Desetak dana po Italiji glumcu Goranu Grgiću i njegovoj obitelji – supruzi Ivani, kćeri Katarini te sinovima Franu i Lovri – nakon radnog je ljeta bio pravi odmor. Krenuli su trajektom iz Zadra u Anconu i uputili se u Pompeje. Dojmile su ih se okamine ljudi, i to u položaju u kakvom ih je u 19. stoljeću zatekla erupcija: u snu, u trku, robovi vezani lancima, svi zgrčeni... Nakon dva dana provedena na jugu Italije krenuli su prema Rimu.
– Nismo vozili autocestom već lokalnim cestama kako bismo osjetili pravi život. Usput smo se zaustavljali, kupali po nekim plažama i moram priznati da se ne čudim što Talijani trče k nama na more. More je pretoplo, a plaže su im ružnije od naših – kaže Grgić.
U talijanskoj su se prijestolnici zadržali tri dana. Rim su najprije obišli panoramskim autobusom, a potom se uputili na određene znamenitosti. Unajmili su apartman u centru grada, nedaleko od Fontane di Trevi.
– Svi smo ubacili novčić za sreću, a mene osobno Rim se najviše dojmio – govori Goran Grgić.
Putovanje Italijom završili su obilaskom Pise kojoj, kaže Grgić, razvikani Kosi toranj nije jedina znamenitost. Gdje god dođu, Grgići se nastoje odmaknuti od klasičnih turističkih tura. Zemlju upoznaju obilaskom njihovih tržnica, restorana za koje znaju samo domaći, u razgovoru s lokalnim stanovništvom. S dojmljivog putovanja kući nisu donijeli suvenire ni pune vrećice beskorisnih stvari.
– Kupili smo njihove autohtone začine, domaću tjesteninu i pokoju bocu njihova vina. Fran se vratio s nekoliko majica iz Hard Rock Caffea, Katarina s drečavim lakovima za nokte, a Lovri je od kupnje bilo draže obilaziti talijanske McDonald’se – kaže Grgić.
