Tvrđava svetog Mihovila u Šibeniku ovog je ljeta ponovno jedno od mjesta na kojem gostuju najveće svjetske zvijezde. Ulaznica za ovu jedinstvenu pozornicu postala je poput zgoditka na lutriji jer svaki koncert može pratiti samo tisuću sretnika. Tako je bilo i kada je gostovala talijanska superzvijezda Mario Biondi.
Glazbenik je to koji izvodi za Italiju netipične glazbene stilove – soul i jazz. Odrastao je na Siciliji u pravoj glazbenoj obitelji budući da su mu baka i otac bili popularni pjevači. Pravo mu je prezime Ranna, a „umjetničko“ prezime Biondi preuzeo je od oca Stefana Biondija. S Marijem, kojeg zovu i talijanski Barry White, razgovarali smo prije nastupa u Šibeniku, a premda se radi o velikoj zvijezdi koja je u Italiji i svijetu prodala milijune ploča, doimao se kao pristupačna osoba za koju nema teških pitanja.
Prvi ste put u Šibeniku. Kako vam se sviđa grad, a pogotovo pozornica na ovoj prekrasnoj tvrđavi, na koju smo mi Šibenčani posebno ponosni?
Da, prvi sam put u Šibeniku, ali definitivno ne i zadnji. Ova je tvrđava fantastična. Mogu vam kazati da je ovo jedno od najljepših mjesta na kojima sam svirao.
U Hrvatskoj ste već bili i prije, nastupali ste u Zagrebu i Dubrovniku. Kakve dojmove nosite iz tih gradova?
Dubrovnik me oduševio ne samo zbog ljudi i znamenitosti nego i činjenice da je njegovo latinsko ime Ragusa, baš kao i jednog grada na Siciliji. Poznato vam je da sam ja sa Sicilije. Imate stvarno predivnu zemlju, a ono što mi je najbolje jest vaša hrana.
Jeste li možda upoznati s hrvatskom glazbom, barem nekim djelima?
Odrastao sam s Alexom Petkovićem koji je odličan glazbenik. Zahvaljujući njemu čuo sam dosta o Hrvatskoj, baš kao i o vašoj glazbi. Eto znam da ste nedavno ostali bez jednog od najboljih hrvatskih pjevača – Olivera Dragojevića.
Sami ste spomenuli da ste rođeni na Siciliji. Tamo ste proveli i djetinjstvo. Kako je bio odrastati na Siciliji?
Bilo je zabavno. Osamdesete su bile možda najbolji period za odrastanje na Siciliji. No, nije bilo uvijek tamo bilo dobro. Sicilija vam je poput yin-yanga. Jedan dan doživite nešto divno, sutra već vidite nešto loše. No, zbog toga sam toliko i zavolio Siciliju. Svaki put kad odem na svoj otok osjećam se divno i obavezno mi se u sjećanje vraćaju te slike iz djetinjstva.
Naravno, postavio sam to pitanje jer mi o Siciliji najviše znamo preko mafijaških filmova poput „Kuma“ i drugih. Koliko je to veliki kliše?
Da, vidjeli ste najgore stvari. Hvala Bogu, na Siciliji ima puno lijepih stvari za vidjeti.
Odrasli ste u obitelji koja se bavila glazbom. Što ste najvažnije naučili od bake i oca?
Sve! Naučio sam sve. Moja je baka imala najdivniji i najbaršunastiji glas koji sam ikad čuo. Možda i najveći glas nakon Elle Fitzgerald, ha-ha. Otac je bio tenor, ali istovremeno i čovjek s puno talenata. Naučio me da treba biti snažan i puno vježbati te da će onda uspjeh lako doći. Zahvalan sam svojoj obitelji na svemu.
Jesu li to i razlozi zbog kojih ste odabrali biti i nasljednik očeva umjetničkog prezimena?
Da, na taj način sam mu i odao počast.
Kako vam je bilo na početku karijere s obzirom na to da su svi u Italiji znali vašeg oca? Jeste li se redovito susretali s onim rečenicama: „Oh, da, to je sin Stefana Biondija“?
Naravno, toga je bilo puno. No nije to samo stvar moje mladosti i to je uvijek smiješna dogodovština. I danas kad dođem na Siciliju, u svoju Cataniju, i uđem u neki bar ili restoran, čujem ljude kako govore: “Ovo ti je sin Stefana Biondija!”, a ja osjećam veliku zahvalnost zbog toga. Zbog načina na koji ljudi čuvaju svoje sjećanja.
Izvodite soul i jazz, glazbu koja nije baš tradicionalna u Italiji. Zašto ste izabrali baš te glazbene stilove?
Glazba je izabrala mene, a ne ja nju. Prvo što sam slušao u životu bile su ploče velikana kao što su Al Jarreau, George Benson, Carmen McRae i drugi talijanski pjevači kao što je Gianni Bella, ali i moj otac. Ta je glazba bila otkriće i od početka sam znao da je to ono što i ja želim raditi u životu.
I na kraju ste vi dospjeli na pozornicu i snimali duete s tim istim Al Jarreuom, Chakom Khan, Burtom Bacharachom i puno drugih poznatih glazbenika?
To je nevjerojatno. Baš poput ostvarenja sna. No nikad ne znate što vam život donosi. Fantastično je što je to sve došlo tako prirodno, kao da pjevam sa starim prijateljima.
Što ste naučili od tih glazbenih veličina? Jeste li se iznenadili time kakvi su oni privatno?
Burt Bacharach je čovjek s jedinstvenim osjećajem za glazbu, ali istovremeno i jednostavna osoba. Ima ogromno srce. Al Jarreau mi je bio poput ujaka, uvijek mi je davao savjete kako nešto otpjevati ili kako se ponašati na pozornici.
Imate veliku obitelj, čak osmero djece?
Da. Četiri sina i četiri kćeri.
Zanimljivo mi je da vam se dva sina zovu Ray i Louis, a imena su dobili po velikanima Rayu Charlesu i Louisu Armstrongu.
Da, i obojica su glazbenici. Počeli su svirati bubnjeve i klavir. To mi je vrlo inspirirajuće.
Možda ćemo onda u budućnosti na pozornici gledati i neki bend obitelji Biondi?
Već sam nastupao sa svojom djecom, dvije najstarije kćeri Marica i Zoe pjevale su kao prateći vokali na prošlogodišnjoj turneji. Ali, kako ste rekli, tko zna, možda u budućnosti budete gledali Biondi 8, baš kao nekad Jackson 5.
Ove ste godine izdali album “Brasil”, inspiriran bossa novom i brazilskim ritmovima. Što vam je bila najveća inspiracija za rad na tom albumu?
Nije to samo album s bossa novom. Pjesme i album u cijelosti sam radio s brazilskim producentima i glazbenicima pa tako smo na ovom albumu odsvirali i neke brazilske klasike, a dodali smo i zanimljivu obradu velikog Sadeina hita “Smooth Operator”, i to obradu na jazz način.
Cijelo ste ljeto na europskoj turneji. Hoće li uopće biti vremena za odmor s obitelji i kamo ćete ići?
Na kraju kolovoza i početkom rujna imat ću nešto vremena za odmor s obitelji. Još ne znam kamo ću ići. Svakako ću nekoliko dana boraviti na svojoj Siciliji, a poslije ćemo vidjeti. Planovi još nisu do kraja definirani.
