Mnogi koji vole Radio 101 svaku zoru započinju s “Jutrom bez cenzure” koje od 6 do 11 sati prštavo, šarmantno, suvereno i bez dlake na jeziku vode Ivana Pevec i Marko Tomšić.
Kako su medijske nagrade sve brojnije, što za vas predstavlja nominacija za nagradu koja postoji već 25 godina?
IVANA: S obzirom na to da sam u ovom poslu nešto manje od pet godina, najjača medijska nagrada koja postoji pet puta dulje stvarno je velika čast i golema motivacija.
MARKO: Znači da sam bio klinac kada je ta nagrada pokrenuta, a sada, 25 godina kasnije, i ja sam nominiran u tom biranom društvu. Kao klinac nisam ni sanjao da je moguće biti dio tih ljudi koje slušaš na radiju ili gledaš na televiziji. Sada, kao velikom klincu, sama nominacija čini me sretnim i ponosnim te mi daje volju da se rano ustajem i odlazim na posao dok cijeli grad spava.
Kako biste vi definirali i opisali svoju emisiju te objasnili zašto se ona, i po čemu, razlikuje od ranojutarnjih emisija na drugim radijskim postajama?
IVANA: Kao što i samo ime emisije kaže – “Jutro bez cenzure” – u stalnoj smo interakciji sa slušateljima i, kad slušatelj nazove, ide ravno u eter, bez obzira na to što je rano jutro. Nerijetko telefon zazvoni u 6 ujutro da bi slušatelji nešto podijelili s nama ili nam samo zaželjeli “dobro jutro”. To je taj poseban odnos sa slušateljima, oni su doslovno naš, nogometnim žargonom rečeno, dvanaesti igrač. Bez njih nema ni nas.
MARKO: Razlikuje se po tome što smo moja kolegica Ivana i ja jutarnja ekipa svaki radni dan u emisiji “Jutro bez cenzure”. Našim slušateljima uvijek su otvoreni telefoni i mogu sudjelovati u raznim temama jer mi znamo biti i ozbiljni, ali ozbiljnost nam baš i ne stoji dobro. Razlikujemo se i po tome što ne moramo vječno biti nasmiješeni i veseli, imamo slobodu biti ono što jesmo. Razlikujemo se po tome što možemo reći što mislimo bez ikakve cenzure naših šefova.
Skorašnja Večernjakova ruža dodjeljuje se za postignuto u 2018. Po kojem posebnom “Jutru bez cenzure” pamtite tu prošlu godinu i zašto?
MARKO: Uffff... Svako jutro je posebno i uvijek drukčije. Teško bi bilo izdvojiti samo jedno. Bilo je tu svega. Zanimljivih gostiju, svirki uživo. Zanimljivo je bilo uživo tetoviranje kolegice Ifke, ulazak kroz prozor vatrogasaca koji su nam dolazili na gostovanje i slušanje taksista kako ispod prozora komentiraju: “Kaj je Šaman zapalil radio?”
IVANA: Bilo je tu svega, čovjek ne vjeruje koliko stane u jednu godinu. Izdvojila bih jutro tetoviranja uživo iz studija – i to naslijepo, kad sam se tetovirala s jednom slušateljicom. Naravno, tu je i Svjetsko nogometno prvenstvo koje smo srčano pratili te prije odlučujuće utakmice s Engleskom primili poziv s britanskog BBC-a.
Osvojite li nagradu, gdje će ona stajati?
IVANA: Gdje? Tamo gdje kaže moj “šef”, Šaman. Šalim se. Sve ćemo se dogovoriti. Tjedan dana kod njega, tjedan dana kod mene. Stajat će negdje na počasnom mjestu na radiju kao velika čast i podsjetnik na nešto što smo ostvarili kolega Marko i ja te programska direktorica i ostala ekipa koja je svako “Jutro bez cenzure” s nama.
MARKO: Ili kod Ivane ili kod mene. Dogovor je da nagrada ide onome tko dulje ostane na nogama kad slavlje počne. Bojim se jedino neriješenog rezultata. O tome bi se moglo čitati u novinama
Ivka i Šaman...legende..imate moj glas