Ne postoji bolji dokaz one stare da možeš izbaciti čovjeka s radija, ali ne i radio iz čovjeka od načina na koji se našim čitateljima predstavila popularna radio-voditeljica s Radio Rijeke, nominirana za Ružu u kategoriji Radijska osoba 2022. godine: „Dragi čitatelji Večernjeg lista, drago mi je, ja sam Iva Pavletić Crnić, „dežurna plavuša” Radio Rijeke, voditeljica, novinarka i urednica u programu Hrvatskog radija - Radija Rijeke. Urednica sam i emisije „Tisuću Bisera” HR1, koja se bavi životom na otocima i u priobalju.“
Sjećate li se trenutka kada je zaljubljenost u radio kao medij postala ljubav na prvi i svaki sljedeći pogled?
Ljubav prema radijskom poslu razvijala se postepeno, iz dana u dan. Na početku je bila faza ushićenosti, zainteresiranosti i učenja osnova radijskog zanata. Tek kada sam stekla više sigurnosti u sebe tada se simpatija pretvorila u pravu ljubav prema radijskom poslu. Radio je čarolija, magija – tako je govorila moja prva šefica Agnese Superina, iz talijanske redakcije, koja nažalost više nije među nama. Sada znam da je bila u pravu. Radio je doista čarolija, radio je prijatelj, partner kroz život u dobru i u zlu, netko tko komunicira sa slušateljima, donosi im priče, ukazuje na probleme i pomaže kada je potreba...
Kakve su vam radijske emisije najdraže?
One u kojima imate direktnu komunikaciju sa slušateljima, uživo, nema ispravljanja misli ili vraćanja priče unazad. U takvim situacijama nikad ne znate tko je s druge strane telefonske linije, je li slušatelj raspoložen ili nije, je li veseo ili je tužan... U takvim situacijama najviše dolaze do izražaja jezične bravure, ali i karakter i duša voditelja, za to nema pripreme, to je čista improvizacija....
Postoji li neki radijski žanr u kojem se tek trebate iskušati?
Prošla sam gotovo sve „proizvodne procese” Radio Rijeke, od vijesti na talijanskom jeziku do onih na hrvatskom, informativne emisije, zabavne, reporterske zadatke, priče s terena, praćenja važnih projekata poput Rijeka EPK... No radimo na novom projektu koji nadilazi granice Lijepe naše i orijentiran je ka ozbiljnijim „europskim” temama, no o tome ćemo više kada taj projekt ugleda svjetlo dana....
Što je danas najvažnije za dobar radio program?
Najvažnije je ne biti dosadan. Bez obzira obrađujete li teme javnog servisa poput školstva, zdravstva i kulture ili se bavite nekim lifestyle temama način na koji ih obrađujete mora biti zanimljiv. Uz to emisije moraju biti dinamične, protkane dobrim vibracijama, morate dodati i malo veselja, humora, života.....kada volite ono što radite to zaista nije teško.
Koliko mu pridonose slušatelji?
Slušatelji su „točka na i”, neizostavna karika našeg radijskog posla odnosno života. Da nema njih ne bi bilo niti nas. Danas se naš program čuje i u najudaljenijem „kantuniću” svijeta i vrlo često nam se javljaju slušatelji iz nekih dalekih zemalja, javljaju nam se pomorci, ljudi koji rade vani, njima puno znači naš program jer u svakom trenutku znaju što se događa kod kuće, uz naš program osjećaju se kao da su jednim dijelom doma. Znate kako je lijepo dobiti poruku s Balija gdje živi jedan naš slušatelj, rodom iz Rijeke, koji nam pošalje neku sliku te udaljene egzotike i podijeli s nama par informacija o životu u Pacifiku...
Slušatelji koji su nam u blizini imaju često potrebu da nam se jave, da nas pohvale, da nas zamole za pomoć ako su izgubili novčanik ili ključeve ili ako im je odlutao kućni ljubimac...koliko smo samo četveronožnih prijatelja vratili kući svojim vlasnicima, divan je to osjećaj....
Čime radijski čovjek tj. žena „kupuje“ svoje slušatelje?
Osobnošću, šarmom, vrckavošću, provokacijom, vrlo često zafrkancijom na račun svega što nam se događa, a često i na vlastiti račun. Ako sam u jednom radijskom danu nasmijali i oraspoložili i jednog jedinog slušatelja, tada moj radni dan ima smisla. Pružiti slušateljima trenutak u kojem će zaboraviti bar na tren na brige i obaveze za mene je imperativ. Ukratko sretna sam ako svojom radijskom pričom uspijem obložiti šećernom glazurom onu gorku tabletu života koju ionako svi svakodnevno moramo progutati....
Radio je nekako uvijek uz nas, dok u kupaonici peremo zube dok se vozimo na posao, dok živčanimo u koloni... Kako postići da se neka emisija tj. neki program izdignu iz statusa kulise?
Radio je prijatelj, prati ves u svim dnevnim aktivnostima. Radio je uz vas kad se udajete, postajete roditelji, nonići i none, radio je prijatelj za život, sa vama je u dobru i zlu. Često znam reći da je odnos nas i slušatelja kao da smo u braku, uglavnom živimo u ljubavi, no ponekad si idemo i na živce, ponekad se naljutimo ali najviše se zajedno veselimo, smijemo, kritiziramo političare kad rade bedastoće, raspravljamo o penzijama, cijenama, plaćama, bivšim i budućim ljubavima, muževima, ženama, šefovima..... Da bi se neka emisija izdignula iz prosječnosti mora biti provokativna i duhovita, direktna, mora izazivati pažnju. Mi radijski novinari ne smijemo postati govorni automati, imamo svoje stavove i razmišljanja, treba izazvati reakciju kod slušatelja, o politici treba govoriti jasno i direktno, a kroz zafrkanciju možete reći puno istine. Slušatelji vole čuti da netko u javnosti kaže ono što oni misle, tada postajete jedan od njih, a mi i jesmo ili bismo barem trebali „igrati” uvijek za interes javnosti, građana, slušatelja i čuvati našu zemlju od svih mogućih političkih i društvenih štetočina.
Jeste li ikada razmišljali o koraku koji se za mnoge radijske voditelje čini sasvim logičan, a to je prelazak na televiziju, ili pak paralelni slalom?
Taj paralelni slalom sam već isprobala i nije nimalo jednostavan. Radila sam za HTV-ove emisije „More” te „Manjinski mozaik”, ali i mnoge televizijske projekte vezane uz događanja u Rijeci poput „Fiumanke”. Odrasla sam uz talijansku televiziju, uz spontanost, radost i živost talijanskih show programa i voditeljskih velikana. Divim se i danas zabavnim emisijama koje Talijani rade, tu maksimalno do izražaja dolazi timski rad, jer sve funkcionira besprijekorno. .Eh, kada bi se na našoj tv ukazao jedan tv show na tragu talijanskih, bio bi izazov okušati se u njemu.
Počeli ste u talijanskom programu Radio Rijeke, koliko vas je to obilježilo?
Počela sam tamo davnih dana kao honorarac i naučila osnove novinarstva. Od moje prve i nezaboravne šefice Agnese Superina naučila sam jako puno, uz nju sam imala sreću proći kroz „staru školu” novinarstva. To je baza na koju se u svim situacijama mogu osloniti. Tada sam u talijanskoj redakciji radila i sa popularnim Andreom Marsanichem. Usput budi rečno to je kolega koji je zbog imena često za 8.mart od vanjskih suradnika dobivao karanfile. Radila sam i s Virnom Barabom. Bila je to redakcija u kojoj se puno radilo, puno diskutiralo i puno smijalo.
Što ste prvo pomislili kada ste čuli da ste nominirani za Večernjakovu Ružu?
Nisam mogla vjerovati. Već i sama nominacija je za mene čast i izuzetno priznanje mome radu. Jako sam sretna.
Još jednom čestitam na nominaciji, vidimo se u HNK Zagreb, 24. ožujka i otkrijte tko će vas pratiti na svečanu dodjelu Ruža?
Hvala na čestitkama i vidimo se u Zagrebu u ožujku, ali još razmišljam koga ću povesti sa sobom.
VIDEO Vjekoslava Huljić: "U pjesmi sam ograničena, a u knjizi se mogu otkačiti i izmišljati do mile volje"
