U Srbiji je postala popularna zahvaljujući serijama "Vojna akademija" i "Žene s Dedinja", a hrvatsku publiku glumica Tijana Pečenčić (27) osvojila je ulogom Diane u seriji Nove TV "Kud puklo da puklo".
Čime ju je osvojio Zagreb, kako se snašla na setu i kako je raditi s dečkom Jankom Popovićem Volarićem, otkriva nam u razgovoru.
Jeste li se privikli na Hrvatsku?
Iza mene je već 18 mjeseci kako sam ovdje i tu fazu adaptacije na novu sredinu i nove ljude odavno sam prošla. Nijedna promjena nije laka, pa tako nije bila ni moja, puno sam toga novog naučila, najviše o sebi, mislim da sam čak malo i odrasla.
Imate li već omiljene rituale u Zagrebu, mjesta koja ste otkrili?
Veselim se što sam pronašla još jedan grad u kojem se osjećam lijepo i sigurno, od samog dolaska u Zagreb nisam osjećala da sam tu privremeno, zahvaljujući kolegama privikavanje je bilo bezbolno. Promjene nisu jednostavne, ali ne treba ni strahovati od njih, ja sam svoje prigrlila i dobila zauzvrat pregršt lijepih stvari. Zagreb je čaroban za novogodišnjih blagdana. Oduševljava me Zrinjevac, Tuškanac, sve je bajkovito. Rituali mi dosta ovise o ritmu posla, tako da ih i nemam u pravom smislu, a voljela bih da, kad god imam potrebu, odem na Sljeme. Pila bih kavu na svježem zraku na mjestu s prekrasnim pogledom, razmišljala o Beogradu i svemu onom što mi nedostaje, od obitelji, prijatelja do samog Beograda... To je mjesto koje sve zna o meni.
Kako kratite vrijeme za stanki na snimanju serije i imate li neki trik za učenje teksta?
Svaka je pauza dragocjena. Slobodno vrijeme ne kratimo, mi ga produljujemo i ispunjavamo osmijesima, brigom jedni o drugima, malim iznenađenjima, druženjem i lijepom energijom koju donosimo na set. Trik za učenje teksta nemam, bitno je da razumijem svoj lik, znam njegove dobre i loše strane. Tek ga onda mogu braniti i, samim tim, tekst ne može biti problem.
S kime se najbolje slažete na setu?
Ne bih nikoga izdvajala, dovoljno je da oni znaju koji su. Lijepo se slažemo i jako dobro funkcioniramo zajedno.
Jeste li naučili što snimajući Vojnu akademiju?
Svaka uloga pruža mi mogućnost razvitka, ostavlja trag i oplemenjuje. Naučila sam stoički podnositi udarce koje život zadaje, naučila sam da nije lako stajati u stavu mirno u cik zore dok te šiba snijeg, kiša ili jako sunce, ali da u namjeri treba biti ustrajan i imati jaku volju da bi se stiglo do cilja i ostvario uspjeh. Puzeći po blatu na kiši, pod punom ratnom opremom, ispitala sam svoje fizičke i mentalne sposobnosti. Čar glumačkog poziva i jest u tome što pruža da se izraziš, da budeš neko drugi, da kopaš po sebi, istražuješ. Sve su to izazovi.
Tko su vam uzori? Postoji li netko s kim biste željeli raditi?
Nemam uzore, postoje ljudi kojima se divim. Dosta je glumačkih veličina s kojima bih se voljela naći u istom kadru ili daskama, ima i onih s kojima to ipak neću moći jer nisu više među nama, ali čija me ostavština u obliku filmova može učiti. Priželjkujem raditi sa svim onim redateljima koji se usude raditi sa mnom. Kažem usude jer mislim da nam ovo naše turbulentno domaće tržište ne pruža dovoljno mogućnosti da se izrazimo u mjeri kojoj bismo voljeli. Razumljivo, nas glumaca ima mnogo, ali s druge strane, čini mi se da mnogi redatelji nemaju hrabrosti za promjene i igraju na sigurno.
Kažu da posao i ljubav ne idu skupa, kod vas je suprotno
Možda je naš odnos najbolji demanti toga. Baviti se istim pozivom može biti i zabavno i korisno. Međusobno se savjetujemo, kritiziramo i hvalimo, kažemo sve bez zadrške i ljutnje. Gluma je krhka i važno mi je pokraj sebe imati osobu koja me razumije. Jedno smo drugom velika podrška.
Čime vas je Janko osvojio?
Srcem, dobrotom, inteligencijom, šarmom, duhovitošću...
Kako se opuštate?
Uz dobru muziku, knjigu, treninge, u druženju s obitelji i dragim ljudima.
Biste li voljeli sudjelovati u emisijama poput TLZP-a?
Ako mi to ne bi remetilo i oduzimalo puno vremena u poslu, zašto ne? Volim plesati, imitirati, mislim da bi moglo biti zabavno uhvatiti se u koštac s raznim transformacijama.
Vjerujete li u brak?
Naravno da vjerujem.
