Dok sam bakinom sarmom liječio prvosiječanjski mamurluk i na HRT-u gledao novogodišnji koncert posvećen bečkim valcerima obitelji Strauss, odlučio sam sastaviti tradicionalnu listu novogodišnjih odluka, ali ovaj put samo onih vezanih za gledanje televizijskog programa u 2020. godini. Njih ću se, za razliku od onih koje uključuju neku tjelesnu aktivnost i koje sam do sada donosio, mnogo lakše držati. 1. Pružit ću priliku Frani Ridjanu!
Hrvatski talent show kreativna naziva “Supertalent”, koji je dio međunarodno poznatog i od Simona Cowella osmišljenog serijala “Got talent” , već na samom početku sedme sezone ostao je bez svog najvećeg talenta. Zbog očitog nedostatka talenta za posao kojim se bave, direktori programa Nove TV nisu obnovili ugovor Reneu Bitorajcu, do tada jednom od dvojice izvrsnih i veoma popularnih voditelja. Umjesto njega angažirali su Franu Ridjana s HRT-a, koji se i prije prve emisije, u nekom od PR-ova namještenom intervjuu, mnogima zamjerio. Želeći pohvaliti svog novog partnera Igora Mešina, rekao je kako on, eto, jedino njemu od glumaca ne bi zabranio da se bavi voditeljskim poslom.
Nema spora o tome da je izjava sasvim promašena iz najmanje dva razloga. Prvi je taj što su najbolji voditelji na televiziji upravo glumci: Tarik Filipović, Enis Bešlagić, spomenuti Mešin, ali i njegov prethodnik Rene Bitorajac kojemu nije dugo trebalo da mu na to snažno uzvrati te od jedne zapravo beznačajne, krajnje nepromišljene rečenice koju nitko u tom bezveznom članku ne bi ni primijetio, napravi cijelu kampanju protiv svoje zamjene, a drugi taj da Ridjan nipošto nije u poziciji da nekome nešto dopušta ili zabranjuje... Bez obzira, međutim, na sve navedeno, nisam baš siguran da bih ga isključivo zbog toga trebao sasvim prekrižiti iz neke buduće konkurencije za TV ružu. Koliko sam pratio ovu posljednju sezonu “Supertalenta”, a što, uzgred kazano, nije bilo mnogo jer je bila užasna iz više razloga, moram konstatirati da Ridjan nije bio jedan od tih razloga. Svoj posao odradio je sasvim korektno pa ću mu, evo, u ovoj godini pružiti priliku da dokaže kako bi on i bez zabrana trebao dobivati više voditeljskih angažmana od omraženih mu glumaca. Vjerujem da me neće razočarati! Druga odluka koju sam donio za ovu posljednju godinu drugog desetljeća trećeg tisućljeća jest da više neću pružati priliku Aci Stankoviću.
Nakon dvadeset godina lijenog i krajnje iritantnog vođenja emisije, o čemu sam u mnogo navrata pisao tijekom protekle godine, možda je napokon došlo vrijeme da i HRT donese istu odluku te na njegovo mjesto postavi nekog drugog. (Nekog glumca ili, evo, Franu Ridjana, sasvim mi je svejedno...) Iduće dvije na brzaka donesene odluke vezane su za praćenje sporta. Odlučio sam, naime, da neću propustiti nijednu utakmicu Europskog prvenstva u nogometu, a i na ljetnim Olimpijskim igrama u Tokiju neće biti tog sporta koji neću s posebnom radoznalošću pratiti. Cijelo ljeto ću, čini mi se, gledati TV. Ostatak godine ću stoga malo smanjiti pa više neću gledati nijednu reality emisiju bez obzira na to koliko ljubavnih parova spojili, kilograma izgubili ili, što ja znam, glazbenih talenata otkrili... To je, dakle, moja peta odluka, kojoj sam naknadno, za vrijeme kraće stanke novogodišnjeg koncerta, dodao i to da više neću gledati ni kvizove koji su – složit ćete se ako niste jedan od onih koji u pubove ne ide radi pića i društva, već nadmetanja u bespotrebnom znanju – postali nevjerojatno dosadni. 6. Počet ću gledati seriju “Korak do neba”.
Prebolio sam to što HRT nikada nije dobacio dalje od devete sezone izvrsne talijanske serije s Terenceom Hillom “Don Matteo” i napokon sam našao seriju koja u meni budi slične emocije. Sve je, naime, isto kao u “Don Matteu”, samo Terence Hill ovdje nije svećenik, već neki lugar. Zločine i dalje rješava uz pomoć snažno izražene intuicije, a pri tome mu – baš kao Don Matteu u Gubbiju – pomaže skupina krajnje smotanih ali itekako simpatičnih sugrađana uz koje se gledatelj lako veže. Informirat ću se, nadalje, isključivo putem programa koji vijesti ne prekidaju reklamama i informacije ne začinjavaju nekim lošim šalama.
Ako pronađem još i neki program koji u informativnom dijelu ne prikazuje komentare gledatelja kao nešto relevantno, bit ću iznimno zadovoljan ovom sedmom odlukom. A s obzirom na to da je 2020. prijestupna godina, taj jedan dodatni dan iskoristit ću da pogledam i nešto na N1 televiziji. Sve učestalije od tog jednog dana u četiri godine, bilo bi, bezbeli, previše za taj program... 9. Mnogo češće ću “Netflix&chill”! (Lagano se opuštati uz kvalitetan televizijski sadržaj po vlastitom izboru putem popularnog streaming servisa iz SAD-a. Preporučljivo udvoje.) Posljednja, ali ne i najmanje važna odluka je da početkom iduće godine, kad bakinom sarmom budem liječio prvosiječanjski mamurluk i na HRT-u gledao novogodišnji koncert posvećen bečkim valcerima obitelji Strauss, neću sastavljati nikakve liste ni donositi odluke.
Samo ću uživati u porukama nade, mira i prijateljstva koje se na taj način promoviraju već osamdeset godina i svaki put čine ono najbolje što nam TV program ima za ponuditi.
Ovaj M.Par nema veze s mozgom!Stankovic je tv u boji za netalentiranog ridjana!