Proslavljeni glazbenik Željko Samardžić (67) jedan je od onih koji s istom dobrodošlicom ulazi u sve države Balkana, čije pjesme pjevaju mladi u klubovima, obitelji kod kuće, starije generacije u Arenama. Ljubav, zahvalnost, sreća, kvalitetna glazba i stihovi, obitelj, emocija, sve su to riječi koje bi mogle opisati ovo veliko ime koje 10. lipnja stiže i na otvorenu pozornicu u Hala parku u Zagrebu. U razgovoru nam je glazbenik otkrio kako se za njega priprema, ali i još poneke detalje iz svoje bogate i dugogodišnje karijere koju su obilježili nezaboravni stihovi poput "Stari lav", "Bezobrazno zelene", "Ne daj da te rade", "Zaustavite januar", i slično.
Nastup u Hala parku 10. lipnja je sve bliže. Veselite li mu se? Kako se pripremate za njega, ili inače za koncerte? Imate li neke rituale?
Ovih dana se trudim ponovo, ali odlučno da se oslobodim suvišne kilaže i malo se "dotjeram" za moje Zagrepčane. Moj prateći band se priprema i vježba, a ovih dana im se priključujem i ja tako da sve bude na najvišem mogućem nivou jer Zagreb to zaslužuje. Zaista se radujem okupljanju i ponovnom susretu. Nakon godinu dana od koncerta u Areni s kojeg nosim predivne dojmove, veselim se i na tim dobrim vibracijama jedva čekam 10. lipnja.
VEZANI ČLANCI:
Postoji li u vama pred nastupe nakon svih ovih godina i dalje neka nervoza ili trema? O čemu za vas to ovisi (veličini koncerta, publici, vašem raspoloženju)?
Pred svaki nastup me manje-više drma trema. Taj osjećaj volim i siguran sam da dok god traje, znači da nisam ravnodušan. Ovaj uvjetno rečeno posao ne može bez strasti i uzbuđenja. Na kraju, sve to što uložite i sva ta ljubav usmjerena ka glazbi i ljudima vam se najmanje u istoj mjeri vrati.
Najavili ste da ćemo čuti neke od najvećih hitova čije stihove, sigurni smo, znaju apsolutno svi. Tu su naravno "Stari lav", "Bezobrazno zelene", "Zaustavite januar", "Ljubavnik", "Ne daj da te rade"... ako bismo ih pobrojili još, jednako važnih, ne bi nam stalo sve na ovaj papir pa ćemo se za sada zaustaviti samo na tima. Je li pretenciozno od nas pitati koji od tih hitova je vama najdraži, kojemu se i dalje veselite izvođenju? A koji vam nije sjeo toliko dobro kao publici?
Čini mi se da se moj i ukus moje publike najčešće podudaraju i to je dobro. Zaista je mnogo tih omiljenih… pa recimo barem 10-ak, bez kojih mi publika ne bi dopustila da siđem s pozornice, a to je okolnost kojom se ponosim. Laska mi to što su uz moje pjesme odrasle generacije. Za neke je ovo bila glazba njihove mladosti, a za neke jest glazba njihove mladosti. Rekao bih da moje pjesme, za razliku od mene, ne stare. Ako tražite jednu onda, kao prva i glasnik moje nadolazeće karijere, prednost ima "Sipajte mi još jedan viski". Ona je kao ostarjelo barrique vino.
U Hrvatskoj ste dosta često, nastupate puno, a dolazite i privatno. Ovdje vas vole i starije, a možda još i više mlađe generacije. Kako gledate na to i koliko vam je to osobno drago? U vremenima kad svatko svakom nešto zamjera, vi ste vašim emocijama u stihovima zavrijedili ljubav diljem Balkana i to ne prestaje...
Hvala vam na tome što ste rekli. Kada bismo bili svjesni da se puno toga ružnog oko nas događa samo zato što je nekome negdje nedostajala ljubav, svijet bi bio mnogo ljepše mjesto. Mnogima fali po neko zrno ljubavi, a Ljubav je mjera svega. I namjerno pišem velikim slovom jer to nije prazna riječ u mom vokabularu. Što je više dijeliš, više ti se vraća. Mojim venama teče balkanska krv i mogu reći pouzdano da ne postoji mjesto i država na ovim prostorima gdje ne idem širom otvorenog srca i još punijeg se vraćam. Vjerujem da su i moje pjesme koje su kao neko ljubavno štivo zaslužne za svu tu gostoprimljivost.
Kad smo već kod vaših emocija, već više od 35 godina dajete nam ih kroz pjesme, rekli bismo, "tako lako". Je li zapravo lako dati se u pjesmu i njezine stihove? Kako vama to polazi za rukom sve ove godine?
Bit je u tome da ti se vjeruje. Stara izreka kaže – kada u srcu gori plamen, neka iskra će izletjeti i na usta. Da bi prenio nešto lijepo na druge, isto moraš imati u sebi. Meni je izgleda ta moć podarena i ja to smatram blagoslovom.
Što je vaša najveća snaga, a što smatrate najvećom slabošću?
Rekao bih da je moja snaga to što mi je i slabost, ovisno kako se uzme. Ja sam emotivac i to mi pomaže da, eto preko pjesama dođem do srca ljudi. Mislim da svi mi u sebi nosimo svoj raj i pakao. Sve bombe ovog svijeta smiješne su naspram onih u nama. Zato pokušavam u sebi stvoriti jedan sklad i harmoniju da bih se osjećao onako kako volim i želim.
Što vas opušta, što pjevate kod kuće ili u automobilu?
Ja volim pjevati i skoro uvijek pjevam. Ponekad se dohvatim neke sevdalinke ili starogradske, a nekad dalmatinske, evergreena. Postoje i oni dani kada mi nisu sve ovce na broju i ne pjeva mi se. Uglavnom, slušam i volim razne stilove glazbe, ali mislim da ipak preferiram one s melodijom, harmonijom i prije svega dobar tekst.
Vjerujemo kako vas prepoznaju kamo god da odete, barem na Balkanu. Da ste na jedan dan nepoznati, nitko vas ne zna po izgledu i imenu, što biste prvo napravili? Postoji li uopće nešto što ne radite u javnosti jer se bojite da vas netko ne snimi?
Nikada se nisam sakrivao i glumio neku drugu osobu za javnost. Čak je i naš dom je uvijek bio otvoren za znatiželjne novinare i bezbroj puta smo moji ukućani i ja izlazili u susret, fotografirali se... Obitelj je vrlo zaslužna za sve ovo što sam danas i oni su od početka podrška i vjetar u leđa. Zajednički smo zaplovili ovim brodom što se zove moja karijera. Doduše, prije nekoliko godina, kada sam pustio bradu i brkove, bilo je smiješnih situacija gdje sam se ponovo upoznavao s nekim mojim poznanicima. Jednostavno, bio sam tako stiliziran mnogima neprepoznatljiv. Za šalu sam jednom izašao na pozornicu vlastitog koncerta u Ohridu i predstavio se publici kao zamjena za Željka jer kao on kasni zbog gužve u prometu… i dobio brojne zvižduke... Kad sam zapjevao, već su shvatili da se radi o šali.
Za kraj, koje hrvatske glazbenike cijenite i s kim biste rado snimili duet?
Olivera uvijek mogu slušati i nikada mi ne dosadi. Jako cijenim Gibonnija i njegov nevjerojatan autorski talenat. Naravno, poštujem i volim i legendarnog Mišu Kovača, Arsena Dedića… i svu tu staru školu na kojoj sam odrastao. A što se tiče dueta, mnogo sam ih snimio i još uvijek sam otvoren za suradnju pogotovu s mladima koji iskažu želju i ponude pjesmu koja mi se sviđa. Ovih dana baš radim na jednoj takvoj. U pitanju je mladi bend iz Hrvatske i nadam se da ćemo napraviti dobar spoj iskustva i mladosti… i da će se to našoj publici svidjeti, što je i najvažnije.
VIDEO Nina Violić otkrila zašto nikada nije igrala u sapunicama: Bilo me strah, za glumce je to užasno
I opet, i opet i opet samo srbendovanje. Jadno, jadno.... i za to pod hitno treba naći trajno rješenje.