Prije tridesetak godina grunge scena iz Seattlea bila je možda posljednji značajan val rock glazbe, barem po odazivu svjetske masovne publike. Sve dok si Kurt Cobain iz Nirvane nije presudio pucnjem iz puške u glavu 8. travnja 1994. Par tjedana prije toga gledali smo Nirvanu na koncertu u ljubljanskoj hali Tivoli, a trideset godina kasnije skupi box setovi njihovog zadnjeg albuma “In Utero”, kao i prethodnog “Nevermind”, sa po 5 CD-ova i blu-ray diskovima, visokim cijenama pokazuju da veliki biznis ne bira kandidate.
Dok je Krist Novoselic, osim pokušaja s bendom Sweet 75, praktički upropastio karijeru - i vjerojatno je jedan od ozbiljnih konkurenata za mjesto najnetalentiranijeg člana neke ovako uspješne postave - Dave Grohl ubraja se među najuspješnije. Grohl je zapravo bio “ružno pače” nakon raspada Nirvane i Cobainove smrti, “samo bubnjar” kojemu nitko nije davao prevelike izglede u karijeri, više ih je imao Chris Novoselich.
I Foo Fightersi su nekako počeli kao nove nade, da bi, nakon što su postali veliki bend, svi domaći šminkeri pokupovali ulaznice za dva sjajna koncerta Foo Fightersa u pulskoj Areni 2019. Dakako, i sama Nirvana krenula je kao mali bend iz Seattlea koji se ozbiljno borio za opstanak dok nije eksplodirao megauspješnim singlom “Smells Like a Teen Sprit”, nakon kojega su ih prihvatili svi koji do tada nisu niti znali za njih. Ali, oni koji jesu vidjeli su neke od najuzbudljivijih svirki Nirvane po klubovima u vrijeme prvog albuma “Bleach”, prije nego su počeli puniti velike dvorane i festivale. Na način kako su se The Clash izdvojili iz ponude svoga vremena, tako su, primjerice, i Husker Du i Pixies osamdesetih, ili Nirvana i Pearl Jam devedesetih, bili sposobniji u nametanju svoje glazbene vizije masovnoj publici od ostatka konkurencije.
Prenapregnuti, glasan i jasan gitaristički zvuk početkom devedesetih ponovno je postao privlačan pri misiji spašavanja rock glazbe od opće neuzbudljivosti s kraja osamdesetih, tijekom proboja imena grunge scene. Nirvana se tada ustoličila kao trio koji će odigrati ključnu ulogu u medijskoj percepciji još jednog “novog vala”, ovaj put grungea. Nakon smrti prednjeg čovjeka Cobaina sljednici najutjecajnije postave s početka devedesetih prvotno su objavili samo jedan koncertni album i solidan box-set, te pokušali sačuvati dignitet grupe koja je pop-industriju osvojila “iznutra” i promijenila je prema svojim zamislima.
No, u vrijeme 20. i 30. obljetnice albuma “Nevermind” i “In Utero”, situacija je postala drastično različita i preskupi box setovi s memorabilijama i drangulijama umetnutima u kutije pune kompresirane i digitalno izobličene glazbe Nirvane postali su norma za veliku zaradu, kao i kod svih ostalih na tržištu. Jedan od poštenijih i smislenijih projekata bio je dokumentarac iz serije “Klasični albumi”, autorizirani dokumentarci koji su iscrpno objašnjavali kako je tekla proizvodnja ključnih albuma rock glazbe. “Classic Albums - Nirvana: Nevermind” i danas je preporučljiv: prema važećoj strategiji uključeni su bili intervjui s članovima postave i ljudima bitnim u nastanku “Neverminda” 1991. (producent Buch Vig, diskografi Garry Gersh i Neil Bernstein), kolegama glazbenicima (Thurston Moore iz Sonic Youth, Jack Endino), dok su dodaci uključivali mini-dokumentarce o nastanku pjesama, načinu snimanja, radu na omotnici, itd.
Osmomilijunskom prodanom nakladom “Nevermind” je nakon prvog albuma “Bleach” i EP-ja “Blew” označio proboj Nirvane na pozicije stožernog rock izvođača na samom početku devedesetih. Puno prije ovogodišnje tridesete obljetnice smrti Kurta Cobaina i nevjernicima je postalo jasno da je samoubojstvo prednjeg čovjeka Nirvane ušlo u mitologiju suvremene kulture na isti način kao i prijašnji “brodolomi” Briana Jonesa, Jima Morrisona, Jimija Hendrixa ili Janis Joplin. Dakako, spram idealističkih šezdesetih i tadašnje rock-kontrakulture, Cobainov život i karijera odvijali su se u bitno drugačijim uvjetima “industrijalizacije” rock glazbe. No, po svim unutarnjim pokazateljima Cobainov put i ostavština sadržavali su onu presudnu materiju koja razdvaja epigone od ključnih protagonista.
Postoji stara izreka koja veli “alternativa koja ne postane srednja struja nije dobra alternativa”. Možda ju ne treba uzimati preozbiljno, ali dokaz njene moguće ispravnosti možemo vidjeti i u događajima s početka devedesetih. Te 1991. objavljeno je desetak rock albuma čiji su izvođači nakon tog zamalo unisonog pothvata u financijskom smislu postali dohodovni mainstream svjetske rock scene, a u duhovno-filozofskom naznačili stvarni prestanak osamdesetih godina i dolazak “novog rock poretka”, komplementarnog padu Berlinskog zida koju godinu ranije i promjeni ukupne društvene scene.
Primjerice, mnogi pamte gdje su bili kad su prvi put na radiju čuli singl Nirvane “Smells Like A Teen Spirit” 1991. Ja sam bio u kafiću u zagrebačkoj Radićevoj ulici i ono što je došlo iz zvučnika jasno sam zapamtio. U jednakom napadu bili su dotadašnji alternativni rock (R.E.M., Nirvana, Pearl Jam, Red Hot Chili Peppers) i neka već ozbiljno popularna imena hard rocka (Metallica, Guns N’ Roses), što je do neke mjere prouzročilo i novo medijsko miješanje karata, u kojemu su naizgled nepovezana imena postala jednako važan dio nove mainstream scene, usprkos ogromnih razlika među njima. No, ono što im je bilo zajedničko jest da su ispisali nova pravila i gromoglasno “porobili” tržište, scenu i medije koji kao da su početkom devedesetih jedva čekali da se nešto dogodi.
Umjesto Michaela Jacksona, Madonne i Princea, nove masmedijske zvijezde postali su Kurt Cobain, Michael Stipe i Axl Rose, dok su Metallica, Nirvana i Guns N’ Roses udarom “crnog” albuma, “Nevermind”, i dva dvostruka albuma iz paketa “Use Your Illusion I & II”, među masovnom publikom ozbiljno (i)stisnuli prethodnu dominaciju U2 s “Joshua Tree” i “Rattle And Hum”, a Bruce Springsteen zamalo je propao na tržištu s dva simultano objavljena albuma “Human Touch” i “Lucky Town”.
Pearl Jam na debitantskom albumu “Ten”, objavljenom nešto ranije 1991., gitarističkom tutnjavom zvučali su kao neki classic-rock bend sedamdesetih, što je samo pomoglo da se ideološka razlika između grunge navale iz Seattlea - u kojoj su još bili Mudhoney, Soundgarden i Alice In Chains, a 1992. približavali su se i Stone Temple Pilots iz San Diega - lakše stopi s uzletom hard rocka Metallice i Gunsa, te u svijesti masovne publike zajedno “dokrajči” napirlitane, ritam-mašinama i sintesajzerima obilježene osamdesete.
GALERIJA: Pogledajte spektakl na Hipodromu: Ed Sheeran oduševio 70.000 obožavatelja
Čak su se i alter-pop prvaci iz osamdesetih poput Depeche Mode sve više umotali i modificirali u organski zvuk i rokerski svjetonazor, dodali gitare u kompjutersku podlogu i isplivali kao jedini preživjeli Britanci iz te dekade koji su ostali masovno popularni na svjetskom tržištu do danas, skupa s U2 koji su se izvukli albumom “Achtung Baby!” i kasnijim pretvorbama. Dodamo li u priču i “madchester” groznicu, novi val britanskih bendova Stone Roses i Primal Scream, preko britpopa Blur, Oasis, Pulp, Suede i drugih, do elektronike The Orb i The Chemical Brothers, jasnije je kako se i britanska scena početkom devedesetih temeljito izmijenila.
Dapače, kako je svojedobno naveo novinar Stereoguma, samo jedan datum te 1991., 24. rujna, značio je više nego mnogi drugi koje više pamtimo. Istog dana objavljeni su albumi “Nevermind” Nirvane, “Blood Sugar Sex Magik” Red Hot Chili Peppersa, “Trompe Le Monde” Pixiesa, “Screamadelica” Primal Screama i “The Low End Theory” postave A Tribe Called Quest. Čak je “Badmotorfinger” Soundgardena bio planiran za taj datum, ali je odgođen. Simbolički gledano, Nirvanin “Nevermind” smijenio je 1991. na vrhu američke Billboardove top ljestvice album “Dangerous” Michaela Jacksona i u praksi dokazao koliko je moćan i po mnoge bio dotok novog zvuka.
VEZANI ČLANCI:
Doduše, i Michael Jackson i Kurt Cobain završili su slično tragično, što potvrđuje da nisu cvale samo ruže u tom novom miješanju karata. Pitanje je što se poslije ovoga važnoga dogodilo s rockom, ili je rock, kako neki tvrde danas, nestao. Prije bi se moglo reći da je modificiran i cijepljen nekim novim kreativnim virusima, jer vuk dlaku mijenja, a ponekad i ćud. Sudeći prema brojkama koje vladaju na tržištu, još uvijek se radi o dubokom i zlatnom bunaru iz kojega se i danas crpe financije i nostalgija.
VIDEO: Nevjerojatni prizori iz Imotskog! Thompson održao samostalni koncert nakon dvije godine pauze
U rujnu 1991. Nirvana izdala "Nevermind". Dok je to došlo do nas u Europi prošao je koji tjedan ili mjesec....Dakle , jesen 1991.Čuo sam pjesmu* u brdima na Južnom bojištu.. Na tranzistorčiću. Sony ...Među stijenama. Ne u kafiću. U Radićevoj.. .....(*A radio postaja bje talijanska)