Doajen hrvatskog radijskog novinarstva Jadran Marinković u 40 godina odradio je više od 7000 emisija i strpljivo slušao probleme svojih sugrađana. Donedavno jedan od najprepoznatljivijih glasova Radio Splita čije su legendarne emisije slušatelji dočekivali s veseljem, trenutačno uživa u zasluženoj mirovini.
Ove godine obilježava se 25 godina od prve i najveće medijske nagrade - Večernjakove ruže. Jeste li se nadali nominaciji?
Nominacija? Nisam se nadao ni u snu… Ali i sama je nominacija veliko priznanje, recimo kao kruna duge radijske karijere s puno lijepih priznanja posebno slušatelja i mnogo novinarskih nagrada od kojih čak dvije za životno djelo. S obzirom na to da sam u mirovini od prosinca prošle godine, nema me više u eteru, ali vjerujem da me neki od čitatelja Večernjaka nisu zaboravili. Ponavljam, ja sam već nominacijom dobio Večernjakovu ružu, pa makar bila i plastična.
U mirovini ste od prosinca, je li vam se promijenila dnevna rutina?
Nije lako nakon 40 godina ostaviti mikrofon i slušalice i vjerne slušatelje. Valja se naviknuti i pustiti nove generacije da se raduju i guštaju u radijskom poslu. Što radim? Šećem se Žnjanom s jazavčarom, pijem kavu s prijateljima, čekam proljeće i ljeto. Supruga na Pelješcu ima 60-ak maslina pa će i ondje biti posla…
Na Radio Splitu vodili ste brojne emisije, kako ste se uopće odlučili za radio i što vam znači taj medij?
U životu je puno toga slučajno, pa sam i ja igrom slučaja jedan dan kasnih 70-ih došao na Radio Split po nagovoru oca koji je bio novinar Slobodne Dalmacije. Radio je, kao i novinarstvo, jedna vrsta ovisnosti, ali i besmrtan medij – uvijek prvi i najbrži, i to svuda oko nas, u autu, na poslu, na brodu, u spavaćoj sobi, u kupaonici…
Vaše emisije, “Akcija-reakcija” i “Sridom u sridu”, u sklopu koje je bio jednosatni “Auspuh” bavile su se problemima slušatelja, znači li to i da ste privatno strpljivi i imate volju slušati tuđe probleme?
Koliko je to minuta, sati, dana radijskog programa. Pokušao sam zbrojiti koliko sam emisija odradio, negdje oko 7000, najviše, naravno, na Radio Splitu, ali i na Prvom i Drugom programu Hrvatskog radija. Većim dijelom to su kontakt-emisije jer bez slušatelja to nije pravi radio.
Sjećate li se možda nekog problema koji vas je uzrujao ili nasmijao?
Koga ne bi uzrujalo pitanje o liječničkim specijalističkim pregledima kada vas za običan CT ili rendgen naruče za dvije godine. A od bisera kada se morate i nasmijati u eteru izdvojio bih prijedlog jedne slušateljice da bi kraj svakog kontejnera trebalo postaviti policajca jer svake noći u Splitu barem dva izgore! Te poziv jednog stočara iz zaleđa koji se požalio da mu ovce više ne daju mlijeko jer je u blizini njegova pašnjaka postavljen stup nekog teleoperatera!
Koga ćete povesti na svečanu dodjelu u HNK 22. ožujka?
Još ne znam ni kako ću do Zagreba? Dva sina su mi izvan Hrvatske, unuci su još mali… Možda supruga, nećakinja koja živi i radi u Zagrebu, netko od kolega… Nije bitno, sve će se vidjeti i čuti u izravnom prijenosu na HTV-u.
Jadran legenda