Uz “Sjaj u tami”, “Stranca u noći”, “Odjednom ti” i mnoge hitove sa 16 albuma nastalih tijekom 30-godišnje karijere Massima Savića zaljubljivale su se generacije. Na njegovim koncertima česte su javne prosidbe, a bilo je situacija kada nije odolio pozivu dragih ljudi da im na vjenčanju otpjeva pjesmu koja ih je povezala. – Divno je s pozornice gledati mladenkinu sreću kada čuje što joj pjevam! – kaže pjevač uoči današnjeg i sutrašnjeg koncerta u Tvornici kulture na kojima bi se mogla ponoviti pregršt nježnih emocija potaknuta glazbenim savršenstvom na koje je navikao publiku. – Svaki mi je koncert svečanost. Stvarati glazbu pred publikom je magično. Titraj tona u zraku misterij je koji sve pokreće i koji ću istraživati dok sam živ – kaže glazbenik.
Prosidba pod smokvom
Na koncertima izvodi dvije pjesme sa svakog albuma i ima problema pri odabiru jer nakupilo se minulog rada. Ne može izdvojiti najdražu. Danas, kaže, uživa izvoditi pjesme koje ga odmaraju, a takva je “Tišina”. Ali na pitanje kome su pjesme posvećene bez razmišljanja odgovara:
– Sve su za Eni, ona je moja vječna muza. Dok radite u studiju, morate imati nekoga kome stremite i kome želite predati tu prokušanu izvrsnost, a ja stremim svojoj supruzi – kaže Massimo dok supruga Eni Kondić kimanjem potvrđuje što čuje jer i on je njena inspiracija u pisanju tekstova.
– Otkad smo u braku, sto posto sam njegova i ne pišem pjesme ni za koga drugog. Posljednja koju sam napisala jest “Gdje smo sada” – kaže diplomirana veterinarka i otkriva tajnu njihova sretnog braka čiju su dvadesetu godišnjicu proslavili lani:
– Morate imati sreće da nađete svoju drugu polovicu. Mi smo cjelina. Što smo duže zajedno, više smo zaljubljeni i kompaktniji jer isto želimo i volimo. On je eksplozivan, ja smirujem. Kada ja podivljam, on stišava. Savršeno se nadopunjujemo i tu nema kalkulacija.
Upoznali su se 1989. preko prijatelja Kreše Klemenčića s kojim je Eni tada pisala tekstove za Josipu Lisac. Preko Kreše počela je pisati i za Massimov treći album.
– Massimo je tada u Zagrebu bio beskućnik. Živio je u hotelu Jadran. Ja sam studirala i imala unajmljen krasan stan u Gundulićevoj. Tog dana radili smo kod mene do tri ujutro i bilo mi je žao pustiti ga da se u to doba vraća u neki hotel. Ponudila sam da ostane dok ne nađe stan i više nikad nije otišao – sjeća se Eni.
Vjenčali su se u jeku rata pa, iako im je zbog društvenih zbivanja to bilo teško razdoblje, prosidba je bila čista romantika. – Bili smo kod moje mame u Istri. Ukrao sam Eni prsten s ruke i u Rapcu dao po njemu izraditi zaručnički prsten. Probudio sam je i ujutro uz kavicu, ispod smokve, krenuli smo u bračnu avanturu – kaže Massimo.
Mole me da im ga posudim
Šarmantnom glazbeniku obožavateljice još pišu pisma u kojima mole Eni da im ga posudi. Dobio je i dva dramska djela posvećena izmišljenoj ljubavi s njim. Često se obožavateljice pojavljuju na vratima Massimove hotelske sobe poslije koncerata, ali kod Eni ljubomore nema.
– Kada bi on bio tip koji otvara vrata, to bi bila druga stvar! – smije se Eni. Roditelji su kćeri Mirne (20), studentice novinarstva za koju Eni kaže da je i fizički i karakterno Massimov klon, a mladima ih održava aktivan život i šetnje s bokserom Mangom.
– Živimo kao između 20. i 30. godine života i ponašamo se kao na početku veze – kažu skladno. Massimo, veli, ne treba Valentinovo da bi supruzi kupio cvijeće, to radi često, pa se vesele što će današnji dan provesti radno u Tvornici, a pripremili su i toalete za čije su dijelove potegli čak do Milana.
Ne znam kakav je to hotel Jadran, ali da je najjadniji, hotel je hotel. Dobar je to beskućnik koji si može priuštiti hotel.