Veliki hrvatski umjetnik crnogorskih korijena Dimitrije Popović sinoć je u foajeu HNK predstavio knjigu „Žensko tijelo u ogledalu slike“, u kojoj istražuje povijest prikaza ženskog tijela u umjetnosti. Foaje je bio doslovce premalen za publiku gladnu ovakvih nekonvencionalnih događaja: umjesto konzervativnog predstavljanja knjige vidjeli smo šaroliku lepezu umjetnosti, pomiješanih s fetišističkim performansom u izvedbi hrvatske misice Lucije Begić.
S Dimitrijem smo razgovarali nakon što je više od sat vremena potpisivao knjige.
Za potrebe ove knjige pratili ste različite umjetničke prikaze ženskog tijela kroz povijest, čini se da se percepcija ljepote ženskog tijela u očima umjetnika kroz stoljeća jako mijenjala?
Točno. Upravo ta različitost raznih umjetničkih prikazivanja ženskog tijela pokazuje njegovu permanentnu inspirativnost. Od čovjekove potrebe za izražavanje, od prahistorijskog „umjetnika“ i čuvene Vilendorfske Venere, do suvremenih autora vidi se to bogatstvo izraza, slikarskih senzibiliteta ili ukusa epohe, stilova, koncepata u kojima se to uvijek „isto“ žensko tijelo u smislu njegove biološke datosti pokazuje u svojoj različitoj zagonetnoj privlačnosti. Moja knjiga je na stanovit način, marloovski kazano, imaginarni muzej koji čine djela od renesanse do danas. Zato sam stavio podnaslov „Od Botticellijeve Venere do Koonsove Ciccioline“. Knjiga pokazuje te promjene gledanja i shvaćanja ženskog tijela od klasične renesansne savršenosti njegove forme, do kubističkog razlamanja tijela, ili nadrealističkih metamorfoza njegove anatomije. Tijelo, a pod tim podrazumijevam i biće žene, ostat će uvijek predmet zanimanja umjetnika, bez obzira na način pristupa toj temi.
GALERIJA: Tom Cruise već godinama dnevno ne unosi više od 1200 kalorija: Ovo je njegova tajna dobre forme
Koliko je žensko tijelo danas žrtva mode i nametanja niza estetizacija?
To je važno pitanje jer dira u suštinu problema u kojemu se tijelo, odnosno njegova, da se tako izrazim, upotreba, javlja i izvan ovog slikarskog koncepta. Razvoj tehnologije, imperativi suvremenog liberalnog kapitalističkog sustava, nameću svojevrsni teror tijelu, stvara se kult tijela koje mora izgledati zdravo, lijepo, održavati energiju optimizma, itd. Zadate su mu u modnoj industriji stroge mjere - visina, širina ramena, bokova, veličina grudi, stražnjica... Tu su naravno i sva pomagala za njegovu estetizaciju, silikoni, botoksi, filteri, kirurške korekcije dizajniranja pojedinih dijelova... I sve to u stvari čini jednu lažnu sliku stvarnosti, sliku lažne ljepote. Tu je naravno od velike važnosti i erotizacija tijela koje postiže posebnu učinkovitost u promidžbene svrhe raznih proizvoda. Danas živimo fenomen kulture izloga.
Sinoćnji performans s Lucijom Begić djelovao je pomalo fetišistički...
U pravu ste. Fetišizam, sada kažem općenito, vezan je za tijelo, za dijelove ženskog tijela ili neke predmeta za odijevanje. U knjizi na nekoliko mjesta ukazujem na fenomen fetišizma. Renoir je rekao: „Možda nikad ne bih postao slikar da Bog nije stvorio ženske grudi". Sinoćnji performans „Projekcija žive slike“ koji je izvrsno izvela naša miss Lucija Begić izravnom simbolikom, odnosno kao svojevrsna alegorija o umjetnosti, o ogledalu u kojem se u umjetnikovu senzibilitetu zrcali takozvani stvarni svijet iz kojega se u unutarnjim zrcalima, procesom stvaranja, projicira onaj imaginarni svijet slikarstva, izražen tijelom žene. Zato su i oni kistovi kao „strelice“ po tijelu koje na simboličan način pogađaju suštinu slikarove teme. Mislim da se sinoć u krasnom ambijentu foajea HNK ostvarilo lijepo suglasje teme knjige i performansa, s nadahnutom glazbom Mateja Meštrovića.
VEZANI ČLANCI:
Zanimljiv je taj odnos žena prema ženskome tijelu, pa je sinoć je na promociji Vaše knjige bilo puno žena različitih generacija. Recimo, da je u pitanju muško tijelo, vjerujete li da bi se na takvoj promociji pojavio značajan broj muškaraca?
I mene bi to zanimalo. Teško mi je odgovoriti na to zanimljivo pitanje. Kada bih na primjer uradio ciklus o Apolonu i imao muški model za tu priliku, bilo bi zanimljivo vidjeti kakav bi bio odaziv jačeg spola. Moja publika je velika i sigurno bi takav projekt privukao pozornost i jedne i druge populacije.
VIDEO: U Zagrebu otkrili bistu Johnnyja Štulića, izradio ju je bubnjar Boris Leiner
