Kad sam bila djevojčica, otprilike u dobi mojeg sina, stalno sam crtala putokaze po karti svijeta. Postoje ta mjesta koja su mi bliska odmalena, iako ih nikada nisam vidjela. Jedna od tih zemalja je Kenija, zbog ljudi, povijesti i prirodnih ljepota. Tijekom života upoznala sam i neke ljude koji su na razne načine vezani uz Keniju – bilo rođenjem ili zato što su je izabrali za svoj dom. Kenija ima sve: more, planine, organizirane safarije. A putovanje s osmogodišnjakom također ima utjecaja na odluku – kaže nam glumica Ana Maras Harmander, objašnjavajući zašto su ona, njezin suprug i sin prošlog studenoga odlučili otputovati u Keniju. Ova država u istočnoj Africi poznata je po visokom riziku od terorističkih napada i mogućnosti otmica stranih državljana, pa je važno dobro isplanirati takvo putovanje, što je Ana povjerila stručnjacima. – Imali smo pomoć jedne švedske agencije jer su mjesta na koja smo mogli ići vrlo ograničena, a ponegdje je i opasno. Cijepili smo se ovdje u Zagrebu, na institutu Andrija Štampar, gdje su nam sve detaljno objasnili. Svatko je primio tri cjepiva. Također je potrebna viza, ali se lako može dobiti. Najvažnije je dobro spakirati svoju malu medicinsku pomoć jer u divljini nema ničega. Ako se nešto dogodi, zovu se "Flying doctors" ili se mora otići u Nairobi – opisuje Ana što je sve bilo potrebno obaviti prije odlaska u Keniju, gdje su posjetili i pleme Maasai te se pobliže upoznali s njihovim načinom života i običajima.
– Taj posjet zaslužuje poseban putopis, zaista. Posjetili smo jedno naselje Maasaija na jugu. Maasai se razlikuju na sjeveru i jugu, a podijeljeni su i na manja plemena. Na jugu su više navikli na posjete turista, dok su na sjeveru potpuno izolirani. U Loisabi, na sjeveru, imali smo vodiča Maasaija koji živi u selu udaljenom dvadesetak kilometara. Njegov odnos prema životinjama i divljini bio je sasvim drukčiji od onoga što smo vidjeli na jugu, gdje su se prilagodili turističkoj potražnji. No vratimo se posjetu samom naselju. Dočekali su nas pjesmom, predivni nasmijani ljudi. Mene su postavili u centar dok su muškarci izvodili svoj ples u kojem skaču, a žena treba izabrati onoga tko skoči najviše. Nakon toga obišli smo njihove spavaonice, a na kraju su nam ponudili svoje rukotvorine. Posebno me dirnulo što smo jednom djetetu platili godišnje školovanje – prenosi Ana svoje dojmove. Dodaje kako je njezinu osmogodišnjem sinu Rubensu sve na ovom putovanju bilo čudesno, no istodobno mu je sve bilo bliže i prirodnije nego njoj i njezinu suprugu.
– Djeca su otvorenija i ne treba im dugo da se prilagode. Upoznao je nekoliko dječaka svojih godina koji dane provode čuvajući stoku usred savane, među divljim životinjama. Mislim da će mu neke stvari postati jasnije kad ih se kasnije sjeti – kaže Ana. Svaka fotografija koju je Ana objavila na Instagramu s ovog putovanja izgleda poput prizora iz filma "Moja Afrika", pa smo je pitali što ju je najviše očaralo u toj divljini Afrike, gdje je susret s lavom ili slonom sasvim normalna pojava.
– Najviše me očaralo to poštovanje. Uvažavanje među tim predivnim životinjama, ali i među ljudima koji s njima žive. Sve je jasno, sve je rečeno bez ijedne riječi. Nevjerojatni je privilegij biti tako blizu i samo promatrati što se događa. Vidjeti geparda u potrazi za hranom i pratiti ga kroz njegove putešestvije, hodati uz nosoroge koje čuva šest naoružanih čuvara, vidjeti blizance sloniće... Ma, toliko je toga što me obilježilo i oduševilo da bih mogla pisati do sutra. No ono što mi se potvrdilo i što me najviše rastužilo jest da nijedna divlja životinja nije toliko opasna i okrutna kao čovjek – kaže glumica koju trenutačno gledamo u RTL-ovoj seriji "Sjene prošlosti." Na sjeveru Kenije njezina obitelj bila je smještena usred savane. Prizori izgledaju idilično, no je li stvarnost zaista takva ili postoje stvari na koje treba posebno paziti.
– Na sjeveru, u Loisabi, klimatski uvjeti su drukčiji. Područje je povišeno i prepuno brežuljaka. Prije nekoliko desetljeća netko je donio kaktus koji se proširio posvuda, a sada ga pokušavaju istrijebiti jer životinje nisu navikle na njega, a vrlo je agresivan u zauzimanju teritorija. Zemlja je crvena, zbog čega životinje izgledaju drukčije – slonovi nisu samo sivi, već sivocrveni. Zalasci sunca izgledaju kao iz nekog drugog svijeta, a životinje su potpuno slobodne u svom prirodnom okruženju, rijetke za vidjeti. Mi smo, uz puno truda, vidjeli gotovo sve životinje koje tamo žive, ali smo svaki dan, ujutro i popodne, išli s vodičem koji je odrastao među njima. Na sjeveru se ljudi nastoje uklopiti u divlji život, a ne obrnuto. To međusobno poštovanje je fascinantno. Odsjeli smo u kolibama – šatorima s otvorenim krovom, ali su kreveti bili prekriveni mrežama. Bilo je to ludo iskustvo – buditi se s izlaskom sunca dok slušaš razne životinje. Imali smo walkie-talkie za hitne situacije jer su tu samo četiri kolibe, a rendžer je noću obilazio teren. Uglavnom, to je potpuno prepuštanje prirodi, modernom čovjeku možda malo neobično, ali apsolutno predivno – pripovijeda Ana, još uvijek pod dojmom ovog putovanja. Na jugu Kenije, u rezervatu Maasai Mara, posebno treba biti oprezan s vodenkonjima.
– Najopasnija životinja u Africi upravo je vodenkonj. Od napada vodenkonja strada najviše ljudi. Većina misli da je lav najopasniji, ali lav je zapravo životinja koja najviše spava – provede i do 22 sata izležavajući se i spavajući. Vodenkonj je izuzetno teritorijalna životinja, i iako su vegetarijanci, neće se ustručavati napasti bilo koga tko uđe u njihov teritorij, posebno u blizini vode. Tijekom dana uživaju u vodi i tada ih možeš promatrati ispred svoje kolibe, no noću izlaze na kopno da bi jeli i tada su najopasniji. Naša je koliba bila odmah uz rijeku u kojoj se kupaju, pa smo od 7 navečer do 6 ujutro morali zvoniti kravljim zvonom kako bi nas rendžer ispratio na večeru i vratio s nje. Dobivali smo i zviždaljku za slučaj nepredviđenih situacija tijekom noći. A koje su to situacije, možete i sami zamisliti – prisjeća se Ana.
Također otkriva razliku između juga i sjevera Kenije: – Prema mojem iskustvu, jug i sjever vrlo su različiti, kao što je slučaj u svakoj zemlji. Različita su flora i fauna, a to oblikuje i život ljudi. Na sjeveru je sve podređeno prirodi u kojoj ljudi žive, dok su na jugu počeli iskorištavati priljev znatiželjnih turista. Na sjeveru je znatno daleko manje opcija za smještaj, ljudi su u suživotu s prirodom, i to je meni kao putniku najzanimljivije – iskusiti kulturu kakva ona stvarno jest, bez uljepšavanja za turiste s dubljim džepovima. Kenija je zaista velika zemlja koja nudi mnogo toga. Svakako preporučujem odlazak, i to što dulji. Sljedeći put voljela bih posjetiti Mombasu i more. Većina ljudi tamo govori engleski i ništa im nije problem. Hakuna matata! – zaključuje Ana.
Nairobi, glavni grad Kenije, često je opisan kao opasan grad u dokumentarcima i putopisima, a Ana nam je iz prve ruke ispričala kako to zaista izgleda: – Nairobi je suluda kombinacija najrazvijenijeg grada u Africi i jednog od najvećih slamova na svijetu. Ne možeš se slobodno kretati svuda ako ne poznaješ okruženje. Većina ljudi koji dolaze ili žive u Nairobiju borave u tzv. Gated community, gdje je sve ograđeno i čuvano. Kad smo stigli, dočekao nas je vozač, a pri ulazu u hotel, koji čuvaju naoružani čuvari, prošli smo sigurnosnu provjeru kao na aerodromu. No, s druge strane, Nairobi je iznimno živahan, zanimljiv i rapidno raste. Naočigled postaje jedan od velikih tech hubova Afrike. Grad ima nevjerojatan potencijal, ali ljudi se masovno žale na korupciju... Imamo prijatelje koji tamo žive, pa smo grad doživjeli i iz druge perspektive, ne samo turističke. Upoznali smo i mnoge zanimljive ljude s kojima smo i dalje u kontaktu. Sigurno ćemo se vratiti – kaže Ana, prisjećajući se i nezaboravnog iskustva letova s kenijskom zračnom kompanijom Air Kenya.
GALERIJA: U Big Brotheru se ljubila s Blaće, a danas vodi potpuno drukčiji život daleko od očiju javnosti
– AIR Kenya je zaista posebno iskustvo. Na prvom letu nisam bila baš opuštena, a kad sam shvatila da nas čekaju još tri takva leta, gotovo sam odustala. No, jednom kad probiješ strah, sve postane lakše. I ne samo lakše nego zapravo počneš uživati. Letovi su poput vožnje malim cestama – doslovno imaš osjećaj da je to privatni avion. Sjediš odmah iza pilota i kopilota, vidiš sve njihove instrumente, čuješ razgovore, potpuno ludo. Kupiš kartu za odredište, ali ne znaš da će avion do tog odredišta još tri puta sletjeti i uzletjeti, poput zračnog autobusa. Iskrca jedne putnike, ukrca druge. Stalno sam bila u čudu, ali moji dečki su bili potpuno opušteni. Na kraju sam uživala u pogledu koji ti može pružiti samo ovakav avion koji leti nisko – prisjeća se Ana. Što se tiče gastroponude u Keniji, Ana je oduševljena: – Odlična je jer se sve temelji na svježim namirnicama – kaže, napominjući kako je svježina sastojaka ključan dio kulinarskog iskustva u Keniji.
Budući da Maasai uzgajaju stoku, meso koje su jeli bilo je osobito ukusno i pripremljeno na mnogo različitih načina. – Na sjeveru smo kušali sve što su imali dostupno i svježe, a sve je bilo fantastično. Na jugu, u Masai Mari, imali smo izbor između tradicionalnih jela i zapadne kuhinje zbog većeg priljeva turista. U Nairobiju smo posjetili nekoliko restorana koji su bili sigurni i dostupni, iako bih najradije jela s lokalnim stanovništvom na ulici. Na putu smo često naletjeli na štandove s voćem i raznim sokovima, ali nam je savjetovano da ne uzimamo ništa što nije iscijeđeno u tom trenutku ispred nas. Moje najljepše jelo bilo je usred savane, na dekicama, okružena divljim životinjama – naravno, ne zbog jela, nego zbog trenutka koji se savršeno poklopio – kaže Ana. Njezin posjet Keniji odvijao se tijekom kišnog razdoblja kada su dnevne temperature dosezale 30 stupnjeva, dok su noći bile hladnije, između 10 i 15 stupnjeva. Savjetuje svima koji planiraju putovanje u ovom razdoblju da pripreme odjeću za sva godišnja doba.
– Ovo je idealno vrijeme za posjet Keniji jer nije prevruće, a noći su ugodne za spavanje. Idealno je i zato što ima manje komaraca, posebno onih koji prenose malariju, jer se oni izliježu nakon kišne sezone. Kenija je također povoljna zbog više nadmorske visine, što komarcima ne odgovara. U ovom razdoblju najviše je mladunaca; sve životinje su vani u potrazi za hranom sa svoje potomstvo, a to su najljepši prizori na svijetu. Kad bismo se pripremali za safari, polazili bismo rano ujutro, već u 6, pa smo nosili jakne i čak kape. Do podneva bismo se presvukli u ljetnu odjeću, a navečer ponovno obukli topliju odjeću, i tako u krug – kaže Ana. Savjetuje i da se na ovakvo putovanje svakako ponesu lijekovi i sredstva protiv komaraca, što je ključno za uživanje u svim ljepotama Kenije bez brige o zdravlju.
GALERIJA Ove djevojke natjwču se za titulu Miss Universe
– Obavezna su sredstva protiv komaraca, ali, kao što sam već ranije spomenula, preporučujem ponijeti malu ljekarnu koja bi vam mogla zatrebati – sredstva nakon uboda, protiv bolova, sirup za snižavanje temperature. Nama su bile potrebne noćne svjetiljke, naglavne, kako bismo osvjetljavali put tijekom noći u savani. Također, adapteri za struju i puno memorije na mobitelu za sve te divne prizore. Imali smo situaciju kada je Rubens, po povratku s jednog od safarija, dobio temperaturu 39,5. Naravno da sam imala sve sa sobom, ali temperatura se nije snižavala. Bili smo u divljini, i nismo znali je li ga nešto ugrizlo, pa smo zatrebali liječnika. Srećom, bili smo na jugu gdje je veća populacija, pa je bio jedan specijalizant, a ne doktor, koji ga je pregledao i dao mu antibiotik. On se slučajno našao tu, a divni ljudi koji su radili u kampu potrudili su se nabaviti taj antibiotik. Sve je dobro što se dobro završi – prisjeća se Ana. Njezina najljepša uspomena s ovog putovanja jest to što je uživala u ovoj pustolovini s obitelji, a te će uspomene zauvijek dijeliti. – Nije bilo lako s plavokosim dječakom uputiti se na ovakav put, ali bilo nam je najljepše. Njegovo upoznavanje potpuno druge kulture najljepše mi je bilo gledati. Čak im je u jednom trenutku pjevao svoju skladbu, a oni njemu njihove pjesme. Svako putovanje me podsjeti koliko je divno biti dio ovog vremena i živjeti na ovom planetu, koliko su ljudi lijepi kad se smiju u bilo kojoj državi i kako granice zapravo ne postoje kad je u pitanju srce. Svi srcem jako dobro vidimo – kaže glumica. Na kraju otkriva koje je suvenire ponijela s ovog putovanja.
– Imam ih nekoliko: naušnice od mjedi u obliku afričkog kontinenta, prekrivač Maasaija i ručno izdubljenu zdjelu. Također, svi imamo privjesak na ključevima u obliku naše najdraže afričke životinje – otkriva Ana.
VIDEO Marko Perković Thompson najavio novi koncert! Evo gdje će nastaviti povratničku turneju
