Glazba, to sam ja. Ona daje smisao mom biću, život mojoj mašti, krila mom umu... – kazao je nedavno Jacques Houdek. Dokazao je to nastupom na Eurosongu na kojem je s pjesmom “My Friend” nakon desetljeća mraka vratio fokus glazbene Europe na Hrvatsku, plasirao se na 13. mjesto i zadovoljan vratio kući. Ispričao nam je ponešto o toj ukrajinskoj avanturi, zanimljivim glasačkim spletkama, lobiranjima, a dotakao se i zanimljivih noviteta o, čini se, ne baš najiskrenijem portugalskom pobjedniku Salvadoru Sobralu.
Iza vas je 12 radnih ukrajinskih dana, probe od 12 sati dnevno... Sada su 23 sata, vi dajete intervju – nema stajanja.
Bili smo spremni na takav tempo iako je svake godine sve teže jer je sve više medija, portala i platformi koje natjecanje prate, koje trebaš zadovoljiti i nikoga ne odbiti. Imali smo dva-tri slobodna dana za razgledavanje i izlete, no ja sam opet davao intervjue jer je bio veliki interes za nama s obzirom na to da je pjesma potpuno drugačija. To je strateški napravljeno da nas izdigne s margine jer, em smo mali, em smo posljednjih desetak godina na Eurosongu neuspješni. I uspjeli smo, točno kako sam u srcu poželio prije godinu dana kada je ta ideja krenula. Nevjerojatno je da se putem nismo razočarali ni okliznuli, sve je odgovaralo viziji. Uvjerio sam ljude da nam je potreban neki twist, neko iščašenje na sceni jer nemamo budžet kakav imaju bogate zemlje. Mi smo imali samo kreativnost.
Saznali ste iz prve ruke kako se osjećaju sportaši kada brane boje svoje zastave na natjecanju.
Ja nisam bio Jacques, ja sam bio Hrvatska jer svi te identificiraju kroz zemlju i zastavu. Iako je u pitanju natjecanje zabavnog karaktera, ipak te opere velika odgovornost jer Eurosong prati 200 milijuna ljudi. Bili smo i u tremama i u posebnim pripremama. Muška ekipa u vojničkom režimu. Čak smo se i molili zajednički na putu do arene i bili složni i fokusirani. Svaka odluka se vagala tri puta, o boji odjeće, o pozadini, kako će netko reagirati na ovo ili ono. Imali smo vremena za kreativni razvoj priče i tu je ključ. Naime, ja sam pjesmu počeo pisati lani u svibnju i cijelo smo ljeto radili na njoj, to je jedini način da se posao odradi kako treba. Sada bi već trebalo početi raditi za sljedeću godinu.
Glasanje žirija posebna je priča. Po televotingu deveti, po žiriju 22. Nije li to preočit nerazmjer koji ukazuje na zakulisne igre?
Baš čujem da se pokreće ogromna peticija da se ti, nazovimo ih, stručni žiriji ukinu, koju ću sa zadovoljstvom potpisati. Ne samo zbog našeg slučaja nego i zbog drugih zemalja koje su ispale s odličnim pjesmama. Vrijede standardna pravila koja su uvijek i vrijedila, susjed susjedu, a mi smo imali sreću da smo jedini iz regije ostali u finalu te samim time i nesreću da, umjesto da je ta činjenica stručne žirije okrenula na pozitivu, oni su nas išli potkopati. Tu ne vidim ništa drugo nego čistu ogorčenost.
To posebno čudi jer su poslije polufinala konkretno srpske medije preplavili naslovi da ste napravili čudo?
Da. Žiriji su sastavljeni od pet osoba i na njihovu odluku lako je utjecati, govorim na globalnoj razini. To je s jedne strane razlog zašto ih treba ukinuti, a s druge strane često su sastavljeni od ljudi koji nisu kvalificirani suditi o glazbi. Očito se stvorila gorčina koja je rezultirala revoltom pa ni od koga od susjeda ništa nismo dobili, osim od Crne Gore koja nam je dala peticu.
Od Slovenije i Makedonije dobili ste nulu od žirija, a 12 bodova od publike.
Tu se najljepše vidi kako ih je vlastiti narod demantirao. I od Srbije smo od televotinga dobili lijepe bodove. Tako da zahvaljujem ljudima, a žirijima također, nadam se da će se taj dio promijeniti. Matematički, da smo dobili podršku kakvu su ostale zemlje imale od svojih prvih susjeda, sigurno bismo bili u top deset.
Srpska pobjednica Eurosonga Marija Šerifović burno je reagirala i posramila srpski žiri.
Zahvalan sam i njoj i svim kolegama na podršci i savjetima. I našim legendama Josipi, Terezi, Radojki, Oliveru koji su mi slali komentare, sugestije i pohvale dok sam bio u Kijevu, kao i Emiliji Kokić i Željku Joksimoviću koji mi je skrenuo pozornost na neke ključne stvari na koje trebam paziti, zatim Kaliopi iz Makedonije... A Marijin glas najdalje je odjeknuo jer je pobjednica Eurosonga i netko tko nema dlake na jeziku. Slična je meni, samo još vatrenija. Rekao sam joj da ću joj dati bubreg ako joj zatreba, toliku mi je čast učinila izlaganjem sebe nekoj uvjetnoj opasnosti, jer nije ugodno prozvati svoj narod zbog Hrvatske. Ali to govori koliki je kolega, prijatelj i čovjek.
Kakav je proces lobiranja na takvom natjecanju? Zna se da je za Crnogorca Slavka Kazelića lobirao čak i Enrique Iglesias pa nije uspio doći u finale.
Sve leži u ogromnoj količini novca koji države ulažu. Novac jednako pozornost, pozornost jednako rezultat. Mi smo u nedostatku novca išli kroz glazbu i kreativnost postići ono što su drugi postizali pjevajući generičke pop-pjesme nalik jedna drugoj, bilo je more plagijata, ali su ulagali novac drugdje. Nismo imali podršku države, koju sam očekivao kao hrvatski predstavnik. U pitanju je natjecanje koje gleda 200 milijuna ljudi i država je morala naći svoj interes, predsjednica je morala reagirati, premijer bi morao reagirati. U krajnjoj liniji i moj gradonačelnik. U razglednici sam izreklamirao Zagreb a da nisam dobio ni kunu podrške od Grada Zagreba. Imali smo minimalnu, ali vrlo srčanu podršku zagrebačke Turističke zajednice i Hrvatske turističke zajednice i beskrajno sam im zahvalan. Izostalo je ono glavno, naši vodeći političari mogli su prokrčiti put, okrenuti nekoliko brojeva telefona i na legalan način Hrvatskoj osigurati nešto, a ne ostaviti nas da se borimo sami. Moram reći da je HRT napravio sve što je u njihovoj domeni i moći i imali smo maksimalnu podršku, kreativnu slobodu i vjeru od samoga starta.
Je li pobjeda Portugalca Salvadora Sobrala dobar znak da se na Eurosongu opet počinje cijeniti pjesma ili je tu prevagnula tužna priča vezana uz njegovo teško zdravstveno stanje?
Preslušavajući prvi put pjesme s Eurosonga, reagirao sam vrlo emotivno na tu pjesmu i rekao da bi moglo upaliti. Vjerujem da sve što je drugačije može upaliti. Bolje je ići i s nečim riskantnim nego ponavljati. Portugal je lani možda s tom pjesmom mogao biti zadnji, sada je bio prvi i čestitam. Pjesma je lijepa, on ima lijep glas, a ta priča s njegovom bolesti sve je izvođače rastužila, ali i nervirala jer smo imali malo podrobnije informacije da to možda i nije baš tako ozbiljno kako se piše. Osjećali smo se zbog toga bezveze jer smo na probe i obveze dolazili na vrijeme, a on je sve izbjegavao sukladno zdravstvenom stanju. Na kraju se ispostavilo da je imao u Portugalu turneju do travnja... Bez obzira na to, nema razloga diskreditirati uspjeh i čestitam.
Jeste li se upoznali?
Porazgovarali smo. Drag je, ugodan i nije me puno iznenadila njegova pobjeda. Lijepo je kada pobijedi dobra pjesma.
Osim o vašem glasu, pozitivni komentari čuli su se i o vašem upečatljivom izgledu. Je li to znak da je vaša korpulentnost konačno prihvaćena?
U današnje vrijeme sve je prihvaćeno, a još se uvijek debelim ljudima nikako ne može oprostiti što su debeli. Danas je puno veća stigma biti debeo nego bilo što drugo. Društveno smo odgojeni da moramo prihvatiti sve različitosti i izbore, ali debljina je veliki problem u očima onih koji s tim nemaju problem. Ako si debeo, a priori si i lijen i neuspješan i nezdravo se hraniš, a to ne mora imati veze s istinom. Na Eurosong sam išao samouvjereno kao što i 16 godina gradim karijeru, a o tome govori i pjesma “My friend”. Da nije poanta sklupčati se u četiri zida i pasti u depresiju, nego uzeti ono što imaš i za to ginuti na putu do uspjeha i ostvarenja želja. Moram zahvaliti Marcu Falcioniju koji je kreirao hibrid smokinga i bajkerske kožne jakne koji je odjeknuo fenomenalno. Boris Pospiš izradio je dva kostima, a moram zahvaliti i Hani Ciliga i Borovu, Mihaeli Cajner koja je izradila srebrnu rukavicu...
Jeste li ostvarili kakav važan kontakt, dobili neku ponudu?
Razveselio me irski izbornik Louis Walsh, čovjek koji me se sjeća s britanskog X Factora 2011. jer je bio u žiriju. Došao je do garderobe, porazgovarali smo i razmijenili kontakte pa se možda nešto i dogodi. Ipak je on lansirao i Johnnyja Logana, Westlife, Boyzone. Rekao je da je raspoložen za suradnju.
Jesu li klinci i supruga najponosniji na svijetu?
Ma oduševljeni su! Supruga je došla u Kijev nešto kasnije. Klinci su gledali doma s bakom i dedom uz pizzu i kolu. David mi je poručio da ne pjevam jako glasno, a Sofija je imala svoje favorite. Tata je super, ali njoj su bile napete Nizozemke i mali Bugarin.
Prvi kratkoročni plan koji sada želite ostvariti?
Kad se slegnu dojmovi, naša se obitelj seli u kućicu u cvijeću u Samoboru. Imat ćemo oko toga puno posla iduća dva mjeseca, a onda se nadamo dobrom godišnjem odmoru. Na jesen nastavljamo sanjati nove glazbene snove.
Njegov potpis će imati težinu