Čovjek koji je 24. travnja proslavio 71. rođendan i dan-danas izgleda kao nestašni dječačić svjetske mode, pri čemu je naravno posebno važno i to što je često odjeven u suknju, a još češće u mornarsku majicu. On je Jean Paul Gaultier, jedan od najslavnijih kreatora svijeta, dizajner kojeg će modna povijest zauvijek pamtiti kao autora najslavnijeg korzeta na svijetu, onog sa šiljastim grudnjakom koji je Madonna nosila na svjetskoj turneji "Blond Ambition", 1990. godine, turneji koju je Rolling Stone proglasio "najboljom turnejom 1990.", a koja je ostala zapamćena po senzacionalnim kostimima, ali i činjenici da je glazbenica prilikom izvedbe pjesme "Like a Virgin" simulirala masturbaciju. Autor tih slavnih kostima bio je, naravno, Jean Paul Gaultier, kreator kojeg je Madonna osobno zamolila za ovu suradnju, a čiji radovi i danas zadivljuju svijet.
Jean Paul Gaultier rođen je 1952. godine, u Arcueilu, danas predgrađu Pariza, gdje je proveo djetinjstvo. Od ranih godina bilo je jasno da je njegova budućnost u umjetnosti, privlačilo ga je što je lijepo, a dječje igre na ulici zamijenio je beskrajnim gledanjem filmova u kinu najbližem njegovoj kući, koji su ga inspirirali za prve slike, ali i prve kostime koje je kreirao za svoje medvjediće. Djetinjstvo je proveo uz majku, tetu i baku koja je najviše utjecala na njega i najviše ga razmazila. Naime, ona mu je uvijek pisala ispričnice kada je izostajao iz škole, jer je bila uvjerena da je od matematike mnogo važnije da on njeguje svoje umjetničke talente. Tako je Gaultier najviše svog vremena provodio crtajući i listajući bakine i mamine modne magazine, a one su već tada bile sigurne u njegovu blistavu budućnost.
U takvom je okruženju Gaultier izrastao u samosvjesnog mladića koji nije znao što su inhibicije, pa je tako u dobi od osamnaest godina, bez imalo straha i srama, svoje modne skice poslao - ni manje ni više nego - Pierreu Cardinu. A ta ga je velika faca svjetske mode pohvalila, ali i pozvala da postane njegov osobni asistent. I baš tu počinje velika modna karijera Jean Paula Gaultiera, koja je stvorena bez pravih temelja, jer Gaultier nema nikakvo modno ni umjetničko obrazovanje. I takav, pun ambicija, kod Cardina ostaje godinu dana, nakon čega slijedi njegovo putovanje kroz ostale velike modne kuće tog vremena i rad s drugim dizajnerima.
Godine 1976., uz potporu i financijsku pomoć ljudi koji su vjerovali u njega, a koji su mu ujedno bili i prijatelji iz školskih dana, otvorio je vlastitu tvrtku. Jedan od tih prijatelja i pomagača bio je Francis Menuge, čovjek koji je do svoje smrti 1990. godine (umire od AIDS-a, zbog čega Gaultier do danas ulaže mnogo sredstava u istraživanje te bolesti i borbu za dobrobit zaraženih) ostaje poslovni um Gaultierovog rastućeg carstva, ali i njegova velika ljubav, čovjek s kojim je živio i radio petnaestak godina.
Posebna priča je prva kolekcija koju Jean Paul predstavlja pod svojim imenom. Iako se odlikovala originalnošću, prošla je posve nezamijećeno. Na reviji nije bilo ni novinara ni slavnih osoba, a sve zbog toga što su u isto vremena na rasporedu bile i revije daleko slavnijih kreatora. Gaultier shvaća da moda, originalnost i kreativnost nisu dovoljne, da je revija sama po sebi show, a da u tome najbolje prolaze šok i skandali. Prva ga je revija doslovno naučila pameti i zato slijede one u muzeju, na vrtuljku, tramvajskoj remizi, zgradi u kojoj je nekada bio zatvor... Uz to je promijenio i pristup modelima koji su nosili njegove revije, pa tako uz supervitke mlade djevojke na pistu šalje i starije ljude, kao i one čija je figura u totalnom neskladu s vladajućim modnim kanonima. Time se svrstava među prve kreatore koji svijetu šalju jasnu poruku da moda nije samo za mlade, vitke i lijepe ljude.
Zbog takvog načina rada dobio je nadimak "modni huligan", ali i "enfant terrible" svjetske mode, što je on objeručke prihvatio i razvio do savršenstva. Štoviše, prve modne kritike natjerale su ga da ode još dalje, pa se tako među njegovim prvim kreacijama nalaze i one koje je stvarao u potpunoj improvizaciji, koristeći salvete, baterije, cjedila za čaj... Eksperiment, skulpturalnost i sve vrste materijala koje koristi u modnom izričaju postaju temelj njegovog rada, kojem je ovaj kreator vjeran i danas. Naravno, sama činjenica da neki od francuskih kreatora puca na vrh svijeta, a pri tome odjeću šije od smeća, u toj je zemlji bio prvorazredni skandal, ali znajući koliko pažnje svijeta donosi "gunđanje" i otpor francuske modne scene, sam Gaultier je u tome posebno uživao tražeći nove načine da bocne establišment. No, kolekcija iz 1983., koju je nazvao "Dadaizam", donijela mu je i epitet avangardnog kreatora, a nakon toga slijede i dani njegovog "divljeg" razdoblja koji mu je ujedno donio i najveću slavu. U kolekcijama koje su slijedile na pistu pušta manekenke koje nose prljavo rublje, a tu se i prvi put pojavljuju šiljasti grudnjaci koje će poslije proslaviti Madonnin korzet. No, na prvo pojavljivanje tih grudnjaka modna kritika je reagirala vrlo oštro, optuživši kreatora da namjerno unakazuje i podcjenjuje žensku ljepotu. On im je odgovorio kolekcijom muške mode "L'Homme-objet" koja se sastojala od prsluka i suknji, poslavši tako jasnu poruku da moda može razbiti svaki stereotip, pa tako i onaj o muškoj i ženskoj modi, što je podcrtao i sam noseći suknje u svim prigodama.
Slijedile su kolekcije u kojima je njegov modni izričaj bio mnogo bolje prihvaćen, ali i ozbiljnije analiziran, a nakon suradnje s Madonnom njegov je bio cijeli svijet. Tada je svoj utjecaj proširio i na filmsku kostimografiju, radeći s najvećim redateljima tog vremena. Tako su njegovi kostimi koji se pojavljuju u filmovima: "Peti element", "Kuhar, lopov, njegova žena i njezin ljubavnik", ali i Almodovarovoj "Kiki". Zbog rada na tim filmovima, on je i prvi modni kreator koji je postao član žira slavnog Filmskog festivala u Cannesu, a bilo je to 2012. godine. Od 1993. godine on je i vrhunsko ime u svijetu parfema. I tu primjenjuje svoj "zakon o skandalu" pa su njegovi mirisi pakirani u bočice koje imaju oblik ljudskog tijela - ženskog za ženske i muškog za muške parfeme, a "oprema" tih bočica, poput primjerice čipke, otkriva i njihove mirisne nijanse i namjere. O svojoj ljubavi prema parfemima sam Gaultier je jednom rekao:
- Kada se otkopčaju svi gumbi i skine sva odjeća, ljubavnici ostaju samo u parfemu.
I treba mu se priznati da je pod svojim imenom na tržište pustio vrlo senzualne mirise, a da ih je opremio pomalo luckasto, baš kako to on sam voli, jer bočice u obliku tijela svake godine nose neku svoju posvetu, primjerice svijetu stripa, superjunaka ili velikim umjetnicima, a često su, umjesto u kartonskim kutijama, u limenkama.
Svoju prvu kolekciju visoke mode predstavio je 1997. godine, a dvije godine kasnije prodao je 35 posto dionica svoje kompanije. Trebao mu je novac da proširi poslovanje, a dionice je kupila moćna tvrtka Hermès. Time je stvorena i zanimljiva modna suradnja, jer je Gaultier od 2003. do 2010 bio ujedno i kreativni direktor Hermèsa. I tu nipošto nije kraj kreativnosti ovog modnog genijalca, jer on je i autor nove bočice Coca-cole, jedno je vrijeme bio viđenije televizijsko lice, kada je MTV-u bio domaćin emisije "Eurotrash", a imao je i izložbu u slavnom Metropolitan muzeju u New Yorku. Bila je to izložba "Bravehearts: Men in Skirts" (Muškarci u suknjama), a vrhunac začudnosti u njegovim modnim kolekcijama donijela je 2004. godina, kada je u svoju modnu viziju upregnuo pariške pekare. Tada je, naime, kreirao kolekciju u potpunosti izrađenu od kruha i peciva, a u njoj je bila i haljina za oscarovski crveni tepih.
Na neki način Gaultier ima veze i s našim krajevima, jer njegov je omiljeni model Andrej Pejić. Mnogi još pamte prozirnu haljinu u kojoj ga je kreator poslao na pistu, a u kojoj su mu se vidjele grudi (tj. činjenica da ih nema), a sam Gaultier za njega je izjavio:
- On je moja savršena žena.
VIDEO Kakav je novi vladar privatno? Izbirljiv, ima nizak prag tolerancije, bahat prema osoblju i zastrašujuće bešćutan
