrebnih za već dogovorene poslove tijekom 2020. i sad su u posebno teškoj situaciji.
Koliko je pogođenih glazbenika i njihovih obitelji, o kojim se brojkama radi i je li moguće uskoro očekivati dopuštenje za rad, tj. nastupe uživo makar u kontroliranim uvjetima? Vezano uz to, kakve je akcije, uz druge udruge, poduzeo HGU?
– Po podacima koje imamo u našim udrugama (HGU, HOUKU, HDGU, HDS), u RH se glazbom bavi više od 15.000 ljudi. Taj broj je još veći pribrojimo li tehničko i organizacijsko osoblje vezano uz koncertnu i izvedbenu djelatnost. Od tog broja, gotovo četvrtina živi isključivo od glazbe. Jedan dio su zaposlenici orkestara (u kazališnim kućama, na HRT-u), ali većina su samostalni, što ovog trena praktično znači – prepušteni sami sebi. Još prije više od dva tjedna Predsjedništvo HGU-a poslalo je Ministarstvu kulture prijedloge za oživljavanje glazbene djelatnosti. Prijedlog je uključivao različit pristup za različite oblike djelatnosti, od studijskog snimanja do koncertne aktivnosti. Takav prijedlog smo kroz UNISON (savez svih glazbenih udruga) prošli tjedan uputili Vladi. Nastojimo tim prijedlozima objasniti situaciju i dati uvid nadležnima u problematiku našeg posla i moguća rješenja. Naravno, posao je Vlade RH i Stožera civilne zaštite da donesu odluke i propišu mjere.
Kako su reagirale udruge, poput Hrvatske glazbene unije, i postoje li fondovi solidarnosti? Te je li moguće takvim fondovima za prvu pomoć zamijeniti pravo na zarađivanje nastupima pred publikom, uz poštivanje mjera distance?
Odmah nakon uvođenja mjera počeli smo djelovati u dva smjera. Jedan je prema članstvu, a drugi je prema nadležnim državnim tijelima. Predsjedništvo HGU-a bilo je u stalnom kontaktu s resornim ministarstvom (Ministarstvo kulture), a preko Ministarstva kulture i s drugim ministarstvima. Naime, jedan dio glazbenika svoju djelatnost obavlja preko registriranih obrta ili poduzeća, pa je njihovo resorno ministarstvo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. I tu smo inzistirali da sve mjere predviđene za gospodarstvenike budu na jednak način dostupne i za glazbenike koji na taj način obavljaju svoju djelatnost. Jedino su glazbenici izostavljeni iz svih mjera koje su državna tijela poduzela, a ostvaruju prihod isključivo kroz autorske ugovore iz kojih se plaćaju doprinosi, a nemaju registriranu djelatnost. Za takve naše članove predvidjeli smo mjere u sklopu udruga. Predsjedništvo HGU-a uputilo je zahtjev HUZIP-u (Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava) za pomoć u rješavanju tog pitanja. Ljudi iz HUZIP-a pokazali su socijalnu osjetljivost, svjesnost situacije, i prerasporedili sredstva koja su bila u Fondu HUZIP-a za kulturne i socijalne namjene predviđena za neke druge svrhe (natječaji za poticanje kulturnih aktivnosti). Ta sredstva su sada relocirali za socijalne svrhe i donirali udrugama glazbenika kako bi se isplatila pomoć glazbenim izvođačima. Udruge koje okupljaju glazbene izvođače (HGU, HUOKU i HDGU) odmah nakon izbijanja epidemije i uvođenja mjera pristupile su prikupljanju i analizi podataka o članstvu. HGU je uputio poziv svim svojim članovima da popune upitnik na web stranici udruge, u kojem smo tražili podatke o poslovnom i socijalnom statusu. Na osnovi tih podataka donijeli smo procjenu mogućih mjera za ublažavanje posljedica epidemije. Pozvali smo članove da se prijave za potporu smatraju li da im je potrebna. Pregledali smo svaku pristiglu prijavu te na osnovi kriterija koje je donijelo Predsjedništvo HGU-a ocijenili prijave i donijeli odluke o potporama.
Po Statutu HGU-a, možemo isplaćivati potpore samo članovima HGU-a. Neki od kriterija bili su redovita djelatnost proteklih godina, glazba kao jedini izvor prihoda, podaci o obitelji (je li član jedini hranitelj obitelji, koliko članova ima uža obitelj, je li u podstanarskom odnosu itd.). Nakon što nam je HUZIP odobrio i uplatio novac, počeli smo s isplatama potpore onima koji su zadovoljili kriterije i koji su poslali svu traženu dokumentaciju.
Naravno da je isplata potpora iz takvih fondova samo privremena mjera, omogućavanje ljudima da prežive ovo razdoblje. Količina novca je ograničena. Potraje li ovakva situacija dulje, ta će se mogućnost iscrpiti.
Ništa ne može zamijeniti redovitu djelatnost i ostvarivanje prihoda nastupanjem pred publikom. Ali kako je ta cijela djelatnost prihodovno vezana uz brojnost publike, svako poštivanje socijalne distance višestruko smanjuje prihod. Posljedično – postavlja se pitanje opravdanosti takvih nastupa.
Očekujemo podršku medija, koji pojačanim emitiranjem domaće glazbe mogu pridonijeti oporavku glazbenog sektora kroz autorska i srodna prava. Trenutačno, kad se praktično cjelokupno javno umjetničko djelovanje svelo na internet, više nego ikad prije postalo je jasno koliko je važno uređivanje autorskih i izvođačkih prava za korištenje glazbe na digitalnim platformama.
Trenutačno je u tijeku izrada Zakona o autorskom i srodnim pravima kojima bi u hrvatsko zakonodavstvo trebalo implementirati direktivu EU o primjerenoj i razmjernoj (pravičnoj) naknadi svim autorima i izvođačima. Nadamo se da će taj zakon u svom konačnom obliku osigurati da ti prihodi doista dođu do autora i izvođača kojima i pripadaju. Situacija s pandemijom, trenutak u kojem su tisuće europskih glazbenika u jednom danu ostale bez posla na neodređeno vrijeme, dodatno je apostrofirala poziciju umjetnika. Pokrenuta je peticija COVID-19 koju je u Europi samo u dva tjedna potpisalo više od 15.000 glazbenika, od toga 800 iz Hrvatske.
Peticijom se pozivaju vlade zemalja EU da predvide mjere pomoći za ovaj teško pogođeni sektor, ali se ujedno i šalje zahtjev da se reguliraju prava izvođača, s obzirom na to da je praktički cijeli glazbenički posao preseljen na internet, a izvođači od toga nemaju ništa. Ljudi samo na taj način konzumiraju glazbu, umjesto živih nastupa, slušaju pjesme na raznim platformama, tako se generira prihod, koji, nažalost, ne stiže do glazbenika koji su te izvedbe stvarali, nego zbog trenutačno loše ili nepostojeće zakonske regulative završava kod raznih posrednika.
Malo se računa vodi o tome da su kreativne industrije ozbiljan ekonomski faktor i za zaradu države. Primjerice, plaćanje poreza i ostala davanja od nastupa uživo donose prihod državi i “hrane” ne samo glazbenike, nego i mnoge druge “službe” oko njih. A ipak su glazbenici spriječeni u radu, dok se dopušta okupljanje u crkvama, koje ne donosi, nego odnosi iz državnog proračuna?
Želim vjerovati da će kriteriji u popuštanju mjera biti ravnomjerni, bez obzira na tip djelatnosti. Trebamo biti svjesni da nije u pitanju samo veličina prostora, nego i način na koji se ljudi okupljaju. Nije isto ako ljudi mirno sjede ili ako, recimo, igraju košarku i kreću se po cijeloj dvorani. Nije isto ni za sve glazbenike. Jedna je situacija ako sviraju klavir i violina, a sasvim druga ako je u pitanju puhački orkestar. Iz puhačkih instrumenata aerosol ide na sve strane... Pogledamo li rezultate koje je Hrvatska postigla u borbi s pandemijom i usporedimo ih s rezultatima drugih zemalja, mislim da možemo biti zadovoljni.
Očito je struka odigrala ključnu ulogu. Ja sam i inače sklon auto voziti k mehaničaru, radije negoli pokušavati nešto sam. Tako da se ne bih miješao u procjene epidemiološke struke, što bi i kako bi trebalo. A i ne bih želio preuzimati tu odgovornost. Činjenica je da je glazbena industrija sa svojim pratećim djelatnostima krupan i zdrav dio gospodarstva. Zasnovan na tržišnim principima. Pogotovo segment živih nastupa.
Na svako glazbeno događanje vežu se i ugostiteljstvo, tehnička produkcija, najam prostora, dvorana, stadiona, medijsko oglašavanje, zaštitarske službe, agencije za prodaju ulaznica. Ljudi nemaju tu percepciju, ali u organizaciju jednog malo većeg koncerta uključeno je više desetaka ljudi, nerijetko i više od stotinu. Svi oni rade za honorar, na svaki taj honorar plaćaju se porezi, doprinosi, PDV... I tako se puni državni proračun. Tako da bi i državi trebalo odgovarati što brže oživljavanje glazbene djelatnosti.
Stoga je razumljivo da svi mi u glazbenim udrugama pokušavamo naći načine djelovanja u ovakvim uvjetima, ne samo zbog glazbenika, nego i zbog svega ostalog spomenutog. Jedna od stvari koja bi se mogla odvijati su koncerti manjih postava na HRT-u, po istim kriterijima po kojima se odvija npr. emisija “Otvoreno”.
U studiju te veličine, šest-sedam ljudi moglo bi i svirati, kao što razgovaraju i diskutiraju, uz isto poštovanje mjera i uz sličan sigurnosni rizik.
– Ispada da su glazbenici dobri manekeni kad se radi o humanitarnim nastupima i dočecima sportaša ili televizijskim i radijskim programima koji ne mogu bez glazbe, a inače su “drugi red” i manje su važni pri donošenju ovakvih mjera. Osim toga, govorimo o kulturi, u koju se svi načelno zaklinju, ali u ovakvim situacijama vidimo da nije sva kultura ista, čak i kada donosi prihode državi i zapošljava ili samozapošljava ljude?
Sve mjere koje Vlada donosi povlače za sobom veliku odgovornost. Prije nekoliko dana smo kroz UNISON (savez svih glazbenih udruga) poslali neke prijedloge mjera Vladi RH. Glazbenici bi sigurno željeli početi svirati odmah, ali preuzeti odgovornost za zdravlje prisutnih – svoje publike – nije nešto o čemu bi trebali odlučivati sami glazbenici. Naše je da stalno pratimo situaciju i u skladu s njom promišljamo i predlažemo neka rješenja koja nam se čine mogućima. Ali odluku moraju donijeti nadležna državna tijela.
Nimalo zdrav dio gospodarstva. HGU i slične strukovne organizacije su premrežene netalentiranim ali zato vrlo močnim ljudima koji drmaju. Blokiraju talente, guraju svoje pulene. Uostalom sjetite se i pokušajte nabrojiti pet novih imena u posljednje tri godine. Nema ih. Nemaa ih zato što vlada mafija netalentiranih i pokvarenih ljudi bez kojih nitko ne može ništa napraviti