Počela sam s ulogama dječaka i klauna. Kako sam se stalno družila s dečkima, penjala po drveću, igrala rata i bila pomalo muškobanjasta, to mi nije bilo strano. U početku sam se bojala zaboravljanja teksta na sceni, drhtanja glasa i ruku od treme, ali ti strahovi postupno su nestali kada sam shvatila da publika zapravo navija za izvođača – govori zagrebačka akademska glumica Marija Kolb.
Igrala je u više od 30 predstava i uz brojne nagrade osvojila je 2009. Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju žensku ulogu kao Pippi Duga Čarapa. Nedavno je 29-godišnjakinja briljirala u ulozi drske buntovne folksdojčerice Grete Meier u drami “Unterstadt”, koja je otvorila Osječko ljeto kulture.
Glumom zavarala profesore
– Pripreme su bile naporne jer smo radili na otvorenom, tako da su nam komarci i sunce bili najveći problem, posebno u kombinaciji s debelim vunenim partizanskim i vojnim uniformama koje su naposljetku pogodovale ljepšoj liniji zbog efekta saune – kaže Marija, kojoj je novi izazov treniranje nogometa za ulogu u filmu o ženskom nogometu “Što dečki vole”.
– Uvijek sam se čudila toj muškoj sposobnosti neprekinuta buljenja u točkice koje se miču po ekranu i nisam shvaćala zašto GOOOOL može proizvesti takav adrenalinski napadaj, skakanje, šamaranje, urlanje i nehotično ili namjerno razbijanje čaša i boca. Naposljetku sam i sama dobila priliku zaigrati nogomet i upoznati čari timskog rada i trčanja za loptom, druženja nakon tekme, brbljanja u svlačionicama i zajedničkog tuširanja. I to sve preko glume.
Naime, prošavši na audiciji, dobila sam ulogu nogometašice Evi. Pripreme za film, odnosno nogometni treninzi, počeli su prošle godine u travnju kako bismo izgledale što uvjerljivije s loptom na terenu. U početku je to “lopatanje”, a ne loptanje izazivalo podsmijeh, ali sada kao da postoji privid da mogu ovladati loptom – smije se Marija koja se glumom počela baviti u trećem osnovne, a u šestom je krenula na dramsku grupu u Maloj sceni gdje je brusila svoj talent. Uslijedio je ZKM pa Teatar Exit…
– Usporedno sam pohađala plesnu i baletnu školu pa sam zbog glume sve teže usklađivala obaveze. Imala sam stalan osjećaj prenatrpanosti. Poželjela sam odustati od glazbene, ali mama nije htjela niti čuti za to. Sjećam se kako mi je rekla: “Svaka se knjiga mora zatvoriti.” Poslušala sam je i na kraju mi se trud isplatio jer u raznim predstavama sviram i pjevam, a iznimno me raduje što sada pjevam i prateće vokale u bendu Komedija.
Dok sam bila u Maloj sceni, voditeljica Zvjezdana Ladika rekla je mome ocu da imam izniman glumački talent pa me on, potaknut time, poslije upisao u dramski studio ZKM-a. Tamo smo radili mnoge improvizacije i glumačke vježbe, puno smo se igrali i maštali, što se poslije pokazalo korisnim i u redovnom obrazovanju jer sam se znala izvući pričom, da ne moram usmeno odgovarati ili nagovoriti profesora da poštedi razred ispitivanja do sljedećeg puta – kaže Marija.
Ipak tijekom srednje škole glavna preokupacija bili su joj dečki i društvo. Puno je izlazila, često se zaljubljivala i patila od “efekta slomljenog srca”.
– Zapravo mi je laknulo kad je ta faza mladenačkog istraživanja i prkosa prošla jer se sada puno bolje i mirnije osjećam u vezi sa zaručnikom Sinišom Kovačem. Živimo u stanu u Velikoj Gorici i iako smo iz dva potpuno različita svijeta (on je pravnik po struci) dijelimo veliku strast prema biciklizmu i kazalištu. Tako smo se jedne godine uputili biciklima od Zagreba do Senja, preko Slovenije i Velebita. Negdje na uzbrdici, koja je trajala samo desetak kilometara, sa svom prtljagom i bisagama natovarenima na bicikl – moj dragi je otkrio razdražljivu, agresivnu i iscrpljenu Mariju, pomoz mu Bog – kaže glumica koja je prve uspjehe stekla u predstavama za djecu.
Obožava azijske spektakle
– Nema veće sreće od dječjeg osmijeha, a često su i puno iskrenija publika. Ne znam što mi više leži – predstave za odrasle ili za djecu, a to neka prosudi publika – rekla je glumica koja u slobodno vrijeme guta azijske spektakle poput “Heroja”, “Kuće letećih bodeža” ,“Tigra i Zmaja”, “Prokletstva zlatnih krizantema”...
– Zadivljena sam vizualnim aspektom prizora, simbolizmom i legendama, čistoćom i ljepotom kretanja borilačkih vještina i najzad, isticanjem časti i herojstva kao najvećim ljudskim vrijednostima. Voljela bih glumiti akcijsku heroinu s bodežima i sabljama koja urla dok skače u napad – kaže Marija.
Što ćeš, nije sve u seksu