Melankolične, erotične, strastvene i gorke melodije karizmatične Billie Holiday prvo je što je naša nagrađivana jazz glazbenica i glumica Jasna Bilušić počela slušati od jazza. Tada se zaljubila u taj glazbeni stil rođen početkom 20. stoljeća u SAD-u i odlučila da će jazz prožimati cijeli njezin život.
Uništene obiteljske fotografije
– Prva ploča koju sam kupila bila je “Lady Sings The Blues” Billie Holiday, a upravo je omot tog albuma bio inspiracija za editorijal, prva fotografija desno, koji sam prije nekoliko godina snimila za jedan modni časopis – otkriva Jasna Bilušić. Zamolili smo je da nam ustupi za objavu svoju fotografiju iz djetinjstva, no Jasna je rekla da bi nam je rado dala, ali:
– Nažalost, fotografije iz tog razdoblja, i moje i moje obitelji, uništene su za Domovinskog rata. Čuvala ih je moja majka koja živi u Oklaju koji je tijekom rata bio okupiran. Naša kuća bila je porušena. No, sjećam se jedne fotografije iz vrtića na kojoj se “kreveljim” na bini odjevena u kutu i s maramom na glavi. Pred mikrofonom sam i u nekoj poluplesnoj pozi. Ta fotografija bila mi je drag dokaz da je ljubav sa scenom i s mikrofonom počela prilično rano – sjeća se sa smiješkom. Srednju školu pohađala je po Šuvarovu sistemu pa je prve dvije godine išla u klasičnu školu, a druge dvije u Obrazovni centar za jezike u Mesićevoj. Godine 1986. upisala je glumu na Akademiiji dramske umjetnosti u Zagrebu, 1992. i dramaturgiju, a između dva studija 1991. priključila se Hrvatskoj vojsci i otišla na ratište u Slavoniju i Posavinu.
– U ljeto 1991. moja mama postala je prognanik. Razgovarale smo telefonom u trenutku kad su avioni nadlijetali Oklaj, prekinula se veza i iduća dva tjedna nisam znala je li mi majka živa. Noseći moju baku na ramenima, bježala je kroz Zagoru dok se nije uspjela dočepati Goriša nadomak Šibenika. Ondje su ih spasili te su završile u Splitu u hotelu Lav – priča Jasna Bilušić.
Žena iz Aleksandrove prošlosti
Ne znajući što joj je s majkom, nije mogla mirno sjediti u Zagrebu, niti normalno raditi u kazalištu, sve joj se činilo besmisleno te se kao dobrovoljac prijavila u HV.
– Do stavljanja u pričuvu, odnosno do proljeća 1992., bila sam na ratištu. Dva tjedna bila bih na terenu, onda bih se vratila Zagreb u svoje matično kazalište Komedija odigrati predstavu i u B. P. Clubu održati nastup i opet bih otišla na front. Bila sam u aktivnom sastavu i nosila sam oružje, hvala Bogu, nisam ga morala upotrijebiti – govori.
Ove godine gledamo je u drugoj zajedničkoj seriji u kojoj igra sa suprugom, glumcem Aleksandrom Cvjetkovićem Kajom, RTL-ovim “Tajnama”. Prva je bila “Balkan Inc.”, a u obje je Jasna utjelovila ženu iz Aleksandrove prošlosti. – Vlado Bulić, inače sjajan scenarist “Loze”, “Mamutice” i drugih uspješnica, u kategoriji serija “na duge staze” napravio je jedan od ponajboljih uradaka – sretna je Bilušić.
NAJVAŽNIJE GODINE
1986./1987.
Upis na Akademiju dramske umjetnosti označio je ulazak u jedan novi svijet koji će mi postati život. Ova godina dijeli moje bezbrižno djetinjstvo od ulaska u svijet glume i teatra, meni potpuno nov jer se nitko u obitelji nije profesionalno bavio umjetnošću. Iduće godine preminuo mi je otac. Žao mi je što me tata nikada nije vidio na pozornici. Sve što napravim posvećujem njemu i pitam se što bi on rekao.
1991.
Generacija sam koja je kretala u život kada nas je prekinuo Domovinski rat. Drago mi je što sam razdoblje najgorih napada provela na frontu, među pravim ratnicima. Spoznala sam da je rat katalizator koji iz čovjeka izvlači i najgore i najbolje.
2003.
Upoznala sam čovjeka s kojim dijelim život, supruga Aleksandra Cvjetkovića. Glumili smo zajedno u predstavi “Marat-Sade” na Brijunima. Jednom mi je prijatelj rekao da zaslužujemo jedno drugo na karmičkoj razini. Aleksandar je tada bio oženjen i sa suprugom je bio na Brijunima, ja sam bila sa svojim tadašnjim dečkom, ali ništa od toga nije omelo naše karmičko prepoznavanje.
2011.
Smrt Boška Petrovića i profesionalno, ali još više i privatno za mene je veliki gubitak. On mi je otvorio vrata svijeta jazza. Sve što znam o tome poslu naučila sam od njega za naših beskrajnih druženja u B.P. Clubu, gdje sam pjevala od 1988. pa do zatvaranja preklani.
