Glumica i glazbenica Maja Posavec nedavno je izdala prvi samostalni album “Kada ne bih imala strah” na kojem je 12 autorskih intimnih pjesama nastalih u proteklih osam godina koje su već osvojile publiku. Koliko je zaposlena govore i nastupi na Tabor Film Festivalu i Ferragosto Jamu, nakon kojih će Maja uživati na moru koje obožava. Kako se nosi sa svakodnevnim stresom, voli li planirati budućnost i u kojoj bi se kazališnoj ulozi voljela ostvariti, otkrila je u intervjuu.
Nedavno ste objavili prvi samostalni album “Kada ne bih imala strah”. Kako biste ga opisali vlastitim riječima?
Album je zbir pjesama koje su nastajale u proteklih osam godina. Većinom su to ljubavne balade koje krasi pop-zvuk, ali ima u njima i koketiranja s kazalištem, kabaretom, atmosferskim popom. To je moj prvi autorski samostalni album i kao takav najbolje ga opisuje naziv filma “Moje pjesme, moji snovi”. Na albumu prevladavaju pop-pjesme, ali ima i pjesama koje se odmiču od popa.
Koliko vam je bilo teško spojiti različite stilove?
Zapravo je to bio zadatak mog producenta Višeslava Laboša, kojemu sam povjerila da spoji različite stilove. On je od prvoga dana imao viziju albuma upravo s takvim raznolikostima, čak i onda kada ja nisam baš vjerovala da je to moguće. Rad na ovom albumu bio je doista složen i dugotrajan proces, pjesme su se na različite načine “borile” da dobiju mjesto na albumu. U suradnji s Labošem i drugim glazbenicima koji su sudjelovali na albumu, korak po korak izoštravala se zvučna slika. Publika dosad nije imala priliku čuti taj drugi dio moga rada, drugu stranu popa, i zato je upravo izlazak ovog albuma za mene značajan jer on sadrži nešto što se možda neće svima svidjeti, ali će otkriti nešto o meni.
Kada biste morali izdvojiti jednu pjesmu s albuma, koja bi to pjesma bila i zašto?
Izdvojila bih neke pjesme koje su mi se “dogodile” i koje su se urezale malo dublje u onaj dio mene koji mi je još nepoznat. Takva je npr. pjesma “Pijani pilot” s albuma “A što ak ja” od Detoura, a s ovog albuma “Bog Svemir”. Baš zbog njezine posebnosti gotovo nije završila na albumu, ali Laboš je imao dobar utjecaj na mene tako da smo je uklopili. Ta je pjesma nastala u vrijeme kada sam jako puno proučavala bajke, koje me inače fasciniraju i inspiriraju. Ona je dio moje trilogije bajki i kao takva ima nastavak na sljedećim albumima. Ovo ljeto u planu su mi nastupi na Tabor Film Festivalu i Ferragosto Jamu.
Radujete li se nastupu na tim festivalima i što publika može očekivati?
Na tim festivalima nastupam sama, bez benda, dakle u akustičnoj, intimnijoj verziji. Organizatori su za Tabor Film Festival predložili da spojim dva programa, tako da ću izvesti program “Večeri s Cohenom” (hommage Leonardu Cohenu) i dio autorskog programa. Tu ću večer nastupati s gitaristom Ivanom Kapecom i za taj autorski dio pripremamo malo iznenađenje. Ipak se najviše veselim koncertima s bendom. Nakon promotivnog koncerta u Lisinskom shvatili smo da imamo program koji želimo izvoditi i dalje. Napravili smo mali glazbeni kabaret koji prati sve moje glazbene i emotivne faze. Kako to nije klasičan pop-koncert, znam da treba neko vrijeme da uđemo u “prave” prostore i privučemo baš onu publiku koja žudi za nečim takvim.
Kako usklađujete glumačku i glazbenu karijeru? Čemu dajete prednost?
Ove se godine, radi izlaska albuma, odmaram od kazališta. Tako da sam se u posljednje vrijeme malo više posvetila glazbi. Dosad je to uvijek bio dobar balans, pa sam sigurna da će i ubuduće biti tako.
Koju biste ulogu željeli utjeloviti a dosad za to niste imali prilike?
Imam dojam da mi glumci uvijek mislimo da smo stvoreni za neku ulogu, ali nikako da je odigramo jer nas drugi ljudi ili pak život ne vide tako kako mi sebe vidimo. Tako ja mislim da sam stvorena za Brechtovu Prosjačku operu. Čak je više puta bilo izgledno da ću igrati tu Polly ili Jenny, ali to se nikad nije dogodilo. Ipak, nada još nije umrla.
Godinama ste plesali folklor u Đakovu. Zaplešete li ponekad i danas?
Da, ali indijski! Plešem indijski ples, što možete vidjeti i u spotu za pjesmu “Prazan hod” koji je radio Damian Nenadić, gdje sam s curama iz plesnog ansambla Apsaradhe i plešemo na krovu jedne zgrade. Nisam baš posebno vješta, ali polako... Hrvatski folklor?! Hm, bilo bi zabavno ponovno malo zaplesati. Sada kad pomislim, najviše bih se veselila zaplesati nešto međimursko ili podravsko jer ima dosta skokova i okreta.
Opisuju vas kao vrlo veselu, optimističnu i staloženu osobu. Kakvi ste kad se naljutite? Što vas uopće može naljutiti?
To je samo vesela, optimistična i staložena maska, a što se krije iza nje ne smijem ni reći. Da, većinom sam kulerica, ali da ne muljam, svašta me može naljutiti, od nepoštivanja dogovora, kaosa u prometu, nepravde... Imam dosta bikovskih osobina, puno toga mogu podnijeti dok me ne prevali.
Živimo u vremenu kada je stres itekako prisutan u životu svakog pojedinca. Kako se nosite s time?
Pokušavam si pomoći na sve moguće načine. Nisam tip od rada pod pritiskom i stres mi jako teško pada. S godinama sam naučila bolje organizirati svoje vrijeme i zauzeti se za sebe, npr. da imam dovoljno vremena za odmor i da se zdravo hranim, to mi je osnovno. Također, potrebno mi je i vrijeme kada ništa ne radim, mrtva dokolica čuda čini. Tu je, naravno, i meditacija kao uvijek dosupan alat i dobar lijek za sve boljke.
Jednom prilikom izjavili ste da ste pohađali astrološku edukaciju. Kako ste se odlučili na to? Što ste naučili?
Ah... dosta toga. Nisam se tome potpuno posvetila, ardije sam ostala neprofesionalni astrolog koji rado gleda karte svojim frendovima, ali ništa ne predviđam i ne savjetujem.
Volite li planirati budućnost ili živite u trenutku?
Voljela bih bolje planirati budućnost, a ne da me zadesi, ali ne mogu se baš pohvaliti ni da živim u trenutku. Ja sam više u onom prostoru između (čitaj mašti).
Gdje ćete se ovo ljeto odmarati od obveza?
Doma i na moru. Obožavam more i želim jednog dana živjeti uz more.
Odlična cura! U svakom smislu, posebna, super pjevačica, glumica, svoja i posebna.