Važan poput Big Bena

Jools Holland: Imam nos za glazbu, a ako nešto ne znam, super blefiram

jools holland
Foto: Promo
1/4
11.01.2014.
u 10:00

Pa iako sada jest dio elite, u početku nije bilo tako. Rođen je u siromašnoj obitelji u Deptfordu u jugoistočnom Londonu, a klavir je naučio svirati od ujaka. Iskustvo je stjecao svirajući po pubovima, što mu je draže od svirke u punom Albert Hallu, ali kaže, danas nažalost u Britaniji pravih pubova više nema.

Jedni ga zovu ‘britanskim nacionalnim blagom’, drugi zbog druženja sa zvijezdama i kraljevskim dvorom ‘čovjekom s najboljim vezama u Engleskoj’, a Jools Holland sam sebe tek zaljubljenikom u glazbu. – Uvijek sam volio ljude koji vode kafić jer žele voditi kafić ili one koji imaju restoran jer žele kuhati i voditi restoran. Tako i ja. Želim svirati i glazbenik sam jer želim svirati i volim druge glazbenike, volim razgovarati s njima i zato vodim glazbeni show, a ne želim biti, recimo, urednik televizijske postaje – kaže autor najdugovječnijeg i po mnogima jedinog pravog glazbenog showa “Later... with Jools Holland” koji nedjeljom gledamo i na Drugom programu HTV-a.

Važan poput Big Bena

Emisija na BBC-ju 2 bez prestanka ide od 1992. godine, a Jools je u nju ‘priveo’ sve - Simply Red, Amy Winehouse, Morrisseya, PJ Harvey, Leonarda Cohena, Roberta Planta, Stinga, Johnnyja Casha, Björk, Paula McCartneya... i ne treba dalje jer na popisu gostiju mu je baš svatko koga se u glazbi možete sjetiti, a slovi za zaista veliko ime iza kojeg je zaista veliko djelo. Specijalno, novogodišnje izdanje njegove emisije, naslovljeno “Hootenanny” u domovima Britanaca već 21 godinu gleda se ‘pod obavezno’ i odbrojavanje uz nju jednako je važno koliko i gradski vatromet ili otkucaj Big Bena, a Jools svoj nacionalni i svjetski uspjeh objašnjava tek riječima:

– Imam dobar osjećaj, nanjušim ljude koji rade odličnu glazbu, a kada nešto ne znam, super blefiram. I da se razumijemo, ne rade svi moji gosti baš onu vrstu glazbe koju najviše volim, ali važno je da njihova izvedba dira ljudsku dušu. Balansiram između gostiju koji su legende, onih koji su aktualni, ali i onih koji su potpuno nepoznati i pred kojima tek jesu velike stvari. Poput recimo Adele koja je kod mene gostovala 2007., godinu dana prije izlaska prvog albuma i svjetskog uspjeha. Uglavnom, rezime mojeg rada kroz sve ove godine je da se u svakom desetljeću pojavi jako malo talenata. Zbog poplave glazbenih reality showova, koje nikada nisam ni pogledao, i instant zvijezda možda nam se čini da to nije baš tako, ali iz njih uglavnom izlaze nekompletni glazbenici. Da bi uspio u svijetu glazbe, ne možeš biti samo talentirani glazbenik, moraš biti i pjesnik kao što je, recimo, Paul Weller, ili kao što je bila moja Amy Winehouse.

I sam je megaglazbenik poznat po nostalgičnom boogie woogie stilu svirke za koji je čak i BB King rekao: “Jools ima lijevu ruku koja nikada ne miruje. Nitko ne svira glasovir kao on”. Sa svojim R&B orkestrom održava tempo od stotinjak koncerata godišnje. I privatno je dio glazbene elite pa nije čudno što, recimo, s Ringom Starrom u emisiji razgovara o juhi od brokule koju Ringo obožava, jer samo družeći se s nekim možeš znati takve pikanterije iz njegova života.

Hvali ga i BB King

Pa iako sada jest dio elite, u početku nije bilo tako. Rođen je u siromašnoj obitelji u Deptfordu u jugoistočnom Londonu, a klavir je naučio svirati od ujaka. Iskustvo je stjecao svirajući po pubovima, što mu je draže od svirke u punom Albert Hallu, ali kaže, danas nažalost u Britaniji pravih pubova više nema. Mladim glazbenicima 55-godišnjak savjetuje:

– Sviraj ono što voliš i voli ono što sviraš, a opcija za nas malo starije je sviraj ono što misliš i misli onako kako sviraš.

A sve o tome kako to postići opisao je u svojim memoarima “Barefaced Lies and Boogie Woogie Boasts” nastalima na temelju dnevnika u koji oduvijek upisuje sve, od svakoga s kim je nešto snimio i radio do toga što jede i kojih su dimenzija hotelske sobe u kojima je odsjeo.

– Jedino čega u knjizi nema moji su osjećaji – našalio se govoreći o knjizi i dodao:

– Za njih nemam vremena.

No baš kao u floskuli da u svakoj šali ima pola istine, dio istine u ovoj njegovoj izjavi je, ne da za osjećaje nema vremena, već da o njima nerado javno govori. O njegovu se privatnom dijelu života zna to da živi u Westcombe Parku u Londonu, u kući izgrađenoj na ruševinama srednjovjekovnog dvorca. Ondje ima i studio koji je izrađen po njegovim nacrtima nastalima na temelju scenografije omiljene mu serije “The Prisoner”, a 2005. je blago šokirao javnost kada se nakon 15 godina veze oženio svojom partnericom Christabel McEwen (op. a. to mu je drugi brak).

– Bolje pitanje od onoga zašto sam tako dugo čekao je zašto svi drugi žure u brak? Imam prijatelja koji je zaručen već 40 godina, a i moj savjet je da ne treba žuriti ni u što, pa ni u brak – kaže Jools. Među svatovima su se vrzmali i Ringo Starr, Robbie Coltrane, Stephen Fry, Jennifer Saunders, Paul McCartney... Bili su pozvani i princ Charles i Camilla, ali nisu mogli doći zbog obveza. No, po uzoru na kraljevsko vjenčanje, i Joolsovo je bilo dnevno, tako da je do ritualnog ispijanja čaja u pet popodne sve bilo gotovo i svatko je otišao svojim putem.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije