Kao član žirija u showu “Zvijezde pjevaju” Martina Tomčić Moskaljov mnogima je ostavila dojam oštre i stroge osobe, ali taj dojam odmah pada u vodu kad Martinu upoznate u okruženju u kojem nisu uključene kamere i situaciji kada se od mezzosopranistice ne traži da bude strogi sudac. Svima koji su smatrali kako je znala biti prekritična u HTV-ovu glazbenom showu sutrašnjim prvim nastupom u “Plesu sa zvijezdama” želi pokazati kako se stoički podnosi kritika. Otkako je s Ivanom Husar Mlinac otvorila školu pjevanja i uvela plesne treninge u svoj raspored, u njezinu rokovniku gotovo je nemoguće pronaći slobodnih pola sata. U cijelom tom kaosu poslovnih obveza 36-godišnja Martina uspijeva odvesti sina Nou u školu, dojiti osmomjesečnu kćer Rebeku i navečer prije nego što utone u san suprugu Ženji ispričati što je radila na plesnim treninzima s Markom Hercegom, što je bilo u školi pjevanja... Ispijanje kavica na špici nije Martinin tip razonode jer svoje slobodno vrijeme voli posvetiti obitelji i zato joj teško pada što je zbog plesa morala zapostaviti kuhanje u kojem uživa, ali je sretna što joj je taj razvoj situacije otkrio kako je okružena divnim ljudima koji su joj spremni pomoći.
Kako izgledaju vaši dani otkako su i sati plesa s Markom Hercegom postali dijelom svakodnevice?
Moj Bože, prvi put u životu mogu koristiti onu groznu krilaticu koja mi je oduvijek išla na živce, a to je da bi bilo super da dan traje 48 sati. Iz trenutačne perspektive rekla bih da bi bilo dobro da dan traje 72 sata, jer apsolutno ne stižem ništa, čak ni osnovno. Prioritet mi je naravno obitelj i to uvijek govorim – dvoje djece, Noa i malena Rebeka, koju još uvijek dojim i kojoj ništa ne paše kao moje mlijeko. Zatim je tu škola pjevanja koju smo Ivana Husar Mlinac i ja tek otvorile i koja je puna divnih glasova, talenata te zahtijeva svoje vrijeme. Tu je i moj posao – pjevanje koje ne mogu zanemariti – i projekt BelCante u kojem sam zajedno sa Sandrom Bagarić, koja stalno zove pozivajući na nastupe... Uza sve to svaki dan moram trenirati tri sata ples. Noa je krenuo u školu i svakog jutra vodim ga u školu, a moram ga pokupiti i poslije škole. Dakle, apsolutno sam rastrgana između potrebe da budem mama, žena i radim svoj posao najbolje što mogu. Navečer se doslovce onesvijestim u 9 i zaspim. To je ludilo!
Razgovor smo dogovorile u vrijeme vašeg termina za frizuru. Jesu li ovakvi trenuci opuštanja luksuz koji si zadnjih mjeseci ne stignete priuštiti?
Jedva sam stigla do salona gdje mi paralelno farbaju kosu, rade pramenove, manikuru, pedikuru. Zamolila sam ih da mi stave trajni lak jer ga nemam vremena skidati i stavljati novi. To mi mora idućih sedam dana izdržati. Trenutačno mi je život kad ga ukratko ispričam zbilja pravi kaos.
Tko vam pomaže oko kuće i djece dok imate tako kaotičan raspored?
Sad vidim kako kvalitetne ljude imam oko sebe. Sestra Amika puno mi pomaže oko Rebeke. Ako doma ponestane mlijeka koje sam izdojila, ona je dovede kod mene da je podojim. Imam i predivnu dadilju koja nam preko tjedna uskoči oko Noe. Vikendom mi je suprug na raspolaganju jer tada ne radi. Mama mi kuha, a meni je jedna od najvažnijih stvari da ja kuham. Ne stignem apsolutno ništa, ali znam da to nije trajno stanje jer ne očekujem da ćemo Marko i ja doći do finala. Samim time nije 18. prosinca krajnji rok nego će to biti i prije.
Bojite li se kako će vam u jednom trenutku svi ti konci iskliznuti iz ruku?
Nekako na čudnu foru sve to uspijevam i držim pod kontrolom i čekam kad ću puknuti, ali moram priznati kako mi je ples apsolutno terapija u duhovnom i fizičkom smislu. S druge strane, školica pjevanja ispunjava me do nemogućih granica, klinci su mi preslatki, muž mi je najbolji na svijetu i valjda se to sve nekako nadopunjuje i dođe na svoje.
Kako ste se snašli u ulozi učenice na plesnom podiju i kako se slažete s mentorom Markom Hercegom?
Marko je predivan i zbilja dobro odgojen dečko. Uspio je pronaći dobru taktiku za mene. Dao mi je otpočetka privid da ja kontroliram situaciju, ali zapravo je jako brzo nametnuo svoj plesački autoritet i sada sam zbilja poslušna. Dapače, izuzetno sam poslušna pa sam iznenadila i samu sebe. Ne zato što inače nisam poslušna, nego zato što u sebi nosim crtu da me je teško impresionirati.
Kako mu je pošlo za rukom zadiviti vas i učiniti poslušnom?
Uspio me zauzdati i zadiviti prije svega zbog toga jer ples nije moje područje, nametnuo se kao autoritet, jako lijepo me vodi i svaki dan uočljiv je mali napredak. Inače u svom poslu volim kad su mi dirigenti, režiseri stariji muškarci koji imaju životno znanje i iskustvo jer mi to imponira i impresionira me da od njih mogu učiti.
Je li vaš učitelj zadovoljan napretkom?
On je zadovoljan pa sam samim time i ja zadovoljna. Zasad mi je jako teško reći kako ja plešem jer dok ne pogledam snimku emisije neću moći govoriti o tome.
Veseli li vas ples ili vam odlasci na trening teško padaju?
Unatoč tome što su mi je noga krvava, jer sam se udarila potpeticom dok smo plesali, veseli me svaki trening, pa mi je bilo čudno kad smo pet dana pauzirali: najprije se Marko razbolio pa onda i moja Rebeka. Zamislite, čak mi je i fizički ples počeo nedostajati, a inače sam lijena kada je o tome riječ.
S obzirom na to da odlasci u teretanu nisi dio vaše svakodnevice, je li vam plesni tempo bio šok za organizam?
Nije, jer sam inače jako aktivna, iako na jedan drukčiji način. Ovo je prije buđenje svakog i najmanjeg mišića u tijelu. Jako sam se iznenadila kad sam zajaukala nedavno okrećući se s boka na bok jer su me počeli boljeti mišići oko kukova koji su se aktivirali sambom i rumbom. Unatoč tome što imam poprilično kilograma, imam dobru kondiciju i pokretljivost te se nadam da će cijeli show rezultirati onim što me i motiviralo da sudjelujem – a to je da se stešem.
Jeste li ikad pokušali uvesti vježbanje u svoj život?
Sestra Amika ima dva aerobik centra i jedno vrijeme sam s njom koketirala s treninzima jedan na jedan, ali ja jednostavno uvijek nađem izgovor. Ne da ga svjesno pronalazim nego je moj raspored nabacan da uvijek nešto iskrsne. Zato je angažman u “Plesu sa zvijezdama” kao potpisan ugovor s vragom i nema nazad. Naravno, uz to tu je taština. Ipak se ne bih htjela kompromitirati i zbilja se jako trudim, ali i u svemu tome uživam. To je zapravo jedan novi moment na koji ni sama nisam računala. Ja sam štreber i kad sebi nešto zacrtam, to ću i odraditi.
U ovoj ste priči zamijenili uloge. Jeste li spremni na kritike?
Uvažavam u svom poslu kritike tehničke prirode, ton je otpjevan dobro ili nije i ne pada mi na pamet da tome proturječim. Isto je bilo u mom žiriranju u “Zvijezde pjevaju” jer sam se trudila stručno ocijeniti tehničku izvedbu pa onda i interpretaciju para i isto to očekujem od kolega u plesnom žiriju. Iluzorno je i smiješno biti povrijeđen činjenicom ako ti jedan baletni majstor kaže da je rame previsoko, da ste noge bacili previsoko ili slično i ne znam kome može pasti na pamet da stručnjaku ide pametovati. Oduvijek sam se u showu “Zvijezde pjevaju” čudila ljudima koji su osobno doživjeli moje komentare jer moj posao je da ih ocjenjujem, a njihov da rade to najbolje što mogu. Sad smo obrnuli strane i sad ću možda nekome i pokazati kako se stoički podnosi kritika.
Kako je suprug reagirao kad ste mu rekli da ćete nastupiti u “Plesu sa zvijezdama?
Suprug je najbolji suprug na svijetu jer mi daje apsolutnu podršku u svim mojim igrarijama i nesvakidašnjim situacijama. Pomirio se s činjenicom da nisam “normalna” supruga samim tim što je moj svaki dan drukčiji, jer sam oduvijek slobodnjak u svom poslu. Što se tiče plesa, to mu je bilo manje čudno nego kad sam rekla da postajem velika kuharica, jer je i ples umjetnost bliska kazališnim daskama.
Već sa 20 godina znali ste da je Ženja vaš idealan životni partner. Po čemu ste bili sigurni da ne griješite?
I mlađa sestra pitala me kako se to prepozna, no, iskreno, ne znam... Mi smo bili pet godina u vezi na daljinu jer sam tada puno više boravila u Japanu i sjeveru Europe nego u Zagrebu. Od samog starta puno smo razgovarali, jer nismo mogli biti jedno uz drugo. Možda je to na neki način našu vezu jako okarakteriziralo jer i dan danas puno pričamo. Naravno da x puta nismo na istoj valnoj duljini, ali brak i veza je poput biljčice koju doista treba pažljivo zalijevati, okopavati, plijeviti, brinuti se, dohranjivati. Ja se eto jednostavno trudim biti sretna s ovim što imam.
Naglašavate kako vam je obitelj prioritet. Jeste li i tradicionalist u ostalim pitanjima?
Ne volim generalizacije u životu, jer volim od svega biti pomalo. Jesam, tradicionalna sam što se tiče obitelji, odnosa suprug – žena, majka – obitelj, kuhanje. Tu sam mama lavica, držim svoju okućnicu toplom, brinem se o svojima, ali volim i svoju slobodu. Teško je jednosmjerno odgovoriti, no jesam tradicionalist, ali sam i jako osviještena žena, a razlog je što imam partnera s kojim mogu komunicirati svoje želje, stanja, htijenja.
Volite kuhati i preferirate zdravu prehranu i namirnice iz ekouzgoja, što volite doma pripremati?
Doma kuham ono što moji muškarci žele jesti, a oni su poprilično zahtjevni i izbirljivi, tako da je možda moja silna želja za kuhanjem dio male frustracije jer doma se ne mogu sto posto prepustiti svojoj inspiraciji. Kuhanje doživljavam kao svojevrsnu umjetnost i izazov mi je od dvije i pol namirnice napraviti vrhunsku kreaciju. Koji put to nije moguće jer suprug na spomen bulgura (žitarica) umre od smijeha, Noi je fora kus kus jer mu se sviđa to ime, a zapravo pojede dvije i pol žlice. Tako da tri dana kuham po svom, oni prebiru po tome i na kraju skuham nešto po njihovu guštu.
Prinove kod starije djece znaju izazvati ljubomoru. Je li Noa bilo ljubomoran na Rebeku?
Nije bio ljubomoran. Imao je šest i pol godina kada nam je došla Rebeka, a inače je i jako ozbiljan za svoje godine. Nije od one djece koja misle da djecu nose rode. Dapače, prilično u detalje znao je tehničku pozadinu cijele priče. Odlučila sam se za porođaj kod kuće i dijete je samim time bilo uključeno u sve. U mom slučaju nije se dogodilo da sam otišla u bolnicu i za par dana vratila se sa zamotuljkom koji je njemu velika konkurencija. Noa je za vrijeme porođaja s nestrpljenjem zapitkivao kad će doći seka i pretpostavljam da je to jedan od razloga zašto nije bio ljubomoran.
Kako se Noa snašao u školskoj klupama?
Imamo najbolju učiteljicu na svijetu – Ivu – koja je veliki emotivni stup u njegovu životu jer je jako senzibilan, ali ujedno mu je i autoritet, što je jako bitno. Jako smo sretni jer smo dosad “štekali” s vrtićem i to je odrađivao baš kad je morao. Dijete mi se u školi preporodilo i to je njegov mali posao u koji ja zavirim tu i tamo iz znatiželje.
Koji vam je dugoročni cilj sa školom pjevanja koju ste otvorili sa Ivanom Husar Mlinac?
Dugoročno i kratkoročno, ovo što ću sada reći sigurno će zvučati pretenciozno i jest, ali to ću argumentirati – želimo učiniti svijet boljim. Vjerujem da ljudi koji pjevaju i puštaju te lijepe emocije izlaze iz naše škole s osmijehom na licu. To je svojevrsna terapija, meditacija i molitva, u krajnjoj liniji posebno stanje duha u koje se čovjek dovede. Osmijeh su točkice i svakim osmijehom imamo jednu točkicu više i ako moj osmijeh, moje točkice kod bilo koga izazovu točkice i osmijeh one se spajaju, oko nas su i opet će ih netko osjetiti i ispreplesti će se i složit će se mreža pozitivnih misli i dobre energije jednog ugodnog stanja koje daje težinu mojoj pretencioznoj rečenici.
Hahaha TONA photoshopa! Pa jeste li vi stvarno tako naivni da mislite da se to ne vidi. Ekstremno loš rad na photoshopu!