Metafora je jedinstven radijski projekt koji petkom uvečer na Drugom programu Hrvatskog radija u našu svakodnevicu unosi dašak poetskog svijeta, svjedoči o otpornosti i aktualnosti pjesničkih izvedbi te nas upoznaje s dijelom književnosti o kojem se najmanje govori. Emisija je stekla veliki broj slušatelja, što joj je donijelo nominaciju za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske emisije godine. Voditelj emisije je naš poznati književnik Ivica Prtenjača, Riječanin koji živi i radi u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, novinske kolumne, a često vodi i književne festivale, promocije i književne sajmove.
Vaša emisija "Metafora" nominirana je za Večernjakovu ružu u kategoriji najbolje radijske emisije. Je li vas iznenadila nominacija?
Jest, i te kako, vrlo sam počašćen, ali mi je još i važnije što će se ovako zasigurno proširiti krug slušatelja i čitatelja poezije.
Što mislite o konkurenciji, jeste li slušali i druge nominirane emisije?
Jesam, naravno, ja sam zaljubljenik u radio. Već dulje vrijeme smatram "Povijest četvrtkom" genijalnom emisijom, nema tu pada ni oscilacija, uvijek je vrhunska. I ostale emisije, posebno Yammatova, nisu ovdje nimalo slučajno.
Kako je nastala vaša emisija i koliko ih je dosad emitirano?
Ušli smo u petu godinu emitiranja, idemo svakoga petka uživo na HR-u 1 od 20.15 do 22 sata. Dakle, bilo je toga! Emisija je nastala kao plod moje želje da radim nešto takvo, sastavio sam nekoliko pisama u kojima sam svojim urednicama obrazložio koncept, a one su ga prihvatile i počeli smo. Pomoglo je to što ja sam pišem pjesme pa se donekle u sve to razumijem. Znao sam, citirat ću Borisa Marunu, da poezija radi!
Koja je koncepcija emisije, kako birate teme i pjesnike o kojima ćete govoriti?
Koncepcija? To me ozbiljno pitate? Pa nema koncepcije osim proizvodnje čuda koje nastaje iz dobre poezije i iste takve glazbe, sve drugo je manje važno. Biram pjesnike koje i sam volim, tako je i s glazbom, pa skromno mogu reći da sam sam sebi koncepcija.
Emisija ide uživo, kakve su reakcije slušatelja, javljaju li vam se s prijedlozima?
O da, javljaju se, što telefonom, što mejlovima, čak i preko prijatelja i poznanika, pa to nekad zvuči kao: "Kuma mi je rekla da ti kažem da Brodskog opet pročitaš!" I ja, naravno, pročitam Brodskog. Postoje vrlo lijepi mejlovi naših ljudi koji ne žive u Hrvatskoj, oni se jave s različitih meridijana, a meni je lijepo znati da smo petkom navečer tako široko postavljeni, da je svijet naš. I ono što me jako veseli, neki kolegi s radija, neki glumci i neki nepojmljivo veliki pjesnici vole "Metaforu" i kažu da je moje čitanje poezije dobro, nesavršeno, neuko, traljavo, ali moćno. Pa ti sad budi normalan.
Zanimljivo je da vi pišete i poeziju i prozu, gdje se bolje snalazite?
Zadnjih desetak godina plodniji sam kao prozni autor premda volim svoju posljednju zbirku, nadam se da ću uskoro opet biti i pjesnik.
Koliko su mladi danas zainteresirani za poeziju, ima li među mladim autorima možda nekih koji bi mogli iskočiti?
O, pa oni vam iskaču stalno, neki nesmiljenim samohvalama na Facebooku, a neki pak kvalitetom i snagom svojih stihova. Ima sjajnih mladih ljudi, redovito ih čitam i ugošćujem na radiju. Baš me veseli taj žar koji primjećujem kod nekih od njih. Znate, poezija vam je baš pitanje žara, pa i ono se čelo žari.
Mislite li možda da poeziji treba više publiciteta? Recimo, jedan od naših najboljih suvremenih pjesnika Stjepan Gulin nije bio toliko poznat premda je dobio Goranov vijenac i imao nekoliko uglazbljenih pjesama za klape?
Jao, kako mi je drago da ste mog dragog prijatelja spomenuli! Puno sam se družio s Gulinom, pio pelinkovac i razgovarao s njim o njegovu životu i poeziji. Jako sam ga volio i bio presretan kad mu je dodijeljen Vijenac. Došlo je to prekasno, u kasnu uru, ali opet bolje i to od potpunog zaborava. Poeziji ne treba nekakav lažni publicitet, treba joj samo pristojno mjesto u lektirama i, evo, na radiju. Naša potreba za poezijom ravna je našim ostalim vitalnim potrebama. A Gulin… evo baš sam ga nedavno o obljetnici smrti čitao u "Metafori".
Pitao bih književnika o "mejlovima" ....Je li to njegov istančani doprinos materinskom jeziku?