Skakao je Varaždin već nekoliko puta, ali još ne kao što će ove godine – sigurni su u to momci iz Hladnog piva koji će danas Špancirfest upoznati s novim albumom Dani zatvorenih vrata, no, kako sami kažu, svirka neće proći bez starih hitova jer publika koja danas dolazi na njihove koncerte ne razlikuje se samo po dobi već i po “fazama” Piva.
– Svatko voli one pjesme uz koje se prvi put zaljubio, slušao u prvom autu, doživio prva razočaranja u prijateljstvu. Neki su to doživjeli uz Džinovski prije 23 godine, a neki tek uz Knjigu žalbe 2007. – iskren je frontmen Hladnog Piva Mile Kekin, koji Špancirfest, priznao je, ne voli samo zbog svirke već i zbog druženja.
Svakih nekoliko godina vraćate se na Špancir, publika je uvijek zadovoljna, jeste li i vi?
Volimo taj festival jer nije isključivo večernji koncert. Sadržaja u vrijeme Špancirfesta ima i više nego dovoljno pa preko dana volimo prošetati, upoznati druge bendove, ljude koji španciraju. Nadam se da će nas i vrijeme poslužiti, da ne padne neka kiša i sve pokvari.
Slušaju vas i mlađe i starije generacije. Imate li dojam da, kad odsvirate neku staru stvar, mlađi fanovi ne znaju uvijek o čemu je riječ?
Odavno smo mi već preskočili generacijski jaz. Imamo ljude koji nas prate od prvog albuma 1993., a ima i onih koje ćemo tek za koju godinu legalno moći počastiti pivom. Prve pjesme su one koje nose najviše nostalgije, u njima su prva prijateljstva, prve ljubavi i u tom smislu one su najintimnije jer neće nam se više događati situacije koje su nam se događale s 20 godina. Prije dvije godine izdali smo hommage Džinovskom, live verziju i kad smo je pripremali, opet smo se prisjećali svih tih likova iz prošlosti, malo se vratili u mlade dane.
Što vas inspirira sad kad nema više “prvih”?
Možda mi nemamo više “prvih”, ali fanovi imaju. Odnosno, svatko ima fazu u kojoj je prvi put nešto ljubio, a to može i uz naše novije pjesme. A inspiracija je dugotrajno sjedenje na tvrdoj stolici. Drvenoj! Ne dolaze mi pjesme u snu ili me uhvati u nekom trenutku poseban poriv za pisanje hita. Sjednem i sjedim tako dok ne dođe nešto. Ali kad konačno izbacim pjesmu, dvije, pa album, učinak je ljekovit.
Izdali ste prošle godine Dane zatvorenih vrata. Svaki singl, pa tako i posljednji, Dibidus, zauzima vodeća mjesta na radijskim ljestvicama. Jeste li očekivali takav uspjeh?
Dibidus ima ritam koji ljudi vole, a refren za dizanje obje ruke, znali smo da će biti hit! Ma ne, nikad ne očekujemo uspjeh, ali mu se nadamo. Dani zatvorenih vrata stvarno dobro prolaze, što je, naravno, motivacija za daljnje sjedenje na stolici.
Čitav taj album stavili ste odmah i na YouTube, dostupan je bio svima. Je li to utjecalo na prodaju fizičkog nosača zvuka?
Danas je sve na internetu, pa smo odlučili da, ako već netko bude stavljao album gore, bit ćemo to mi. On je na našem službenom kanalu, pa tako imamo uvid u to tko i koliko ga se sluša, što nam je važno. Na prodaju nije puno utjecalo jer oni koji vole našu glazbu uvijek će kupiti album da ga i u fizičkom obliku imaju kod kuće. Sa sljedećim ćemo sigurno opet na YouTube.
Foto: Sanjin Strukić/Pixsell
Osim samog Špancira, imate dosta koncerata ovo ljeto. Kada ćete se odmarati?
Odmaramo se između. Odemo s obiteljima, pa se okupimo opet za svirku. Uvježbani smo, i dalje imamo redovne probe u garaži u Gajnicama, a i koncerti su svojevrsna proba, tako da se ne moramo sastajati između ljetnih svirki.
Ponavljate li redovito tekstove pjesama?
Ne bih, ali moram. Moji klinci vole slušati Hladno pivo, pa s njima onda slušam i ja. Nema vožnje u autu a da barem jedno ne kaže da slušamo tatu.
Vito ima devet godina, Miša pet, a još nema nijedne pjesme s roditeljskom tematikom. Je li i to možda u planu?
Nikad se ne zna. Zapišem ono što mi je u tom trenu na pameti i nikako ne bježim od tema koje nisu rokerske. Tako da, nikad ne reci nikad!
Možda neka rokerska, ali i morska i očinska?
Da, da, ljetujemo na Visu, nema bolje inspiracije od toga!
I kad ljeto prođe, vi nastavljate s koncertima. U listopadu ste u Irskoj, kako je došlo do toga, jesu li vas zvali, jeste li se sami interesirali?
Irska, tako je! Veselimo se Irskoj, kontaktirali su s nama, a mi ćemo vrlo rado svirati našim ljudima kojih je tamo sad već mnogo. Nismo prvi hrvatski bend koji će tamo zabavljati dijasporu, ali s nama će se, naravno, zabaviti najviše!
Hoćete li na put standardnim kombijem?
A ne, ne, konačno koncert na koji se nećemo “drndati”, letjet ćemo fino, kao ljudi, tri sata i onda im zasvirati potpuno odmorni!
>> Mile Kekin zahvalio vladama jer su se pobrinule zaposliti naše mlade u inozemstvu!
Rehabilitacija jugoslovenčine i polutalentiranog kompleksaša Milančeta Kekina, nakon što se sam do kraja zakopao suludim fašistoidnim uratkom "Ja nisam vaš" vam je jalov posao, drugovi. Nikad od njega više urbanog apolitičnog tipa, potrošen vam je zauvijek.