U Radetićima, mjestu koje spada pod općinu Tinjan, u kojoj su samo 233 stanovnika te tek 69 obiteljskih kuća, svoju oazu mira i sreće stvorio je jedan od najvećih kreativaca u svijetu dizajna interijera – Boris Ružić. Kod Ružića, za kojeg svi čije je domove uredio tvrde da im je promijenio i filozofiju življenja, kreativnost se ne zaustavlja samo na dizajnu interijera jer on je i scenograf, kuhar i arhitekt te osoba čija je genijalna mašta brojna vjenčanja poznatih pretvorila u prave bajke.
– Stvaranje je moje životno “utočište”, dio mene koji već postoji i moja budućnost svakodnevnog okruženja – dizajn u svim segmentima našeg svemira koji je za mene krenuo kao kulinarstvo. Kako je na svijetu bezbroj zavodljivih inspiracija, ljudi, uzora, predmeta naših želja, dobrih dizajnerskih diktata, stilova, boja i tekstura, jedno mjesto, jedan dan i jedna nova velika ideja zaokrenule su mi i pokrenule moj poslovni život u poslove event dizajna, pa tako i u sferu arhitekture i dizajna interijera i eksterijera. Bitna je spoznaja da unutarnji osjećaj, tj. prvi odgovor u vama gotovo nikada nije pogrešan za svaki novi cilj za koji imate novu ideju – objašnjava nam Boris kako se upustio u avanturu života koja još uvijek traje i sudeći po svemu postaje sve bolja i zanimljivija. Bez zaleđa i financijske potpore upustio se u organizaciju luksuznih vjenčanja i evenata i iako se nekome to čini kao ludost, Ružić o toj svojoj ludosti kaže:
– Tko misli da ne može početi bez novca, traži opravdanje za neuspjeh! Ja sam krenuo sam, bez ičijeg zaleđa, doslovno s minusom na tekućem računu, ali kada vas nešto tjera, kada vas nešto potiče da želite birati svoj put, onda vam samo nebo može biti granica. I krenulo je! Novac nije na odmet, ali ako ga nemate dovoljno, to ne znači da vam nedostaje novac, nego vam nedostaje nešto drugo, a to je ideja i hrabrost, a tu je i bitna činjenica što je moj talent, odnosno dizajn uvijek bio drukčiji od drugih. To sve me uvijek motiviralo da uđem u nešto novo, jer moje kreativno istraživanje je uvijek vezano, kako ja volim reći, uz moj teatralni impuls, a vjenčanja i eventi svakako su na jedan način kao predstava. Kada ostvarite ovakav uspjeh, na sve odluke nakon toga gledate kao na ispravne, bez dvojbe što bi bilo kad bi bilo tako ili onako jer je to prošlo vrijeme koje se ne može promijeniti, ali iz kojeg se svakako učilo i radilo više nego na svakom prethodnom poslu ili projektu.
Njegov potpis stoji iza vjenčanja Severine i Igora Kojića kao i Franke Batelić i Vedrana Ćorluke. Romantično vjenčanje Kojića u Balama Ružić izdvaja kao jedno od dražih, a njihovo vjenčanje u Beogradu mu je jedan od najvećih izazova, ali i časti i odgovornosti koji su mu ukazani.
– Nakon tog vjenčanja shvatio sam koliko čovjek mora vjerovati u sebe, svoje sposobnosti i koliko vrijedite neovisno o bilo kakvim utjecajima. Mjeseci priprema, stotine suradnika, tisuće detalja i milijun sitnica... Isto tako sam zahvalan predivnima Franki Batelić i Vedranu Ćorluki koji su mi od srca prepustili kompletnu organizaciju i dizajn svoga bajkovitog vjenčanja pod starim hrastovima na pitoresknoj, maslinicima i vinogradima okruženoj stanciji Meneghetti. Takve momente povjerenja ja zovem bezuvjetna ljubav u poslu, jer to vam je trenutak kada mladenci od prvog susreta vjeruje u vas, podržavaju svaku vašu zamisao ili ekstravagantnu ideju – ističe Ružić.
Od svojih kreativnih ideja ne odstupa jer, kako kaže, njegov posao nije samo transakcija i glavni moto njegova rada je čista kreativna emocija koja je uvijek iznad svega i koja mu ne dopušta odstupanja protiv njegova dizajnerskog ja.
– Ma koliko god klijent inzistirao na suradnji za njegov projekt i uz ideje od kojih klijent ne odstupa – odstupam ja! Moj dizajn i arhitektura komuniciraju s onim klijentima kojima se sviđa stil moga rada. Ako radiš svoj posao strastveno, imaš jasnu viziju, svjestan si da spadaš u ljude koji rade drukčije – onda postoje samo rješenja, ne i opcije – odlučno nam tumači Ružić. Kad je u pitanju dizajn interijera, divi se skandinavskom dizajnu koji ga u mnogočemu podsjeća na autohtonu prošlost i tradiciju Istre.
– Svojom jednostavnošću, iskoristivosti prostora i ljepoti, skandinavski dizajn ima čisti stil koji se temelji na funkcionalnosti, čistim linijama, besprijekornoj izradi i nenametljivoj eleganciji. Sve ima smisao i povezanost elemenata, tehnike obrada, prirodne teksture i savršeni odnos boja. Velika pažnja poklanja se upotrebi prirodnog svjetla i dobroj rasvjeti, a mnoge skandinavske kuće karakterizira korištenje prigušenih tonova boja i bijele boje, kvalitetnih materijala i minimalnog korištenja ukrasa. Općenito njihov pristup prirodi, arhitekturi i dizajnu je takav spoj tradicije i kulture iz prošlosti koja je fantastično redizajnirana za budućnost – bezvremenski stil koji i ja sam živim, radim i stvaram u svom okruženju – govori nam Ružić koji je mogao i imao priliku živjeti bilo gdje u svijetu, ali on je odlučio skrasiti se na svojoj djedovini. Što ga je ponukalo na takvu odluku, pitamo ga.
– Mogao sam živjeti bilo gdje, ali sam shvatio nešto jako važno, a to je da se u životu ne želim pozdraviti sa svim onim što sam kao dijete volio, a što i sad volim na svojoj djedovini. Odrastajući, uvijek sam se vraćao kroz maslinike i staru hrastovu šumu do prašnjavog seoskog trga i dalje do djedove hiže. Grubi suhozidi, portuni i baladuri, po koji stari bocun u dvoru, željezne škurnice, mirisi i okusi, sve je to prošlost koja je moja vječna inspiracija. Ipak sam ja genski modificiran u kulturi Mediterana, na tradiciji svojih predaka, u organskoj arhitekturi istarskih gradova i mjesta, posebno moga sela. Tu imam sve što mi treba, mir i jednu životnu ravnotežu koju si nitko ne želi narušiti, a koju sigurno ne bih pronašao da sam otišao tisućama kilometra daleko. Najiskreniji je odgovor onaj kada te ispočetka oduševljava ono što te je već bezbroj puta oduševilo – mjesto u srcu, djedovina! – s puno ljubavi o svom rodnom kraju govori Boris. Njegovi roditelji nisu se bavili zanimanjima koja su srodna onome što Boris danas radi, a njegov talent i kreativnost, za koje kaže da su mu jednostavno urođeni, njegovi roditelji nikada nisu osporavali iako su možda bili nepovjerljivi prema profesijama vezanima uz dizajn i tada su možda i mislili da je riječ o „prosjačkom fakultetu“. Svoju stalnu potrebu za stvaranjem i kreativnim izražavanjem u različitim zanimanjima Ružić najbolje opisuje ovom rečenicom:
– Moja moć zapažanja je jako brza, ja sam više budan tip čovjeka, čak i kada spavam – ne sanjam, jer ja u biti budan sanjam i stvaram!
Puno njegovih klijenata kaže kako im svojim uređenjem nije samo uredio životni prostor već im je promijenio i cijeli sklop razmišljanja o stanovanju. Što to konkretno znači, upitali smo Borisa.
– Zahtjevnost klijenata je onolika kolike su njihove mogućnosti da realiziraju određenu investiciju, odnosno projekt. Neovisno o tome radi li se o novom objektu koji pruža idejni start od nule ili adaptaciji postojećeg koji u startu ima svoje zadanosti, klijent koji je odabrao mene kao dizajnera konceptualne arhitekture i interijera, njihove investicije već je u startu svojim odabirom Borisa Ružića promijenio način razmišljanja o stanovanju, životu i dizajnu od standarda za većinu – ja to zovem pozitivna manipulacija – kaže. Kaže kako su mu hazarderske osobine pomogle da bude ovako uspješan u svemu što je dosad radio, a malo detaljnije otkriva nam koje su sve to njegove osobine bile presudne za uspjeh :
– U nekoliko pridjeva bi to bilo: brz, kreativan, ludast, intenzivan, nenadmašiv, ma uvijek na rubu incidenta, ali u pozitivnom smislu! Trudim se osvijestiti svoje autentične vrline, ponekad promijeniti percepciju i napraviti neke stvari u životu koje me plaše – tj. riskirati nešto svaki dan.
Zadnju lipu bez razmišljanja bi potrošio na antikvitete i stare komade namještaja koji su za njega vječna inspiracija. – Secesijske lampe, fotelje iz 60-ih, stare kinostolice, ormari i kredence – sve za zadnju lipu, jer je sve to vječna inspiracija za nove projekte kojima takvi komadi daju mirise na eteričnost energije iz prošlih vremena – kaže ovaj čudotvorac po čijoj kreativnoj glavi se vrzmaju svakojake zamisli od kojih su neke već u realizaciji. Podloga za većinu njegovih ideja i njegova vječita inspiracija je njegova rodna Istra.
– Bezbroj je ideja, neke nove se pokreću, ali najjače se za sada vrte oko projekata koji se hitro završavaju za ovu sezonu. Od heritage boutique hotela pa do kuća za odmor, destinacije drukčijeg arhitektonskog i turističkog identiteta na temeljima tradicije, a inspirirane istarskom arhitekturom, onako kako je narod nekad gradio, s pokojom modernom interpolacijom. Malo je prostora da nabrojim svaki projekt na kojem trenutačno radim, ali svim projektima zajedničko je jedno: stvoriti jedan drukčiji doživljaj koji se razlikuje od onoga što je za većinu standard! Svaki realizirani projekt mora izgledati bezvremenski, primamljivo i skladno na prvi, drugi i pedeseti pogled i stvoriti emociju čiste privlačnosti. To vam se uvijek vrzma mojim maštovitim umom, a to je pravi izazov za svaki radni dan u kojem budan sanjam – kaže ovaj kreativni genijalac.
Pogledajte video s vjenčanja Vedrana Ćorluke i Franke Batelić
