S Milanom Popovićem sreli smo se u hotelu Esplanade dan nakon što je njegova bivša partnerica Severina, gostujući na RTL-u, iznijela niz optužbi i prigovora na njegov račun zbog skrbi za zajedničkog sina Aleksandra.
Jeste li vi, kako proizlazi iz pisanja nekih medija, nasamarili Severinu i izlobirali da vaš zajednički sin Aleksandar bude više s vama nego s njom?
Nisam shvatio medije da je bio izvršen utjecaj na bilo koga u sustavu s bilo čije strane. Ja sam jednostavno shvatio da se majčino nezadovoljstvo odlukama tih institucija tumači kao mogući moj utjecaj na te institucije. Ne smatram da sam utjecao na bilo koga jer u tom procesu sudjeluje mnogo osoba, psiholozi, psihijatar, vještaci, socijalni radnici…. Što sam ja to dobio toliko da sam morao utjecati na bilo koga? Sve što sam ja dobio tih je nekoliko dana u mjesecu više sa svojim sinom. Znači da se izjednačim s vremenom koje dijete provodi s majkom. Da budem ravnopravan roditelj i da imam mogućnost biti ne samo privremeni posjetitelj djeteta koji će ga odvesti u park, prošetati i kupiti mu sladoled, već da mogu ravnopravno s majkom utjecati na odluke o odgoju našeg djeteta. Ne vidim što sam tu trebao lobirati? Prije sam imao devet dana u mjesecu, sad sam dobio 15.
Što to znači da Severina 200 dana u godini ne smije vidjeti sina, a da pri tome smije zvati telefonom samo točno u 20 sati… Znači li to da joj se nećete javiti ako vas zove, recimo, u 20 sati i 5 minuta?
Nije istina da majka neće vidjeti dijete više od 200 dana jer ono i dalje živi na majčinoj adresi, ali oca viđa redovito. Samo ne više devet dana, kako je bilo do sada, nego 15 dana mjesečno. Tu se vodi cijela kampanja koja je zasnovana na četiri neistine. Oni tumače da 200 dana u godini majka ne smije viđati svog sina. Ja ću se pozvati na prethodnu presudu. Znači li to da ja nisam smio viđati sina 250 dana u godini? Kako se onda nitko nije bunio? Kako se majka onda nije bunila što ja nisam smio toliko viđati sina? Prvo, brojka 200 dana nije istinita, brojka je pola-pola. Takvo namjerno krivo tumačenje njezina PR tima ima za cilj u zabludu dovesti sve emotivne žene i majke da joj daju podršku.
Što to podrazumijeva kada se kaže da se s djetetom mora čuti točno u 20 sati?
To je isto neistina. Majka vrlo dobro zna da može nazvati dijete kada god želi. Kad je ta mjera stupila na snagu, ona mi je napisala poruku kako će nazvati Aleksandra u 20 sati i ja sam joj odgovorio da ne mora zvati u 20, da ga može nazvati kad god želi. Međutim, ta moja poruka kosi se s njihovim dovođenjem ljudi u zabludu i zbog toga ona inzistira na tih 20 sati. Ona zove i u 18, i u 19, i u 20, pa čak i u 23 sata ako Aleksandar ne spava.
Što to znači da je vi niste dužni obavijestiti ako idete negdje na put s Aleksandrom?
Privremene mjere ne mogu definirati svaki aspekt odgoja djeteta i našeg odnosa s majkom. Kada bi se tu definirala baš svaka situacija, ta bi presuda bila na tisuću stranica. Vi razumijete da je to nemoguće. Presuda se odnosi na najosnovnije, najbitnije, i tu se podrazumijeva da ta presuda vrijedi ako se roditelji ne mogu dogovoriti. Ja sam od početka bio zainteresiran da se dogovorim s majkom svog djeteta i još uvijek se želim sve dogovoriti. Mi nismo bivši partneri našem djetetu, nego mama i tata, i zato trebamo što prije uspostaviti dobru i normalnu komunikaciju za dobrobit djeteta. Naime, dokazano je da djeca čiji roditelji nemaju normalnu komunikaciju završe sa psihičkim problemima. Ja se trudim i sa svoje strane pokušavam maksimalno učiniti da ta komunikacija bude normalna, ali nažalost do danas bezuspješno. Nadam se da će Aleksandrova mama u najskorije vrijeme prijeći preko neriješenih stvari iz partnerskog odnosa i početi sa mnom komunicirati te da ćemo se početi ponašati kao pravi roditelji, a ne kao bivši partneri.
Kada je to između vas puklo i zašto?
Pa puklo je kada je trebalo puknuti, očigledno. Zbog toga ne bih nikoga krivio. Jednostavno upoznate nekoga i počnete graditi neki odnos, a kada u jednom trenutku shvatite da taj odnos ne vodi nikamo, bolje je za oboje, a pogotovo u našem slučaju jer smo imali već i dijete, da se rastanemo i da budemo samo mama i tata našem djetetu. Nažalost, vidite koliko je to mukotrpan put preko sudova, što je potpuno nepotrebno. Gubljenje vremena, trošenje državnih resursa... Po meni, mi bismo morali sjesti i dogovoriti se jer ipak smo dvoje odraslih ljudi.
Severina je u intervjuu rekla kako svojedobno niste vidjeli sina 18 mjeseci jer ste navodno rekli da otac u toj dobi nije potreban djetetu? Je li to istina?
Ne želim ništa govoriti ni komentirati što je majka govorila. Majka se vjerojatno u tom trenutku tako osjećala i žao mi je zbog toga. Kako kažu, ljudi pamte emocije i znači majka je tu emociju zapamtila takvu. Je li to bilo 18 ili 6 mjeseci, poanta je da je dijete jednako privrženo i majci i ocu i da ja sada aktivno i ravnopravno, koliko mogu, sudjelujem u odgoju našeg sina. Provodim vrijeme s njim maksimalno kada smo zajedno jer ja nemam dadilje. Ja sam stalno sam s njim. Vodim ga u vrtić i sad sam ga počeo voditi i na nogometne treninge jer je zavolio nogomet. Imamo i društvo s kojim se družimo i ovdje u Zagrebu i u Beogradu, više u Zagrebu pošto ja sada živim ovdje s Aleksandrom. Sve u svemu maksimalno sam posvećen našem sinu i namjeravam da to tako i ostane.
Stvarno niste vidjeli dijete 18 mjeseci?
Ja ne znam o kojih se to 18 mjeseci priča. Bilo je perioda od dva ili tri mjeseca dok dijete još nije prohodalo. Kada je prohodao, redovno sam bio s njim. Kako je majka tada imala turneju, mali je bio stalno sa mnom. Nakon toga je majka pokrenula sudski process i podigla razne lažne kaznene prijave. Tada sam imao prekid u viđanju djeteta dok nije donesena privremena mjera, a kasnije i presuda. Ne razumijem to pitanje i to što majka tvrdi jer ja po presudi nisam imao pravo viđati sina 250 dana u godini i o čemu pričamo onda kada pričamo da ga nisam ga vidio dva ili tri mjeseca!?
Vratimo se opet na Severinine tvrdnje. Jeste li joj ikada, kao što to ona tvrdi, prijetili da ćete joj zagorčati život i uzeti dijete?
To nije istina! To je neistina. Ne želim govoriti ništa loše o majci našeg djeteta, ali to što je izjavila je neistina. Ako majka tvrdi da je želim uništiti, neka jasno kaže što ja to radim da je želim uništiti. Ako pogledate točno moje tužbe, moja postupanja, ja sam tužbama uspio postići to da su svi mediji skinuli Aleksandrove slike sa svojih portala ili su mu zamutili oči. Ovim putem zahvaljujem svim medijima što su me podržali u tome jer je to, po meni, u najboljem interesu našeg sina. Što još drugo radim da je želim uništiti? Ja se samo zalažem za to da dijete provodi više vremena sa mnom i da mogu ravnopravno s Aleksandrovom majkom utjecati na njegov odgoj i biti ravnopravan roditelj. Svi moji postupci to dokazuju.
Koliko je vama smetalo što je dijete toliko bilo po društvenim mrežama i portalima?
Nije da to meni toliko smeta, ali to je zaštita privatnosti djeteta. To je nešto što će djetetu jednog dana smetati. Ja samo štitim privatnost našeg djeteta, a ne neki svoj osobni interes. Smatram da bismo mi kao roditelji morali prekinuti ovu medijsku hajku, borbu i da naše dijete i temu našeg djeteta izbacimo potpuno iz medija.
Vi govorite kako vam smeta da je vaše dijete u medijima, a s druge strane Severina tvrdi da ste je odmah nakon rođenja djeteta nagovorili da snimate dijete za jedan hrvatski tjednik za 50 tisuća eura?
Zašto je onda ona ostala sa mnom i poslije toga? To je isto neistina. Interesantno je to za taj hrvatski tjednik jer je novinarka tog tjednika živjela sa Severinom dva mjeseca pred porođaj, pod izlikom da su prijateljice. Znači, novinarka je čekala porođaj kako bi mogla napisati priču o porođaju. O čemu mi pričamo? Ako se netko dogovarao s tim tjednikom, to je onda ona, a ne ja. Ja sam branio da se bilo što objavi, čak sam organizirao da se dijete iz rodilišta izvede kroz stražnji izlaz kako nas nitko iz medija ne bi slikao.
Zašto smatrate da vas Severina konstantno ocrnjuje?
Ne znam i ne razumijem. To je pitanje za nju. Možda su joj trebali na RTL-u dati više vremena da stigne sve ispričati, pa bi možda došli i do toga da kaže zašto sve to uopće radi. Pitao sam je što trebam učiniti da bismo bili ravnopravni roditelji našem sinu i nikada nisam dobio odgovor. Evo, i sada je pitam preko vas: molim te, Severina, što je to što trebam učiniti da bismo nas dvoje mogli sjesti i normalno razgovarati kao mama i tata našeg Aleksandra, jer jako je bitno za njegov daljnji razvoj da ti i ja normalno funkcioniramo?
Tko sada kome plaća alimentaciju?
Ja plaćam alimentaciju. Ta priča koju vaši kolege iz nekih medija forsiraju da sam ja tražio alimentaciju tehnički je detalj koji je sastavni dio svake takve tužbe. Nije mi namjera da mi Severina plaća alimentaciju, već je to jednostavno sastavni dio formulara koji se tako popunjava. Ja ću i dalje nastaviti plaćati alimentaciju.
Bez obzira na to što je dijete i s vama?
Nije dijete sa mnom! Dijete je samo pola vremena sa mnom. Ja sam od početka u dogovoru predlagao da sve što bude potrebno u vezi djeteta, sve što treba plaćati, ja sam spreman sve platiti kako se ona ne bi trebala brinuti i da se može potpuno posvetiti djetetu i biti mu majka.
Što bi, po vama, bio najpošteniji ishod ovog maratonskog postupka?
Mislim da je ovo najpoštenije, pola-pola. Mi smo kao roditelji obavezni našem djetetu omogućiti da on tu neku nevidljivu granicu između mame i tate u svakom trenutku može prekoračiti i na jednu i na drugu stranu i da se ne osjeća krivim ako mami kaže da voli tatu ili ako tati kaže kako voli mamu. On se treba osjećati slobodno nešto takvo reći. Kada je kod mame i želi ići k tati, da mu se to dozvoli, ali i kada je kod tate i želi ići k mami, da mu tata to omogući. To je nešto na čemu moramo raditi i do toga moramo doći u našem odnosu i komunikaciji.
Što očekujete dalje od tog postupka, nekakav preokret?
Iz svega ovoga što vidim, ne znam što očekivati. Napad na sutkinju, mislim da je to također dovođenje u zabludu ljudi koji o tome čitaju. Sutkinja donosi presudu na temelju cijelog niza mišljenja, vještačenja, praćenja tog procesa. Sutkinja ne donosi svoju odluku zato što nekog voli ili ne voli, zato što je nekom privržena ili zato što nekom nije privržena. Po meni, to nije nešto na što jedna osoba može utjecati. To je cijeli proces s mnogo sudionika. Ja se stvarno nadam da će ovo biti konačna presuda.
Je li vam prihvatljivo da Severina vodi vašeg zajedničkog sina na turneje?
Naravno da nije. To nije prihvatljivo nijednom roditelju. To nije prihvatljivo ni za našeg sina s obzirom na to da on ide u vrtić, a od iduće godine treba krenuti u predškolu, pa u školu. Za njega to nije varijanta. Njemu treba stabilnost. Prema istraživanjima, djeca rastavljenih roditelja vrlo se lako privikavaju da imaju dvije adrese tako da ta priča kako je dijete privrženije majci i nije točna. Sada imate tu dualnu privrženost zato što svaki roditelj djetetu daje nešto. Mama mu daje nježnost i toplinu, tata mu daje avanturistički duh, želju da istražuje i razigranost... Svaki roditelj doprinosi nečemu drugom. Stabilnost za dijete rastavljenih roditelja znači imati dva doma, dvije četkice za zube, no isti vrtić i istu školu, naravno. Suludi su napisi i tvrdnje da planiram voditi Aleksandra sedam dana u Srbiju, sedam dana u Hrvatsku. S obzirom na to da nemam hrvatsko državljanstvo, vadio sam boravišnu dozvolu na koju imam pravo prema međunarodnoj konvenciji o kontaktima kao član obitelji državljanina Hrvatske. Pa ne bih vadio boravišnu dozvolu, gradio veću kuću i sve pripremao da provodim vrijeme u Zagrebu, a da istovremeno negdje u podsvijesti razmišljam o tome kako dijete treba ići sedam dana u školu u Srbiji, a sedam dana u Hrvatskoj.
Koliko vremena provodite u Zagrebu?
Ovdje nemam nikakav posao tako da ovdje provodim vrijeme samo dok sam s Aleksandrom. Osim, naravno, preko ljeta kada idemo na more. Na moru smo tu, malo u Splitu, malo na Cipru. U Zagrebu sam isključivo zbog Aleksandra. Ali Zagreb obožavam, to je prelijep grad i osjećam se ovdje kao kod kuće.
Kao dječak ste i sami prošli razvod roditelja. Kako je to izgledalo?
Isto je bilo traumatično. Ja još uvijek nosim i sjećam se tih osjećaja kada u početku nisam mogao biti sa svojim ocem i vidim kako se sad povijest ponavlja. Teško je i baš zbog toga što se sjećam tih osjećaja htio bih spriječiti da i naš sin nosi takve osjećaje što je doista traumatično za dijete.
Je li mali Aleksandar svjestan svih tih događanja oko sebe?
Ne, nije svjestan još uvijek, hvala Bogu. Postavlja on pitanja, ali nije još opterećen time. Mislim da, zato što smo mi oboje kompetentni roditelji, i majka i ja, i što smo svjesni mogućih posljedica, za sada dobro upravljamo tim procesom. Pitanje je samo koliko će se to još tako zadržati dok Aleksandar ne počne primjećivati da tu nešto nije u redu.
Jeste li se vi i Severina svađali u prisutnosti Aleksandra?
Ne, to se nikada nije dogodilo. Ja se nikada nisam svađao s njom. Mi nikada nismo imali svađe. Mi jednostavno nismo mogli naći način kako da komuniciramo i rastali smo se.
Vjerujete li da će jednog dana doći do mirnog rješenja i dogovora svega?
Ja se iskreno nadam i vjerujem i na sve moguće načine pokušavam naći ljude koju bi nam mogli pomoći da do toga dođe.
Nitko ne zna što mu život nosi, ali postoji li mogućnost da se jednog dana vratite i ponovno, vi i Severina, živite zajedno?
Mislim da smo mi prošli taj dio da budemo partneri i da sada možemo samo biti mama i tata našem sinu. I to je maksimalno što možemo i trebamo biti dalje u tom našem odnosu.
Nikako mi nije jasno zašto u srpskim novinama kao što je Večernji List ima skoro 20 % vijesti iz Hrvatske????