Iako je ljeto tek počelo, već je jedno od najboljih za glazbenika Marka Tolju. Objavio je novu pjesmu „Zaplesale su sjene”, za koju je u svojem rodnom kraju snimio videospot, a njome se premijerno predstavio na 58. Splitskom festivalu.
Prvi nastup prošao je odlično i Marko je nekoliko dana prije 34. rođendana osvojio nagradu Bijeli val koja se dodjeljuje za najcjelovitije djelo, odnosno skladbu koja je po odluci stručnog žirija najbolji spoj kvalitete i ukusa publike. Uspjeh u poslu prati i onaj privatan te će Riječanin uskoro izmijeniti bračne zavjete sa svojom dugogodišnjom djevojkom Anom Ivančević. Je li sve spremno za dan iz snova, ali i jesu li momačke večeri razuzdane kao što često prikazuju holivudski filmovi otkrio nam je u intervjuu.
U subotu je održan Splitski festival, kako je protekao vaš premijerni nastup?
Sjajno! Publika ju je odlično prihvatila, a “pala” je i nagrada za najcjelovitije glazbeno djelo – prema odluci stručnog žirija pjesma „Zaplesale su sjene“ ima najbolji spoj kvalitete i ukusa publike. Iskreno, nikad i ne razmišljam o nagradama kada je o glazbi riječ, ali uvijek ih je lijepo dobiti. Mogu reći da je moj premijerni nastup na Splitskom festivalu prošao iznad svih mojih očekivanja.
Pristupate li tom nastupu kao bilo kojem drugom ili je ipak poseban osjećaj jer postajete dijelom tradicije duge dulje od šest desetljeća?
Upravo zbog te tradicije i renomea ovog festivala sam se i odlučio prijaviti. Splitski festival je velik i važan dio naše glazbene povijesti te mi je drago što sam i ja sada dio te priče. Svakom nastupu pokušavam pristupiti najprofesionalnije moguće i ne činim razliku između “manje ili više važnih” nastupa. Jednako sam se pripremao za prvi solistički koncert u Lisinskom, u rasprodanoj Laubi ili za neku klupsku svirku. Svaki nastup, odnosno svaka publika zaslužuje moj maksimum.
Predstavili ste se novom pjesmom "Zaplesale su sjene". Što vas je privuklo njoj?
Čim mi ju je autor Olja Dešić prvi put pustio, zaljubio sam se. Čekao sam pravu priliku i vrijeme za nju pa je tako dvije godine “stajala u ladici”. Kada sam s Antom Gelom počeo raditi na aranžmanu, odmah sam čuo neki veliki, revijski zvuk. Upravo me to i ponukalo da je prijavimo na festival jer mi je zazvučala kao one stare pjesme iz zlatnog doba Splitskog festivala.
Kako ste dosad zadovoljni reakcijama slušatelja?
Zasad dobivam samo pozitivne komentare. Pjesma je vedra, ljetna pa je ljudima dobro sjela u ovo doba godine. Osim publike, jako me vesele i komentari kolega glazbenika koji također imaju samo riječi hvale. I videospot je publika odlično prihvatila, a mi smo se zaista super proveli dok smo ga snimali. Posebno me veseli što je sniman na lokacijama moje Rijeke i Istre, koje obožavam i gdje se najbolje osjećam. No neću vam sve otkriti, najbolje da se sami uvjerite.
Ova će se pjesma naći na albumu koji pripremate za jesen?
Naravno. Na albumu će se naći svi singlovi od 2013. godine te još neke nove pjesme. Posljednji studijski album izdao sam još 2012. godine pa se nakupilo pjesama. No to ne znači da nisam u međuvremenu radio i stvarao. Snimio sam dječji album i album s Jazz orkestrom HRT-a, koji je dobio nominaciju za Porina. Svašta se, dakle, izdogađalo, puno malih i velikih koncerata, ali krajnje je vrijeme i za novi autorski album.
Hoćete li do njegove objave izdati još koji singl?
Najvjerojatnije neću. Album izlazi već najesen, a u međuvremenu me očekuju ljetni koncerti kojima se posebno veselim. „Zaplesale su sjene“ će svakako biti neizostavni dio svakog koncerta.
Ne krijete da biste voljeli izdati i jazz album na engleskom, radite li na njemu?
To su neki snovi koji su još na čekanju. Imam još puno posla u Hrvatskoj. Mislim da mogu puno dati tu gdje jesam. Osim albuma, imam mnogo planova za sljedeću jesen i zimu, upravo dogovaramo nove projekte kojima se iznimno veselim, a što će biti jednog dana, zaista ne znam. Glazba je najvažnija, a ona me može svuda odvesti.
Rekli ste da je vaša karijera na dva kolosijeka - jazz i kantautorskom. Pridajete li oboma istu pažnju? Je li vam neki malo draži od drugoga?
Volim eksperimentirati glazbom. To me zabavlja i pokreće. Nikada nisam pravio razliku između stilova koje volim izvoditi. Svaki ima svoje čari. U jazzu se mogu prepustiti muziciranju i improvizaciji. S druge strane, pjesama koje sam pišem mogu se potpuno izraziti kako želim i kako se osjećam.
Je li lakše u svijet pustiti pjesmu poput "Zaplesale su sjene", koju autorski ne potpisujete, ili one kao što je "Tišina", u kojoj opisujete vlastita iskustva?
Mogu se lako pronaći i u pjesmi koju nisam sam napisao. Naravno, ako mi se pjesma svidi i ako ima sličan glazbeni identitet mome. S druge strane, uvijek je poseban osjećaj pjevati nešto što si proživio, a i lijepo je vidjeti kada se publika pronalazi u nečemu što si napisao. Upravo se to dogodilo s “Tišinom”. Mnogo se ljudi pronašlo u njoj, proživjelo barem jednom u životu tu situaciju. Valjda se zbog toga pjesma i toliko vrti, ljudi je zaista vole te je srušila sve moje osobne rekorde slušanosti.
Rekli ste da se u "Tišini" mogu prepoznati mnogi, oni koji su prešutjeli nešto što su trebali reći. Imate li i danas s tim problema ili kažete sve otvoreno i iskreno?
Ponekad imam. Mislim da svi imamo, pogotovo muškarci. Zato mi je glazba odličan način da kažem sve što mi je na srcu i duši. I pozitivno i negativno. U prošlosti sam pisao zaista o svemu - o stanju umjetnika u državi, o tome kako smo uništili planet, čak i o politici. Sve što me muči i veseli najlakše kažem pjesmom.
Treba li neke stvari ipak ponekad prešutjeti?
Svakako! Baš zato sam i napisao “Tišinu”. I meni se dogodilo da sam zbog neizrečenih emocija izgubio voljene osobe.
Jeste li zaručnici rekli sve što se događalo na momačkoj večeri koju ste nedavno imali u Beogradu? Izgledaju li one toliko razvratno kao što brojni filmovi prikazuju?
Mislim da razvratnost momačkih ovisi o momcima koji je slave. Mi smo svi redom “fini” dečki pa se nema što ni skrivati.
Bliži se vaše vjenčanje, je li sve spremno?
Nije još.
Koliko ste uključeni u samu organizaciju? Ili ste sve prepustili Ani?
Ona vodi glavnu riječ, a ja pomažem u realizaciji.
Je li u tome prisutna trema?
Pozitivna trema je uvijek prisutna kod “važnih nastupa”.
Često se kaže da je vjenčanje dan o kojem svaka djevojka sanja i mašta od djetinjstva. Je li tako i s dečkima?
Ne bih se ženio da mi to ne znači. Smatram da se neke stvari ne trebaju obavljati tek toliko da bi se obavile.
U jednom ste intervjuu rekli kako vas zovu da izvedete pjesmu za prvi ples. Hoćete li za svoje vjenčanje zatražiti slično od nekog od svojih kolega?
Ne.
Biste li svojem prezimenu dodali Anino kao što neki mladoženje čine posljednjih godina?
Hahaha... Mislim da ćemo, kad je o tome riječ, ostati tradicionalni.
Zna se da volite putovati, jeste li za medeni mjesec odabrali neku egzotičnu lokaciju?
Nismo još. Zasad imamo drugih planova i obaveza pa će putovanje malo pričekati.
Za Anu ste rekli da se grozi medijskih nastupa te kako se zato često ne pojavljujete na raznim događanjima. Znači li to da s njom ne možete dijeliti jedan dio svoga života?
Ne. Sve na kraju podijelim s njom i ona sa mnom. To što se ne pojavljujemo zajedno na javnim događajima nikako ne znači da jedno drugome nismo podrška.
Hoće li ljeto biti ispunjeno nastupima ili ćete naći vremena i za odmor?
Uglavnom će biti radno, no to mi ne smeta jer volim koncerte i svoju publiku. A svaki slobodni trenutak pokušat ću iskoristiti za omiljeni odmor - jedrilicu i puste uvale.
