Otočna zemlja koja se smjestila u Tihom oceanu, a sastoji se 6852 otoka. Najveći među njima su Hokkaido, Honshu, Shikoku i Kyushu. Zemlja haiku poezije i Zemlja izlazećeg sunca. Zemlja izrazito organizirana i uređena te zemlja koja je sinonim za tehnologiju. Zemlja sushija. Sve je to Nippon, kako ga lokalno stanovništvo zove, odnosno Japan. Egzotična istočnjačka kultura te posebnosti njihovih Shinto hramova, samo su neki od razloga zašto je Japan popularna turistička destinacija. Na ovo otočje uputila se i bivša sudionica RTL-ovog sociološkog eksperimenta "Brak na prvu" Hedviga Tandara koja je ovu odluku donijela spontano, a putovala je u društvu majke.
- Japan je prva dalja destinacija na koju sam se uputila ove godine, no nikako nije i posljednja. Ova je godina posebna pa je tako i ovo putovanje. Premda sam živjela u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i bila u Turskoj, Daleki istok još nisam imala priliku posjetiti - kaže nam Hedviga koja priznaje i da ova destinacija nikada nije bila na njezinoj listi želja.
- No kako je moj život unatrag zadnje četiri godine i više nego nepredvidljiv, naučila sam prihvatiti svaku priliku koja mi se nudi i iskoristiti najbolje što nam svaki dan može donijeti. U 28. godini sam shvatila da je moguće da ne poživiš dugo tako da treba živjeti ispunjeno - kazala je te dodala da joj je želju za dalekim i netipičnim lokacijama pobudila mama koja je velika putoholičarka.
Tandara je u Zemlji izlazećeg sunca provela 12 dana, i to od 27. svibnja do 7. lipnja ove godine, a kako bi došla do Japanskog otočja putovala je više od 16 sati. Prvo se uputila iz Zagreba u Katar, a taj let traje 5 sati i 20 minuta, dok je let za Tokio trajao još 10 sati i 40 minuta. Put je organizirala preko agencije preko koje inače putuje te kojoj vjeruje.
- Zbog mog zdravstvenog stanja moram znati da je to netko kome vjerujem i kao osobi, tako da ne bih putovala s nekime tko mi nije i osobni poznanik. Pomaže i činjenica da u svakom trenutku imam majku liječnicu kraj sebe - kaže Hedviga koja se u Japanu odmarala u hotelima visoke kategorije, no u sobi je imala nekoliko poteškoća.
- Ono što je specifično za Japan je da su sobe vrlo niske, a ja sam relativno visoka za žensku osobu i u petama bi mi glava nemalo puta bilo vrlo blizu stropovima. Također, sav namještaj je vrlo nizak, prilagođen njihovim dimenzijama, pa sam se često osjećala kao ženski div u zemlji Liliputanaca - kazala je te dodala da su sobe uređene minimalistički te da 'hotel visoke kategorije' ima dosta drugačiji uređen interijer nego oni u Europi.
Tijekom 12 dana Tandara je posjetila osam gradova: Tokio, Yokohamu, Kamakuru, Hakone, Kyoto, Naru, Osaku i Kobe. Kaže i da je namjerno odlučila ne otići u Hirošimu, jer ju ne privlači mračni turizam. Radije je posjetila Kobe u kojem je probala najbolji goveđi odrezak na svijetu te prošetala destilerijom Sakea, rižinog vina kojeg Japanci obožavaju.
Tokio joj je ostao u posebnom sjećanju, zbog svima poznate, zebre Shibuya Crossing kojom dnevno prođe i do pola milijuna ljudi. No, kaže Hedviga, dojam gužve ne postoji.
- Svi idu svojim putem, svatko poštuje putanju drugoga i nema straha da će doći do kakvog incidenta jer se i kao turist jako brzo prilagodiš njihovim navikama i načinima ponašanja - kaže.
U Kyotu je posjetila dvorac Nijo koji je se dojmio svojom građom. Naime, zidovi su klizni i mogu se rastaviti tako da sobe po potrebi mogu biti različite veličine, a cijeli dvorac je napravljen od drveta čempresa. Najspecifičniji element je ''pod slavuja'' koji kad se kroči na njega počne ispuštati zvukove tako da nitko ne može hodati po hodnicima neprimijećen. Kao omiljeni dio puta ističe posjet gradu Naru u kojem je u parku hranila srne i jelene koji slobodno šeću.
Ova turistička tura bila je fokusirana na tradicionalni Japan te je Hedviga imala priliku vidjeti puno hramova, a to joj je i drago. Posebno je se dojmio hram Asakusa, koji je najstariji u Tokiju te posvećen božici Kannon, i to zbog priče o njegovom nastanku. Naime, legenda kaže da su u sedmom stoljeću dvojica ribara u mrežu uhvatili kip budističke božice milosrđa i koliko god puta su kip vraćali u vodu, svaki put bi ga ponovno pronašli u mreži.
Japan je poznat i po velikom broju stanovnika, 125 milijuna, no to ne utječe na čistoću gradova, nego baš suprotno. Hedviga kaže da je Japan zasigurno najčišća zemlja koju je posjetila.
- Čistoća gradova u Japanu je besprijekorna i to do te mjere da gotovo da nema kanti za smeće. Zašto? Da se ni ne stvori mogućnost za gomilanjem smeća na vanjskim površinama. Svatko svoje smeće nosi kući gdje se gotovo religiozno odvaja i reciklira - kaže te dodaje da su ultimativni pokazatelji čistoće javni toaleti.
- U toaletima možete birati kako ih želite dezinficirati, kako grijati ili hladiti sjedalice, koju glazbu slušati, a sada ne pričam ni o posebnim wc-ima u hotelima gdje se daske dižu kad se približavate, same puštaju vodu i spuštaju kad odlazite - kaže Tandara te opisuje i njihovu primjenu tehnologije u svim sferama života.
- U hotelima hranu odnose i donose roboti koji izgledaju kao da su iz dječjih crtića, a i cijela je kultura podosta ''infantilna'', no nikako ne u negativnom kontekstu već je to njihov način da razbiju konstantan pritisak da od malih nogu moraju u svemu biti izvrsni - kaže.
Osim organiziranosti i tehnologije koja ju je očarala, ono što joj je bilo odbojno su vremenske prilike. Naime, u svoja dva tjedna boravka prošla je različite vremenske prilike.
- Vrijeme je sve samo ne konstantno. Došle smo u kišu i sivilo, a kroz nekoliko dane skrivale se od sunca. Izgorjela sam dvaput i pod 50+ zaštitnim faktorom. Manevrirale smo između promočene obuće i slojevite odjeće, oblačenja i presvlačenja, no to je sve normalno kad si turist, moraš biti spreman na sve vremenske prigode da bi uspio vidjeti sve zbog čega si došao. Ne dolaziš na drugi kraj svijeta nepripremljen. Tako da, treba ponijeti sve. Od kratkih rukava, do hoodica, tenisica, japanki, kišobrana, kabanica i dobrog ruksaka da to sve stane - prisjeća se te dodaje dojmove o Japancima.
- Nevjerojatno su radišni! No nažalost do 2050. godine 40 posto stanovništva će imati preko 65 godina jer ako se uopće žene i ako uopće imaju djecu imaju maksimalno jedno dijete, no posvuda se mogu vidjeti kolica u kojima voze pse - primijetila je te dodala i da su izrazito etnički čist narod.
- 98,5 posto stanovništva upravo su Japanci. Japanci i Korejci su u susjedski zategnutim odnosima tako da njihovu crnu magiju krive za trovanje vode, potrese, tajfune. Organizirani kakvi jesu, za zaštitu od takvih elementarnih nepogoda, na mobitele dobiju poruku 20 minuta ranije da se znaju pripremiti i pravovremeno postupiti - kaže te dodaje da ju je iznenadilo što se ovaj radišan narod nakon posla može vidjeti kako odlaze piti, naravno najviše njihov sake koji ima između 18 i 20 posto alkohola.
Tandara dodaje i neke stvari koje lokalno stanovništvo vidi drugačije nego što ostatak svijeta percipira o njima.
- Ono što stranci ne razumiju je da riječ "kamikaza" zapravo znači: božanski vjetar i da je prije svog današnjeg zlokobnog značenja bila pojam zahvalnosti tajfunima koji su spasili Japan od invazije Mongola, da gejše nikako nisu prostitutke i da samuraji nisu bili samo ratnici. Kada gejše tek krenu s obukom one se nazivaju Maiko i obitelji svoju imovinu ulažu u njihova kimona, biti gejša je stvarno zanimanje i vrlo su rijetke strankinje koje su uspjele postati gejše. Samuraji su bili i žene, a bili su i visoko obrazovani. Kako je Japan zbog svog geografskog položaja bio izoliran od svijeta, dosta je njihove kulture i danas obavijeno velom tajne - ističe sudionica "Braka na prvu". Za lokalce dodaje i da su i više nego topli i srdačni, ali da je komunikacija otežana jer rijetko govore engleski. No, Hedviga kaže da neugodnih situacija nije imala te da se osjećala u potpunosti sigurnom.
Nismo mogli zaobići ni pitanje o cijenama u ovoj zemlji. Tandara je kao izrazito skupo istaknula voće.
- Pitale smo se zašto voće rijetko gdje ima na doručcima u hotelima, a zbog plana puta, mijenjali smo hotele gotovo svaki dan, tako da nije moglo biti do jednog lanca hotela. Kad smo slučajno na ulici jedan dan išle preračunavati cijenu jabuka, ostale smo u šoku. Postalo nam je jasno zašto jedu toliko povrća, a voća ne - ispričala je te dodala da ju je što se gastronomije tiče oduševio matcha sladoled.
- Matcha je zapravo prženi zeleni čaj i Japanci ga stavljaju i puno toga, ali sladoled je ono što je zasigurno nešto što je odlično osvježenje - kazala je te dodala i da je uživala u japanskom jelu shabu-shabu. Radi se o tanko narezanom mesu, govedini ili svinjetini i povrću koje se miješa u vrućoj zdjeli na sredini stola i poslužuje s umacima za namakanje (kao što su sezam i soja sos). Kuha se zajednički s bliskim ljudima dok sastojci malo ne omekšaju. Osim svima već poznatog sushija, Hedviga kaže da osoba koja posjeti Japan svakako treba probati i street fooda poput svježih kamenica, grilanih velikih lignji na ražnjiću, spring rollsa, steam bunsa, mooncakea, kestena, glaziranih jagoda i bubble tea.
VEZANI ČLANCI
Što se tiče njezinog iskustva u Japanu, naša sugovornica prepričala je i jednu anegdotu vezanu uz visinu lokalaca.
- Nemali sam broj puta primijetila da bi mi se uspjeli skloniti ispod kišobrana dok je padala kiša, a da mi pritom nisu smetali. Naprotiv, bilo mi je slatko kako bi uspjeli stati, a da ne zauzimaju puno prostora. Više sam se bojala da ih slučajno ne udarim laktom - kazala je te otkrila da, unatoč pozitivnom iskustvo koje je imala na ovom putovanju, ne bi se vratila.
- Previše je destinacija koje još želim posjetiti, a previše sam znatiželjna da ne otkrijem što se skriva iza sljedećeg kamena. Moja majka će se vratiti prvom mogućom prilikom, ali za nju sam ja i doslovno mala beba što se tiče putovanja, ona je moj uzor što se tiče balansa između rada i uživanja u životu. Ona ima tu neizmjernu prednost što se tiče broja zemalja koje je posjetila tako da se u neke zemlje već i sada, pa makar bila riječ i od dalekim destinacijama, vratila više puta - ispričala nam je Hedviga Tandara.
VIDEO: Sergej Trifunović ponovno izvrijeđao splitske policajce: Zabranjen mu je ulazak u EU i još tri zemlje
