Pasionirani gledatelji Dnevnika domaćih TV kuća dobro znaju da kad se u kadru na Novoj TV pojavi Andrija Jarak slijedi neka loša vijest, a kad na Dnevniku HTV-a uskoči Edi Škovrlj u vjetrovci očekuje nas prilog o "buri kakvu ne pamte ni najstariji mještani podno Velebita". Edija je posljednjih dvadesetak godina bura toliko ispuhala, da je u sinoćnjem Dnevniku, dakle ozbiljnoj informativnoj emisiji, ne znajući što novo da kaže o buri, odlučio sve okrenuti na tešku sprdačinu.
U Dnevniku urednika Đurice Drobca prvo se iz Zagreba javila reporterka Iva Magušić Dumančić, koja je profesionalno odradila svoje javljanje, intervjuiravši glavnog vatrogasnog zapovjednika. Za to je vrijeme Edi čekao negdje oko Maslenice, dok je iza njega ključalo more.
- Ja mislim da je za sve kriva Severina koja je prva vidjela snijeg u maju - šeretski je na početku priloga zaključio Škovrlj, predmnijevajući da su svi upućeni u Severinin opus, te da napamet znaju otpjevati njenu pjesmu "Grad bez ljudi". Doduše, Edi je pojasnio kako se radi o stihu iz pjesme, prije nego je i sam postao pjesnik.
- Sve prirodne sile udariše u Lijepu našu - udrio je Edi po aoristu, kao u najboljim Mažuranićevim epovima, a onda je zaključio kako američko školstvo ne valja, jer "tko je kriv turistima što u svojim školama ne uče o buri kao mi o tornadu".
Šaljivdžija Edi je zatim ubacio i citat iz Audicije kazavši kako jadni ljudi "čame čekajući", a onda se prije antologijskog priloga okrenuo prema "Ljubavi na selu". Pojavio se odjednom pokraj stada ovaca i mrtav hladan u kameru izgovorio:
- I dok čekamo da nas ugrije svibanjsko sunce, prava je sreća da oko naših turističkih gradova još uvijek pase na stotine ovaca, pa se možeš ugrijati među njihovim runima, kad priroda udari na čovjeka.
Čekao sam samo da odnekud iz šipražja iskoči Žigo iz "Ljubavi na selu" i kaže: EVALA TI BRTE!
Zanimljiv članak. Poglavito pripovjedački stil. Kao da čitam Šenou.