Marko Kutlić jedan je od onih vokala u regiji koji dopire da sve šireg kruga publike. Prošlog je ljeta s Leom Deklevom i pjesmom 'Sami' nastupio na 26. Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku, gdje je osvojio drugu nagradu žirija! U radijskom eteru je i dalje prisutan njegov hit 'Kad god poželiš', kojim se predstavio na ovogodišnjim Melodijama Jadrana u Splitu. Danas će svjetlo dana ugledati i njegov novi duet s glazbenicom Lu Jakelić naziva ’21 gram', točno u 12 sati na YouTube-u, a priznao nam je i da mu nije bilo jednostavno nagovoriti ju za suradnju. Veliku zahvalnost pokazuje svojim suradnicima, ali i najvažnijoj publici zbog koje će nakon četiri godine od prvog solističkog koncerta, ponovno 23. studenog napuniti zagrebačku Tvornicu kulture.
Zanimljivo je da u Tvornici kulture nastupate točno na dan kad ste prije četiri godine promovirali svoj prvi album, a sada ćete na isti datum promovirati i drugi. Znači li to da ste praznovjerni?
To je bilo potpuno slučajno. Nazvali smo dvoranu i tražili termin i oni su nam poslali baš taj datum. Ne smatram se praznovjernim, ali mislim da postoji nešto u tim brojevima i datumima, nekoliko puta sam se u to uvjerio.
Što sve publika može očekivati na vašem koncertu u Tvornici?
Ne znam kako bih riječima opisao koliko mi je stalo do tog koncerta. Trenutno sam sve podredio tom danu. Svakako, nakon toga do 2025. ne planiram ništa raditi u Zagrebu. Baš zato će mi biti drago družiti se sa svima i istovariti svoju dušu pred publiku. Ogolit ću se do kraja, isplakati sa svima, zagrliti ih, nasmijat ćemo se i dobro zabaviti. Kada je riječ o produkciji, imam vrhunski tim ljudi uključenih u cijeli proces, od benda do tonskih majstora i svih sa strane. Bend je vrhunski, profesionalci koje volim i maksimalno poštujem. Tako da se može očekivati vrhunska svirka. Koncert je podijeljen u tri dijela, electric – acoustic – electric. Prvo krećemo žestoko, nakon toga ćemo malo smiriti, pa se ponovno vratiti na žešći dio. Imat ću puno gostiju, ali ne želim otkriti imena. Bit će ih stvarno dosta, neće biti samo vokalisti već i instrumentalisti. U svakom slučaju snimio sam dosta lijepih pjesama, dueta i suradnji te ću neke izvesti i u Tvornici 23. studenog.
Prošlog ljeta imali ste veliki uspjeh s dvije pjesme "Kad god poželiš" na Melodijama Jadrana i "Sami", duet s Leom Deklevom. Kako ste zadovoljni s tom suradnjom?
Svako snimanje s Leom Deklevom je jedna posebna anegdota jer ona je posebna, živopisna i iznimno inteligentna osoba što može dokazati njen poseban ciničan i sarkastičan smisao za humor. Prezadovoljan sam, sretan i zahvalan na prilici i povjerenju. Inače sam kantautor, za većinu svojih pjesama ako nisam radio tekst, radio sam glazbu, na nekima sam radio sve. Volim biti uključen u kreativni proces, imam potrebu da se kreativno izrazim jer sam kreativac i za mene je umjetnost posljedica iskustva. Također, volim kad me netko drugi pogodi pjesmom te omogući da se osjećam kao da sam i ja to doživio. U tom trenutku postajem interpret i jako mi je drago da sam dobio priliku interpretirati ovu Leinu pjesmu, koja je stvarno iskrena i duboka. Beskrajno sam joj zahvalan na prilici i smatram da je možda, uz Lu Jakelić, jedan od najvećih ženskih kantautora na ovim prostorima.
Danas će svjetlo dana ugledao i vaš novi duet, upravo s Lu Jakelić…
Dugo sam lovio Lu za taj duet. Dvije i pol godine sam ju pokušavao dobit. Iako u startu nije bila baš zainteresirana bio sam uporan sve do koncerta Amire Medunjanin u Areni Zagreb, na kojem smo oboje bili gosti. Donio sam gitaru i iznenadio ju s pjesmom. Tada sam ju prvi put zasvirao pred njom i nakon tog susreta je pristala. Pjesma se zove '21 gram', što je simbolika težine duše. Poanta je da duša koja teži samo 21 gram, ponekad se možemo osjećati kao da teži dvije tone. Pjesma je mračna, mistična i zaista posebna. Upravo iz tog razloga sam vidio samo Lu kako ju pjeva. Vidim ljude u bojama, a Lu Jakelić je za mene boja snijega, boja bijele svjetlosti i upravo iz tog razloga smatram da savršeno funkcionira u mraku. Beskrajno sam joj zahvalan što je na kraju pristala i snimila baš tu pjesmu sa mnom te da smo se spojili i skupa ostavili nešto iskreno od srca, jedan neizbrisiv trag u ovom konačnom prostranstvu. Spot za pjesmu smo snimali s genijalnim timom ljudi, svi vrhunski profesionalci kojima sam posebno zahvalan na angažmanu. Filip Gržinčić pod redateljskom palicom uz producenticu Slađanu Gržinčić napravio je kao i uvijek jedno umjetničko remek djelo na koje sam jako ponosan. Autori pjesme smo Aleksandar Čubrilo koji je napisao tekst i ja koji sam radio muziku, a za ovaj zaista poseban i zanimljiv aranžman je zaslužan Rejhan Okanović Regi, s kojim sam prvi put radio i zaista sam ugodno iznenađen njegovim pristupom radu u studiju i samoj pjesmi kao i s Lu koja je obrala pjesmu svojim posebnom i emotivnom interpretacijom.
Tko vam je uzor od glazbenika s domaće scene?
Za mene su 'sveto trojstvo' živućih hrvatskih glazbenika Gibonni, Luky i Urban. To su ljudi čije sam albume sažvakao i nastavio ih gutat godinama unazad, a nastavit ću i u budućnosti. Svaki put kad poslušam neku njihovu pjesmu nešto novo naučim. Posebni su, iskreni, autentični. Pričaju svoje priče, ali opet tako da ih svi razumiju. To su za mene pravi umjetnici i posebno me inspiriraju svojom muzikom i lirikom. Beskrajno sam im zahvalan na svemu što su mi dali.
Karijera vam ide izvrsno te je gradite bez ijedne mrlje. Kako gledate na vaš put?
Moraš pogriješit da bi naučio. Ne možeš samo na temelju tuđeg iskustva učiti koji put je pravi. Buntovan sam od kad znam za sebe i uvijek sam birao teži put. Jako sam tvrdoglava osoba i uvijek sam učio na svojim greškama, tako da bi se mogao složit s onom latinskom 'per aspera adastra' jer moj put je zaista bio takav. Za mene je put bio najbitniji. Bitniji do ovog gdje sam sad i bitniji od onog gdje sam bio. Najteže mi je pričat o mom putu, jer zaista nije bio lagan. Na tom putu sam sreo mnoge ljude koji su me obeshrabrivali, koji nisu vjerovali u to što radim. Napravio sam puno grešaka, ali upravo te greške su bile neophodne da narastem i postanem to što sam danas. Puno puta mi je u zadnjih 12 godina došlo da odustanem od svega i da se maknem od muzike, ali ne mogu ja to jer to je moj poziv. Za mene je prva i najbitnija stvar koja me držala na mom putu ljubav i strast prema tome što radim, druga je vjera u to što radim i treća potreba koja je u meni od kad znam za sebe. Najveći neprijatelj bilo je žaljenje, a najveći prijatelj zahvalnost. Danas sam sretan čovjek jer živim svoj san, a da sam slušao sve te ljude koji su me obeshrabrivali, a bilo ih je puno, ne bi sigurno danas bio tu gdje jesam. Tako da samo naprijed, prema svjetlu
Jeste li emotivac?
Veliki sam emotivac i duboko proživljavam sve što mi se događa u životu, radost, sreću, ljutnju. Imam potrebu da sve to podijelim s ljudima upravo kroz muziku. Dok god sam tu, dok živim i dišem ovaj zrak, muzika će teći kroz moje vene, jer 'da nisam ovo ja bih bio biljka'.
VEZANI ČLANCI:
Na koji način odabirete pjesme koje ćete izvoditi i tko vam u tome pomaže?
Sam biram svoje pjesme i pjesme koje ću izvoditi na koncertima. Jako volim Indijance, tj. draži mi je naziv “native Americans”. Od malih nogu interesirala me njihova kultura, pa sam tako jedno došao do kodeksa sjevernoameričkih Indijanaca. Treća točka u kodeksu sjevernoameričkih Indijanaca kaže: “Traži sebe, kroz sebe. Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem. To je tvoj put i samo tvoj – Drugi mogu ići s tobom, ali nitko ne može ići umjesto tebe.”
Sada kada ste slobodni fali li vam ta emotivna podrška partnerice?
Uvijek ću biti slobodan, dok god sam živ. Mislim da bi svatko trebao biti slobodan u svakom odnosu, pa nek' to svatko shvati kako hoće. Beskrajno sam sretan, zahvalan i imam podršku bližnjih, mojih ratnika svjetlosti.
Jeste li ikada zavodili glazbom?
Zavodim uvijek samo i isključivo glazbom. Jako mi je bitno da se moja buduća partnerica razumije u muziku i da osjeti moju dušu. Jedino uz takvu ženu mogu ići naprijed.
Prošlog ste ljeta upoznali i Erosa Ramazzottija…
Eros me sam pozvao da dođem na njegov koncert u Pulu. Mislim da već samo ta gesta puno govori o njemu. Napisao sam mu jedno pismo na Talijanskom koje sam mu dao prilikom susreta. Izvest ću i jednu njegovu pjesmu u Tvornici…
Osim glazbe, što vas još čini sretnim?
Živim život i uživam u svakom trenutku. Čitam, skladam muziku, pišem pjesme, počeo sam pisati i jednu knjigu. Družim se s meni dragim ljudima, treniram, trčim, rolam, penjem se s tornjacima po planinama, gledam filmove serije. Volim i postojim!
VIDEO Severina prepričala neugodan razgovor s poznatom gospođom: 'Tko ti je kriv, sama si ga birala'.
