Zadnjih dana svjedočimo da i prema izvještajima psihologa COVID-19 ubrzano ubire psihološki danak među ljudima. Mnoge redovite aktivnosti i dnevni/noćni raspored stavljeni su od proljeća na stranu, s blagim povratkom u polunormalu tijekom ljetnih mjeseci. No, dolazak zime i sve više zaraženih opet nas ostavljaju na suhom što se tiče uobičajenog druženja. Nije tajna da je kraj godine vrijeme kad se najviše troši po stanovniku, ekonomija cvjeta, a redanje korporativnih zabava s pozivnicama i bez njih, raznih vrsta advenata i gust koncertni raspored mnoge su dovodili u situaciju da nisu znali kamo koju večer otići. A sad je sve drukčije, davno je to predvidio Jura Stublić s Filmom, pa čak ni onaj njegov stih “dva piva u sebe” kao rješenje za osvježenje više nije tako jednostavno. Kako ćemo zapravo dočekati jesen i pokušati ostati normalni? Kako ćemo prezimiti bez koncerata, zabave i, najvažnije, bez druženja? Doista ništa nije isto kao lani i u čekanju nekog provjerenog cjepiva koje bi nas moglo vratiti u bivšu “nenormalu” ljudi se pokušavaju snaći prije nego što “puknu”.
Glazbeni je biznis posebna priča jer su upravo druženje, komunikacija i zbijenost stajaćih redova, ili stolaca, bili nešto što smo doživljavali kao normalno, a sada izgleda kao daleka prošlost. Na stranu psihološki učinak, cijela svjetska industrija zabave i umjetnička scena ovisna o daskama koje život znače pokušava se u hodu transformirati i pronaći neki drugi način funkcioniranja. Primjerice New York koji nikada nije bio jak po otvorenim terasama restorana i kafića, ljetos je izišao na otvoreno i zauzeo ulice Mannhattana kao nikada prije. A onda se vratila zima, pa gledajući situaciju u svijetu i prema onome što mi javljaju prijatelji iz tog istog svijeta, barem možemo zaključiti da je kod nas znatno bolje nego vani. S blažim mjerama, slobodniji smo od nekad tako zvanog slobodnog svijeta, iako toga u svakodnevnom cendranju možda nismo ni svjesni. Ako je koronakriza prouzročila išta dobro u domaćoj koncertnoj priči, onda je to pronalaženje novih prostora na otvorenom ili drukčije korištenje već prije poznatih.
Prekvalifikacija je mnogima osnovni alat u doba korone, pa ćete primjerice od ovog petka moći ići u zagrebačku Tvornicu kulture kao u restoran. Usput možete čuti i nešto glazbe dvije večeri u tjednu, pa je osnovna funkcija dvorane ipak zadržana u ovo turbulentno vrijeme kad ni publici ni organizatorima a ni bendovima nije jasno kako uopće funkcionirati u spomenutim psihološkim i fizičkim uvjetima koji nas okružuju. Ukratko, pod imenom Sindikat Food Club u preuređenoj Tvornici – sa stolovima na ozbiljnoj distanci i uz epidemiološke mjere koje su moguće u velikom prostoru koji inače prima oko 2200 posjetitelja – smješteni su stolovi za kojima ćete moći uživati u gastronomskoj ponudi te intimnijim nastupima imena koje poznaje široka publika, bez rizika da budete preblizu nekome od prisutnih.
Doduše, bilo je kod nas i prije sličnih ideja, ali još nismo imali organizirano da uz glazbu dobijete i vrhunska jela iz kuhinja poznatih chefova kao što ste to mogli dobiti u klubovima Londona ili New Yorka. Sad to možete i u Zagrebu, a oni u Londonu i New Yorku to trenutačno ne mogu – svakog petka i subote tijekom studenog i prosinca slušati domaće glazbenike u kontroliranim uvjetima “razmaka” (Wanted Man Johnny Cash Tribute, Filmmusicorkestar, Neno Belan, Martinje sa Šajetom, Mile Kekin, Natali Dizdar, Vatra, Marko Tolja, Neno Belan, Igor Geržina, Detour, Mangroove i Pavel) i uz to nešto dobro pojesti s jelovnika koje će kreirati hrvatski chefovi David Skoko, Mate Janković, Deni Srdoč, Kristijan Misirača i Mate Sučić.
