Nema te prirodne sile koja bi mogla spriječiti Josipu Lisac da prekine svoj koncert, ponajmanje mala ljetna oluja koja je osvježila Šibenik dok se kaletama Krešimirova grada orio njezin glas.
Bez struje
– Nakon dvadeset godina nastupila sam u Šibeniku i moram priznati da je to bila prava avantura. Kod treće pjesme pljusnula je kiša, kad smo napokon nastavili koncert pukao je razglas, ni tad se nismo dali, pjevala sam à capella s bubnjevima, pred kraj koncerta nestalo je struje, no unatoč svemu bilo je veličanstveno! A znate li zbog čega? Zbog publike koja je za sve prepreke na koje smo naišli imala strpljenja i živaca. Hvala joj na toleranciji. Bio je to koncert potpuno drukčiji od drugih, ljudi su me oduševili. Na mojim koncertima publika rijetko zapjeva, samo me sluša, ali preksinoć su Šibenčani sa mnom iz sveg glasa pjevali “Maglu”, kojom je završio koncert. Još sam pod dojmom – priznaje nam Josipa, dodavši da su organizatori nastupa ostali bez riječi.
– Ovako nešto još nam se nije dogodilo – rekli su.
Nakon posjeta Šibeniku koji je, kaže Josipa, bio uzbudljiv i nepredvidljiv, očekuje je i koncert u Osijeku 11. srpnja, koji je nedavno otkazan zbog oluje. Njezini vjerni obožavatelji moći će je ovog ljeta čuti i u Dubrovniku, na Korčuli i Hvaru.
Odmor u Savudriji
– Na more dolazim kad svi turisti odu, i pjevam uglavnom domaćinima. Tako je to kod mene. Ne volim velike gužve pa se ljeti skrijem u neku uvalicu i uživam u moru poput djeteta. Kad u njega uđem, ne izlazim. Istra mi je puno draža nego Dalmacija, jer je mirnija, pitomija, više mi paše. Volim njenu unutrašnjost. Ove godine zasigurno ću se odmarati u Savudriji, malo ću igrati golf, malo se kupati, napuniti baterije za jesen, kad uvijek imam više koncerata – kaže Josipa, koja je uvijek živjela po svom. Izborila se da je ljudi vole i poštuju zbog njezine različitosti. A pravo na različitost je, kaže, nešto što se kod nas ne priznaje. Dovoljno je pogledati samo jednu fotografiju s gay parade u Splitu, koja je posramila cijelu Hrvatsku.
– Ponosno ću reći da već godinama živim mnoge gay živote. Mnogi moji dragi prijatelji i prijateljice su gay, znam svaki detalj njihove sudbine, razumijem njihovu borbu. Ja sam svoju vodila od prvog dana svoje karijere i imala sam sreće, jer me danas ljudi vole zbog onog što jesam. Drukčija sam.
Moji gay obožavatelji
– Društvo u kojem živimo je nesenzibilno, netolerantno. U ovoj zemlji kao da je najveći grijeh biti drukčiji od drugih. Tužno je to, jer živimo u 21. stoljeću, u kojem se na nevine ljude nasrće kamenjem. Uvijek sam bila ponosna što imam puno gay obožavatelja i nadam se da će tako i ostati. Mnogi mladi ljudi nisu svjesni koliki sam put prošla da bih se izborila da budem to što jesam. Život nije med i mlijeko, ali iskrenost, tolerancija i ljubav znak su da si na pravom putu – zaključuje diva.
Josipa je jedna i jedina, neponovljiva, genijalna.