Da se samo bavimo brojkama i statistikama, bez većih bismo problema popunili ovaj prostor. Jer pisati jedan tekst o Martinu Scorseseu i Robertu de Niru može se valjda na 20 različitih načina: teško će se u povijesti pronaći plodonosnija suradnja jednog redatelja i jednog glumca od ove.
Iako možda svjedočimo nekima koji ozbiljno prijete ovoj titulaciji, poput one Quentina Tarantina i Leonarda di Caprija. No i ovaj će slavni dvojac teško doseći ono što imaju Scorsese i De Niro. A to su čak tri zajednička filma među sto najvećih filmova svih vremena po izboru Američkog filmskog instituta – “Razjareni bik”, “Taksist” i “Dobri momci” neizbrisiv su dio povijesti filma onako kao što je Elvis Presley utkan u glazbenu ili Muhammad Ali u povijest boksa. Bez pretjerivanja.
Ukupno su dvojica kultnih filmaša napravila zajedno devet filmova. Posljednji je “The Irishman” koji čekamo da se pojavi na Netflixu i za koji se u medijima već neko vrijeme nagađa da bi mogao ponoviti ono što se dogodilo s “Romom”, a to je da jedan film koji je sniman prije svega za streaming bude nominiran za Oscara za najbolji film. Barem. Jer, prvo, “The Irishman” se bavi iznimno atraktivnom tematikom, a to je nestanak, odnosno vjerojatno ubojstvo korumpiranog sindikalnog lidera Jimmyja Hoffe iz kasne sredine 20. stoljeća. Do danas nije točno razjašnjeno što se dogodilo s Hoffom koji je naprosto nestao, pa se ne može sa sigurnošću ustvrditi je li doista ubijen te, ako jest, gdje mu je zakopano tijelo. Nije sigurno ništa.
Zadnji smo put uvjerljivu priču o vođi kamiondžija koji se upleo u veze s mafijom gledali početkom 90-ih godina kada je Hoffu tumačio Jack Nicholson. Novi film o Jimmyju Hoffi deveta je po redu suradnja Scorsesea i De Nira, a prva nakon “Casina” snimljenog još 1995. godine. Ima tu još statistika vezanih za “The Irishmana” u kontekstu sjajne glumačke ekipe koja se u filmu pojavljuje. Hoffu tumači Al Pacino i to je četvrti film u kojem su dvojica velikana čije karijere uzlet hvataju nakon kraja zlatnog doba Hollywooda. Prije “Irishmana” dvojica kultnih glumaca ekran su dijelila u “Kumu II”, “Vrućini” i “Pravednom ubojstvu”.
De Niro tumači Franka, “Irca” Sheerana, poput Hoffe povijesnu osobu te također i sindikalista koji je optuživan za veze s mafijom. Priča filma zasnovana je na knjizi “I Heard You Paint Houses: Frank ‘The Irishman’ Sheeran and Closing the Case of Jimmy Hoffa” koju je napisao nekadašnji istražitelj Charles Brandt.
De Niro i Joe Pesci
Riječ je o zaista fascinantnoj knjizi iz 2004. godine, a to su zapravo Sheeranovi memoari jer je knjiga mahom zasnovana na pet godina snimljenih razgovora koje je Brandt vodio s Ircem prije njegove smrti 2003. godine. U toj knjizi Brandt iznosi Sheeranovo priznanje da je upravo on ubio Hoffu te to potvrđuje forenzičnim dokazima što je do danas najuvjerljivije saznanje što se dogodilo sa sindikalnim liderom u raljama mafije. Također, Sheeran je otkrio i nova saznanja od ubojstvu američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja te mafijaša Joeyja Galloa.
Ovo je isto tako i peti film u kojem zajedno glume De Niro i Joe Pesci, nakon “Razjarenog bika”, “Bilo jednom u Americi”, “Dobrih momaka” i “Casina”. Pesci glumi Russella Bufalina, mafijaškog bossa na čelu jedne manje obitelji koji Hoffi podmeće Sheerana koji ga na kraju, barem prema vlastitom priznanju, i ubija. Pesci je zbog ovog filma izašao iz svoje neslužbene mirovine nakon što je odbio brojne ponude. No neke će možda začuditi da je “The Irishman” i prvi film u kojem je Alu Pacinu redatelj Martin Scorsese. Da je veliki redatelj realizirao filmsku biografiju Franka Sinatre i Deana Martina, bilo bi to još jednom, i to s De Nirom, jer u jednom je intervjuu spomenuo da jedino njih dvojica mogu kako treba utjeloviti Sinatru, odnosno Martina.
Imenima poput Anne Paquin, Jesseja Plemonsa, Bobbyja Cannavalea, Stephena Grahama, Jacka Hustona, Domenicka Lombardozzija, Raya Romana pa i Harveya Keitela može služiti na čast što su u ovom filmu. Osim po rijetko viđenoj glumačkoj postavi, “The Irishman” je jedinstven i po primjeni računalno dorađenog vizuala. I De Niro i Pacino i Pesci pomlađivani su, pri čemu je i sam Scorsese priznao da nije bio sasvim siguran kako će to ispasti. Sudeći po onima koji su film gledali na nedavnom filmskom festivalu u New Yorku – ispalo je i više nego dobro. To i nije čudno jer su na računalnoj doradi angažirani apsolutni autoriteti Industrial Light & Magic te priznati filmaš Robert Legato. Bilo je potrebno tako nešto napraviti jer Pacino glumi Hoffu kad je imao 39 godina, a nekako sumnjamo da bi ga bilo kakva šminka ili maska efikasno pomladila. Sličan je postupak primijenjen i na filmu “Gemini Man” Anga Leeja. Prije nego što se pristupilo računalima, De Niro i Pacino ponovili su jednu scenu iz “Dobrih momaka” za isprobavanje postupka koji je onda i primijenjen.
Dvojbe o “Razjarenom biku”
Netko bi mogao zlurado primijetiti da se priča ponavlja, da se stereotip nastavlja jer ponovo je to u osnovi film o mafijašima i ubojstvima. Najprije, to ne može biti točno. Jer, od devet filmova koje su Scorsese i De Niro snimili zajedno tek su tri slične tematike – “Ulice zla”, “Dobri momci” i “Casino”. Možda je najbolje da o suradnji dugoj 46 godina govore sami Scorsese i De Niro.
Njihovo poznanstvo dogodilo se pod pokroviteljstvom Briana de Palme koji je u Scorseseu bio prepoznao perspektivnog filmaša, a s De Nirom je već bio napravio film “Pozdravi” u kojem je glumac debitirao. Interesantna je činjenica da se De Nirov filmski debi dogodio praktički slučajno jer se stvarni debi dogodio u “The Wedding Party”, također kod De Palme, no on je bio i odgođen. I tako, prvi je “Pozdravi”. Jedna se takva prigoda zbila u travnju ove godine na Tribeca Film Festivalu kojega je Robert de Niro i suosnivač. Tamo je dvojac prepričao neke zanimljivosti iz svoje zajedničke karijere. Primjerice, “Razjareni bik” zamalo nije bio snimljen. Scorsese je ionako bio impresioniran filmom jer se u boks i tako malo razumio, no “uhvatio” je da mora napraviti film o osobi Jakea LaMotte, a ne boksu. Ali film se nije svidio ni direktorima United Artistsa, studija pod kojim se film trebao snimati.
– Ne želim raditi film o tom liku jer je žohar. A onda si ti vrlo rječito uzvratio na zaista veliki način. Rekao si: “Ne, nije” – prisjetio se Scorsese svog razgovora s De Nirom i producentom Irwinom Winklerom te direktorima. Winkler je kasnije u memoarima potvrdio da je bilo praktički odlučeno da se film ne snima, no De Niro i Scorsese uspjeli su direktore studija nagovoriti da se ipak počne s tim projektom.
Slijedi još jedna zanimljivost, a to je prisutnost Leonarda di Caprija u publici. iako je imao kapu, dvojac ga je prepoznao i pozvao da sjedne s njima. Vrlo prikladno jer di Caprio sa Scorseseom ima pet filmova. A redatelja je na tada mladog glumca uputio upravo De Niro koji je s njim radio 1993. Scorsese i Di Caprio snimili su “Bande New Yorka”, “Avijatičara”, “Pokojne”, “Otok Shutter” te “Vuka s Wall Streeta”, na koji je Scorsesea nagovorio upravo Di Caprio.
– Bila je to nevjerojatna sreća jer su se Leonardu sviđali filmovi kakve smo radili. Drugim riječima, nije se bojao nekih tema te je bio više zainteresiran za uvjerljivost lika i situacije u kojoj se on nalazi. I nije se to libio prikazati na bilo koji način – rekao je Scorsese o Di Capriju.
“Kralja komedije”, film kojem je posvetio svoju ulogu Murraya Franklina u Jokeru, Scorsese je snimao nevoljko, odnosno De Niro ga je morao nagovarati.
– Scenarij mi se činio kao šala u jednoj rečenici. Isprva mi je nedostajao kritički pogled na slavu i život slavnih osoba – rekao je Scorsese.
Stvar je u tome da je on iza kamere gledao De Nira kako postaje slavnim, ali i kako ga pogađa sve što s time ide. Redatelji poput njega slavu ne doživljavaju na takav način.
– Nakon Kuma slavu si počeo doživljavati na drugačiji način. Ti jesi, ja nisam, pa tako nisam do kraja shvaćao taj teret – govorio je redatelj spominjući kako je film bio prezren jer je propao na blagajnama unatoč povoljnim kritikama. Dogodilo se to jer je doživljen kao napad na medije, no kasnije je postupno bolje prihvaćan. Netko bi mogao primijetiti da je Martin Scorsese zapravo vrlo sretno odabrao. Jer, Robertu de Niru malo je toga teško napraviti. Pripremajući se za ulogu Jakea LaMotte u “Razjarenom biku” nabacio je 30 kg i to tako brzo da je to redatelja zabrinulo. Vjerojatno i zato što je glumac to postigao na poseban način – po Europi je jeo što god je stigao, pogotovo tjesteninu i sladoled.
Postao odličan boksač
Još je impresivnija bila tehnička priprema. De Niro je, naime, postao toliko dobar u boksu da je uspio dobiti dva profesionalna sparing partnera koja mu je namjestio LaMotta. Malo je poznato da je prikazivanje filma zapravo odgođeno za jedan dan zbog atentata na Ronalda Reagana. A to je počinio John Hinckley Jr. koji je time želio impresionirati Jodie Foster, glumicu kojom je postao opsjednut gledajući “Taksista”.
Zanimljivo, Bridges je bio razmatran za ulogu Travisa Bicklea u “Taksistu” za koju je De Niro dobio svojeg prvog Oscara za glavnu ulogu. A nju je uvježbao vozeći taksi New Yorkom. Zaista, takva suradnja teško je ponovljiva, teško će se u Hollywoodu više stvoriti takav dvojac.
