Početak rujna i ove je godine protekao u znaku obrazovanja. Iza nas je prvi tjedan školske godine, koji je osim za učenike bio poprilično izazovan i za dugogodišnju HRT-ovu urednicu i voditeljicu Sunčicu Findak, koja već godinama prati teme vezane za školstvo. Prvi dan škole raspored joj je bio naročito zgusnut.
S jednakim entuzijazmom kao i na početku karijere tog se dana gledateljima HTV-a javila uživo iz Gline u Podnevni Dnevnik, a iste je večeri imala također javljanje uživo s gostom ispred jedne zagrebačke srednje škole. Uz to sudjelovala je i u izradi redakcijskih priloga, a u pauzi je spremno odradila i snimanje za potrebe ovog intervjua. Iako je kao djevojčica maštala da će jednog dana postati glumica, danas je iza nje više od četiri desetljeća uspješne novinarske i uredničke karijere na HTV-u. U svojim emisijama ugostila je brojne učenike, ali i znanstvenike, ministre, izjave je dobila i od predsjednika države, ali, zanimljivo, nikada ni od jednog premijera. No to je nije pokolebalo. I dalje ne odustaje od upućivanja poziva premijeru, ali i rješavanja problematike s kojom se bore učenici, roditelji, ali i nastavnici. Na njihove nepravde posebno je osjetljiva jer njezina kći Katarina (29) i sama je nastavnica.
Novu školsku godinu započeli ste posebnom emisijom "Ima li što novo", u kojoj ste se dotakli brojnih tema vezanih za školstvo. Koja je osnovna nit vodilja emisije?
Emisija "Ima li što novo" emitira se već petu godinu zaredom, dva puta godišnje. Ideja je da na kraju školske godine podvučemo crtu o tome što se sve događalo, promijenilo i mijenjalo u jednoj nastavnoj godini, a druga emisija je na početku školske godine. Ta je posebno zanimljiva. Veliki su planovi, napravit ćemo ovo ili ono - kažu sugovornici. Na kraju se vrlo malo toga ostvari jer ili nema novca ili se nešto nepredviđeno dogodi ili se javnost pobuni oko nekog prijedloga... Naravno, to je područje za koje su svi zainteresirani i sigurno je jedno od najzahtjevnijih područja za praćenje. O dobrom i kvalitetnom obrazovanju ovisi budućnost naših mladih.
Dugi niz godina pratite školstvo. Smatrate li da se nešto promijenilo u pristupu obrazovanju? Je li školstvo dovoljno zastupljeno u medijima?
Obrazovanje u hodu mijenjaju učitelji i profesori, prilagođavaju se generacijama, osluškuju što im je potrebno. Često kažem, uz ovu, da tako kažem, službenu reformu, oni su već odavno počeli provoditi minireforme jer su predugo čekali. U tome se smislu promijenilo. Zaista je gušt putovati i odlaziti u razne škole koje fenomenalno rade, imaju ideje, to snimiti i napraviti reportaže. To je ono što me zaista veseli, da sve te vrijedne ljude i njihov rad upoznaju naši gledatelji. I što se toga tiče, ako govorimo o školstvu na HTV-u, zaista mogu reći da je ono itekako zastupljeno. Sve emisije o školstvu koje sam predložila, svi prilozi koje predložimo - nikada nisu bili odbijeni. Na kraju, imamo i specijaliziranu redakciju u informativnom programu za obrazovanje i znanost u kojoj su sjajne istraživačke novinarke, imamo dvije tjedne emisije i školstvo je na HTV-u sustavno praćeno.
Nastava na daljinu korisna je u određenim situacijama, primjerice ako je dijete u bolnici dulje vrijeme, ako je na oporavku kod kuće, ako treba dodatne informacije od učitelja, ali kao trajni oblik nastave - nikako. Ma ništa ne može zamijeniti nastavu uživo. Boravak u razredu, učenje, šaptanje, prepisivanje, druženje, odgovaranje pred pločom, sve one male radosti i nepodopštine koje su sastavni dio školskog života.
U posljednje vrijeme sve se više govori i o uvođenju građanskog odgoja u škole. Što mislite o tome?
Ne znam zašto se građanski odgoj smatra političkim pitanjem. Ako on obrađuje ili će obrađivati teme koje će učenicima pomoći da postanu tolerantni građani, bez predrasuda, da budu aktivni građani u društvu, da se više zalažu za interese mladih u društvu, da pridonesu tome da nema više vršnjačkog nasilja, da shvate zašto je važno izlaziti na izbore, da misle svojom glavom i da ne dopuste utjecaje sa strane, onda taj predmet ima smisla. Tko ne želi da imamo mlade, samosvjesne, obrazovane i kulturne građane?
Koji obrazovni sustav po vama funkcionira najbolje? Na koga bismo se trebali ugledati u skorijoj budućnosti?
Nikada nisam bila zagovornica toga da treba nekoga baš kopirati, ali ne trebamo ni otkrivati toplu vodu. Primjerice iznimno cijenim sustav obrazovanja u Nizozemskoj, cijenim što se Finska toliko brine, ulaže i daje svojim učiteljima, cijenim kako Njemačka provodi dualno obrazovanje, francusku tradiciju državne mature, od svakog se može ponešto naučiti i primijeniti ono najbolje u Hrvatskoj. Nismo trebali toliko godina izgubiti tražeći se ni nadmudrivati koja će stranka bolje. To je bezvezno. Uvijek na kraju deblji kraj u takvom pristupu izvuku učitelji, učenici i roditelji.
U svojim emisijama ugostili ste brojne stručnjake, uključujući i ministre obrazovanja. Čini se da nemate problem s dovođenjem gostiju, no je li se ikada dogodilo da vam je netko odbio sudjelovati u emisiji?
Zanimljivo je da su mi intervjue na temu školstva davali, naravno osim svih ministara obrazovanja do sada, a bila su 23, ministri obrazovanja raznih država, naši predsjednici države, ali nikada premijeri. To mi je gotovo nevjerojatno, uvijek je odgovor bio: "Evo ministar obrazovanja će vam dati intervju". Zahvalna sam na tome, ali zašto ne i premijer? I on ima svoj školski put, svoju viziju obrazovanja, svoj stav o obrazovanju. Odgovori su bili i tipa: "Nećemo izdvajati jedan resor za intervju". A što ako je prigoda? Ako je, primjerice, Svjetski dan učitelja? Mislite li da učitelji ne bi voljeli i na taj dan čuti što o njima misli njihov premijer, o njihovu radu, prisjetiti se svojih učitelja... Vrlo često mi učitelji kažu: "Pitajte 'tamo gore' što misli, neka vam kaže..." Pitam, ali do sada - bezuspješno.
Javljaju se svi: i učenici, roditelji, učitelji, ravnatelji studenti, asistenti... ma svi i to su one prave priče i teme koje nude ili traže odgovore na neke svoje probleme. I sretni smo kada možemo pomoći i kada pomognemo u konkretnom rješavanju. Puno mi je srce tada.
Kako trenutačno izgleda vaš radni dan? Zasigurno se po mnogočemu razlikuje od tipičnih dana u redakciji prije pandemije koronavirusa.
Nevjerojatno, ali istinito. Nimalo se ne razlikuje od prijašnjih godina i dana, osim što sada sve radim s maskom na licu. Bez obzira na to što sam se cijepila objema dozama, disciplinirano nosim masku i iako je teško i ponekad neizdrživo na snimanjima imam je na licu, u autu kada se vozimo na snimanja, u redakciji, ali između dva zla, zaraze i maske, biram masku.
Na HTV-u ste više od četiri desetljeća. Jeste li ikada osjetili zasićenje novinarstvom?
Nikada. Područje koje pratim je prezanimljivo. Ljudi koje snimam su zanimljivi. Uvijek nešto novo naučim. Zaista sam sretna što imam privilegiju surađivati s učiteljima koji mnogo daju, ali ih se nažalost malo cijeni. Oni me nadahnjuju da stalno nešto novo predložim, bilo emisiju ili reportažu. Presretna sam i što smo napravili dokumentarac "Nastava u papučama", koji će ostati trajni zapis jednog vremena kada se usprkos pandemiji i potresu uspješno provodila nastava.
Novinarski posao dosta je stresan. Kako se vi nosite sa stresom? Što vas opušta?
Meni je veći stres kada vidim da je netko neorganiziran, nekulturan, bahat, kada se pravi pametan, a pojma nema o temi. Na svu sreću nije mnogo takvih situacija. Često sa suprugom odem na neki izlet, kratko putovanje, dobru klopu, piće i druženje s prijateljima, imamo baš veliko i odlično društvo i toliko se nasmijemo da je to najbolja preventiva za stres.
Zanimljivo je da ste se od malih nogu željeli baviti glumom. Je li vam žao što vaša karijera nije krenula u glumačkom smjeru? Kako ste naposljetku završili u medijima?
Gluma je za mene, da dočaram, kao prva ljubav. Nikada je ne zaboravite, sjetite se ponekad, ali s vremenom izblijedi uspomena na taj period. Tako i ta moja želja za glumom, ali pratim sve što se događa na filmskoj i kazališnoj sceni. To mi je ostala još jedina poveznica. Možda je nevjerojatnije pitanje kako sam kao diplomirana pedagoginja završila kao novinarka.
Vaša kći Katarina (29) također gaji ljubav prema obrazovanju. U jednom intervjuu izjavili ste da radi kao profesorica. Upoznaje li vas ona s problemima s kojima se prosvjetari susreću?
Da, Katarina baš voli predavati i podučavati bilo u razredu, bilo online. Fascinira me kako se temeljito priprema, koliko čita i koliko zna. Baš sam sretna. No da razgovaramo unedogled o školstvu, baš i ne. Možda se oko nekih stvari ne bismo ni složile pa je ovako bolje.
VIDEO Pogledajte Večernjakovu desetku sa Zdenkom Kovačiček
htv je utvrda jugonostalgicarstva i kmunisticke ideologije...utvrda koja godisnje od hrvatskih domacinstava poharaci 1,4 milijarde kn ...tu utvrdu treba reformiratj ...odmah