Mlađi se možda i ne sjećaju, ali kad je 1979. izašao singl grupe Kiss “I Was Made For Lovin’ You”, bio je to još jedan znak koliko je tadašnja disko groznica utjecala na rock protagoniste koji su se do tada klonili bilo kakvih primisli na ples. Nakon “Miss You” Rolling Stonesa, “Do Ya Think I’m Sexy” Roda Stewarta i negdje u vrijeme “Another Brick in the Wall” Pink Floyda, Kiss su megahitom osvojili top ljestvice i modernizirali se prema novim pravilima s kraja sedamdesetih koja su koristili svi koji s karijerama nisu željeli završiti u prošlom svršenom vremenu. Nekih 43 godine kasnije Kiss u sklopu turneje “End of the Road” prvi put - a naravno i zadnji, jer radi se o oproštajnoj turneji, kako i ime kaže - dolaze u Arenu Zagreb 9. srpnja i dovode svoj cirkusantski show potkrijepljen s poznatom svirkom, nekoliko desetaka tona opreme, vizualnom pirotehnikom i predstavom koja se smatra pravim cirkusom u rock’n’rollu. Doduše, još 1968. Rolling Stonesi su s Lennonom, Claptonom i drugima snimili svoj “Rock And Roll Cirkus” u cirkuskom šatoru, ali pravi cirkus uslijedio je tek dolaskom Kiss.
Na samom rubu kraja ere glam-rocka, Paul Stanley, Gene Simmons i Ace Frehley od 1973. svojim su cirkuskim maskama klaunova, odjećom i scenskim nastupom odveli rock scenu u polje do tada neviđenog kiča i - uspjeli. Karijera podložena hitovima “Rock and Roll All Nite” i “Detroit Rock City” dodala je još gasa slikovitim predstavama na tragu Alicea Coopera, a niti Ozzy Osbourne nije im bio ravan, bez obzira kolikom broju golubova na pozornici pregrizao vrat. Posvemašnji izostanak bilo kakvih ograničenja učinio je da se spram koncerata Kiss čak i David Bowie sa Spidersima činio kao “normalna” umjetnička forma.
Album “Destroyer” iz 1976. ostaje njihov najbolji u karijeri, a osim producenta Boba Ezrina, koji je prije toga radio s Louom Reedom, Aliceom Cooperom i mnogim drugima, te korištenja orkestracija i zbora, znakovito je da je omotnicu dizajnirao Ken Kelly, crtač stripova Tarzan i Conan. Kiss su oduvijek bili bombastični, neumjereni i pretjerani, a upravo to privlačilo je poklonike na njihove predstave na kojima su se mnogi osjećali poput male djece u cirkusu. A toga nam svima treba, pa i danas, kad na svojoj oproštajnoj turneji dolaze u Zagreb kao u najboljim danima, sa 16 kamiona opreme, šest autobusa i sto ljudi u ekipi, donose sve sa sobom, ulaze u potpuno praznu Arenu Zagreb i sve postavljaju sami u vlastitoj organizaciji, uključujući i pozornicu za dvoipolsatni nastup. Dapače, u dvorani će biti i dodatan broj domaćih vatrogasaca, jer količina pirotehnike, zapaljivih bombi, raketa, gitara koje se dime i buktinja na koncertu Kissa veća je nego ona kad u novogodišnjoj noći kućni ljubimci najrađe žele ostati doma.
No, vratimo li se nekoliko godina unazad, kad je 2009. objavljen album “Working On A Dream” Brucea Springsteena, mnogi su primijetili da Springsteenova uvodna epska osmominutna pjesma “Outlaw Pete” u jednom svom kraćem dijelu melodijom neodoljivo podsjeća na spomenuti hit grupe Kiss “I Was Made For Lovin’ You” koji im je promijenio karijeru. Čitava “Outlaw Pete” sasvim je drugačija pjesma, ali taj jedan dio nedvojbeno je mogao potpasti pod tužbu za plagiranje, iako je možda nesvjesno “ostao u uhu” Springsteenu dok je skladao pjesmu. Nekoliko godina kasnije basist Kissa Gene Simmons galantno je britanskom Guardianu objašnjavao da shvaća situaciju, objasnivši zašto nisu tužili Springsteena; “Kiss je tužio punu ljudi i dobio sudske sporove. Ali, neke ljude ne tužimo. Nismo tužili Brucea Springsteena za ‘Outlaw Pete’. Kako odlučujemo koga ćemo tužiti, a koga ne? Volimo Springsteena, on je cool, znači, ne tužimo”. Kasnije je i gitarist Paul Stanley govorio o sličnosti pjesama, rekavši “često je to nepravedno, postoji samo određena količina nota koje preslagujemo na različite načine. Dio Springsteenove pjesme sliči na ‘I Was Made For Lovin’ You’, ali siguran sam da nije namjerno slušao našu pjesmu. Melodije nađu put do svačije muzike, ne možeš se okomiti sudski na svakoga radi njegove kreativnosti”.
U međuvremenu između te dvije epizode, Kiss su prodali više od 100 milijuna albuma, ostali poznati po svojim maskama i kostimima koji su postali njihov zaštitni znak i desetljećima dokazivali zašto ih se smatra tvorcima najzabavnijih koncertnih predstava, zapravo mjuzikla. Čak su i u devedesetima, s albumima poput “Lick It Up” i bez maski uspjeli privući nove poklonike, no, kad su 1996. krenuli na oproštajnu turneju i svirali do 2002., ponovno pod maskama, bila je to njihova najuspješnija turneja sa zaradom od 143 milijuna dolara. No, tada iz grupe ponovno odlazi član utemeljitelj, solo gitarist Ace Frehley, misleći da je to bio kraj, koji će se ovih dana ponovno javiti medijima u vezi bivše grupe.
Bez obzira što mislili o njima, Kiss su jedan od najuspješnijih američkih bendova svih vremena; u tih sto milijuna prodanih ploča ulazi i 30 “zlatnih”, najviše od bilo kojeg američkog izvođača. Godine 2019. Kiss su započeli posljednju turneju, ali ovaj put javno proglašenu zadnjom, najveću u karijeri, jer se retro-groznica odrazila pozitivno i na njih. No, koncerti dogovoreni u Europi 2020. godine nisu se mogli održati zbog pandemije i prebačeni su na 2022., kada i dolaze u Arenu Zagreb.
Nakon (zamalo) skandala sa Springsteenovom pjesmom, do skandala su slučajno stigli i Kiss. Prije nekoliko tjedana masovno je po društvenim mrežama i u medijima publicirana priča kad je, na nastupu grupe 6. lipnja u belgijskom Antwerpenu, nepažnjom tehničara i pogrešnom dionicom bubnjara Erica Singera otkriveno da Kiss koriste pozadinske snimke, pa je Paul Stanley snimljen mobitelima kako pogrešno “otvara usta” u nesrazmjeru s podlogom pjesme, a “bombe” na pozornici eksplodirale su prerano. Naravno, nije mu ostao dužan nekadašnji član Kissa Ace Frehley, pa je pet dana kasnije na koncertu svoje grupe u New Yorku najavljujući “Detroit Rock City” publici ironično rekao “mi ovu pjesmu izvodimo uživo”, time vjerojatno prekriživši govorkanja da se vraća u Kiss i ponudu Stanleya koji ga je nedavno pozvao da se na nekom od posljednjih nastupa Kissa ponovno popne na pozornicu s bivšim kolegama. Sve to ne bi toliko odjeknulo u medijima da prije nekoliko godina basist Kissa Gene Simmons nije kritizirao kolege i govorio u australskim novinama da ima problem kad “netko naplati sto dolara ulaznicu za koncert uživo, a onda se otkrije da koristi ranije snimljene podloge”, nastavivši; “Trebalo bi pisati na svakoj ulaznici, plaćate 100 dolara, 30 do 50 posto koncerta snimljeno je unaprijed, ponekad će pjevati, ponekad će ‘otvarati usta’ na matrice. Barem budite pošteni, nije problem u matricama, nego u nepoštenju da se to javno prizna”. No, budimo pošteni, doista nije problem u matricama, tko danas, osim rijetkih, ne koristi prethodno snimljene podloge barem minimalno? Stoga će nastup Kiss u Areni Zagreb napokon domaćoj publici dovesti jedan od onih svjetskih bendova koje prepoznajete čak i ako nemate nikakve veze s glazbom.
VIDEO>>Ivana Brkljačić pokazala račun koji je dobila na jednoj plaži u Hrvatskoj: 'Ovo je cijena kave'
