Goran Bogdan popularan je lik. Sjediti s njime u kafiću kina Europa znači da će vas u razgovoru često netko prekidati. A za razgovor smo imali dobar povod, u Hrvatskoj se na FOX-u počinju prikazivati “Posljednje Pantere”, serija u kojoj je ostvario i međunarodno priznanje glumeći sa Samanthom Morton i velikim Johnom Hurtom. No, Goran je i dalje, kako volimo ovdje reći, normalan dečko.
Jeste li zadovoljni time što ste postigli?
Pa jesam.
Ovo je prvi put da ste radili za stranu produkciju?
Jest. Bilo je prije nešto manje, no ovo je prvi put da sam radio nešto ozbiljnije, nešto tako veliko.
Kako je do toga došlo?
Došao sam na audiciju za neku manju ulogu u Beograd, pred redatelja i producenta. Njima se to nije dopalo, rekli su da to nije baš za tu ulogu. No, i da im se sviđa tako krivo kako sam to napravio za tu ulogu, jer je dobro za nešto drugo. Nisam znao u tom trenutku o čemu se radi, mogao je to biti i neki B-horor, ja to ne bih znao.
Je li to za vas bilo iznenađenje?
Jest, pogotovo kada sam saznao s kim glumim. Prvo me nazvao redatelj, a kada sam vidio što je radio prošli su me trnci. Zatim sam vidio što je radio producent, a kasnije sam s njim postao i veliki prijatelj. Kada sam kasnije vidio što oni s time žele, usrao sam se ko grlica! Sve je to bilo nekako naglo. Nisam znao hoću li stići pripremiti se... No, oni su mi jako pomagali, bili su izuzetno prijateljski raspoloženi, inače ne bih stigao, ne znam zaista kada.
Ipak ste glumili na drugom jeziku.
Tražili su da to bude takav engleski (balkanski, nap. a.), tako da nije bilo problema.
Kakve su bile inozemne kritike?
Jako dobre. I bolje nego gledanost. Na engleskom govornom području imaju problema sa svim titlovanim programima, no recimo u Francuskoj je gledanost bila izvanredna.
Jeste li znali da će u seriji biti John Hurt?
U vrijeme audicije nisam to znao. No tu je i Samantha Morton, ne znam tko mi je draži. S Hurtom nisam imao nijednu zajedničku scenu, ali smo se družili, oduševio sam se tim čovjekom. Te priče, te večere, kada čujete što je sve i s kim radio... Maksimalno je otvoren, jedno divno i pristojno stvorenje. Jednostavno, Sir John Hurt je gospodin.
A Samantha Morton?
Fantastična glumica! Pa ima dvije nominacije za Oscara. S njom sam imao najviše scena i najviše surađivao. To mi je najveći dobitak, te probe i rad s njom. Najviše me zadivio način na koji iščitavaju tekst, to nisam dosad vidio. Oni za to žive, fantastično je vidjeti kako Samantha tekst prilagođava sebi, kako gradi ulogu. Priprema uloge je i stvar budžeta. Oni si mogu dopustiti da naprave jedan ili dva projekta godišnje i da od toga žive. Budžet serije bio je 22 milijuna eura, a godišnji budžet HAVC-a je devet milijuna eura za sve filmove, za sve festivale, za sve dokumentarne, eksperimentalne, kratke filmove, za sve.
Jeste li što zaradili?
Nisam u to ulazio zbog financija, nije mi to bilo toliko bitno. Ništa i ne prihvaćam zbog financija. Po što sam došao u “Pantere”, to sam i dobio.
U produkciji je ogromna razlika?
To je mašinerija koja donosi dobit. Kod nas film ne donosi dobit, to je neko državno kulturno dobro, koje se održava zbog održanja kulturne svijesti naroda. Tamo ljudi ulažu svoj novac, veći je rizik, pa je i pristup drukčiji. No, nije smisao samo ispuniti plan. Znalo se dogoditi da ponovimo jer nismo zadovoljni. Producent vam odmah kaže – nećemo ako nije dobro. A mi taj luksuz ovdje nemamo. Tri dana snimanja više u odnosu na plan mi ne možemo pokriti. U “Panterama” su nas bili ponovo zvali kada su shvatili da nekim scenama nisu zadovoljni ili su im nedostajale neke stvari za montažu. I to tri-četiri mjeseca nakon što smo završili.
Jesmo li barem na istoj glumačkoj razini?
Da, Krešo Mikić, Rakan Rushaidat, pogotovo glumice. Nemamo se čega stidjeti.
>>Ja sam pljačkaš dragulja, ali sam pozitivac, poput Waltera Whitea iz 'Breaking bada'
Čestitam, uspjeli ste napisati članak a da baš ništa ne kažete o seriji o kojoj je riječ.