Steve Ravic (Stipe Ravić), australsko-hrvatski filmski redatelj, producent, pisac i menadžer, vlasnik australske filmske produkcije Majestic Film, na filmskom festivalu u Cannesu predstavio je filmove “Hajduk” i “Diva”, a posljednji je u fazi postprodukcije. Bio je to jedan od povoda za razgovor s ovim australskim Hrvatom, podrijetlom iz Širokog Brijega.
Gospodine Ravicu, upoznali smo se na velikom koncertu Marka Perkovića Thompsona na blagdan Velike Gospe 2019. u Širokom Brijegu. Snimali ste taj koncert za potrebe vaše suradnje s Thompsonom. Kako je došlo do suradnje s Markom i u kojem je smjeru ona dalje tekla?
– Jako blisko surađujem s Markom već nekoliko godina. Prvi put smo se sreli za vrijeme Domovinskog rata 90-ih godina, a posjetio sam ga u njegovoj kući u Čavoglavama oko 2005. Imamo mnogo jako zanimljivih planova za budućnost koji su zbog pandemije stavljeni na čekanje, a i poslije nesretnog događaja s Markovim sinom Antom Mihaelom. Ante ima toliku snagu i odlučnost. Vrlo sam emotivan kada god posjetim obitelj i Antu. Tako je drag, a Marko i njegova supruga Sandra izvrsni su roditelji. Snaga im dolazi od molitve. Ante je često poticao Marka da se vrati na scenu, a sada, kada sve to opet postaje stvarnost, naša suradnja će samo jačati. Thompsonu također radim službeno fotografiranje i videopraćenje koncerata. Glavna fotografija banera na Thompsonovoj službenoj Facebook stranici je moja fotografija iz Širokog Brijega snimljena tog dana kad sam se upoznao s vama. Ali, što je najvažnije, kao osoba koja vodi Thompsonov međunarodni menadžment uspio sam zaustaviti velike lažne i klevetničke napade medija protiv Thompsona. Napadati Marka Perkovića u medijima jednako je napadu na hrvatski identitet. Nažalost, lažne informacije širile su se iz nekih hrvatskih političkih i medijskih redova, ali sretan sam što sam uspio stati na kraj tim lažima. Kao i ja, Marko Perković se protivi svim oblicima totalitarizma. Divimo se ljudima iz cijeloga svijeta i poštujemo ih, ali jako smo ponosni na domovinu i hrvatski identitet i to je poruka koju šaljem svijetu. Poslao sam video međunarodnim novinarima, a oni su, nakon što su saznali istinu, od tada bili puni poštovanja prema Thompsonu. Svoje domoljublje i vjeru možemo izraziti kroz Thompsonove pjesme i uvijek ću biti stopostotna podrška svom prijatelju i kolegi umjetniku.
Tada ste nam na blagdan Velike Gospe 2019. rekli da je vaš otac iz Buhova kod Širokog Brijega. Kad su vaši otac i majka stigli u Australiju?
– Otac Radoslav je iz Buhova i jako sam ponosan što sam Hrvat hercegovačkih korijena. Moja majka Katica je iz mjesta Rešetari u Slavoniji. Upoznali su se u Australiji, a oboje su tamo stigli u kasnim 60-im godinama prošloga stoljeća.
Kako ste se i gdje školovali u Australiji?
– Završio sam novu poduzetnu i biznis inicijativu mladih na Sveučilištu TAFE u Melbourneu. Bio sam jako zainteresiran za film, medije i politiku. Završio sam te predmete u srednjoj školi, znao sam učiti svoje profesore kako upravljati kamerom i već sam bio napredniji od njih u svom političkom znanju. Radio sam na svojoj kreativnosti i neovisnom razmišljanju, odabrao put poduzetništva i to je zauzvrat pomoglo u razvoju moje kreativne strane. Zatim je uslijedilo otvaranje vlastite filmske tvrtke koja se zvala Samson Productions, a poslije se ona razvila u produkciju Majestic Film.
Još kao dijete počeo vas je zanimati film?
– Volim film od svog djetinjstva. Tata mi je kupio prvu kameru kad sam imao 15 godina pod uvjetom da snimim njegov povratak u domovinu.
Vlasnik ste tvrtke Metal Warriors Pty. Ltd. koja se bavi promocijom, produkcijom i organiziranjem koncerata. Bili ste na brojnim koncertima svjetskih bendova. Kakve dojmove nosite s njih? Planirate li organizirati neki koncert u BiH ili Hrvatskoj?
– Da, često sam bio na turnejama s bendovima diljem svijeta producirajući prijenose koncerata uživo za televiziju i za DVD, a radio sam i promocije turneja. Metal Warriors Pty. Ltd. i dalje ostaje aktivan, ali djeluje kao dio Majestic Film and Entertainmenta. Vodio sam lagane razgovore sa svojim dobrim prijateljem Denisom Pletikosom iz Mediteran Produkcije, koji bi želio raditi sa mnom na turnejama u Hrvatskoj i ako se to ostvari, apsolutno bih volio proširiti tu mogućnost za Hercegovinu. Naravno, ako uspijemo pronaći neke partnere u regiji.
GALERIJA: Bio je jedan od najpopularnijih voditelja: Evo gdje je, što radi i kako danas izgleda Siniša Cmrk
Koliko znamo, po potrebi ste i glumac?
– Ponekad se, doduše rijetko, pojavim pred kamerama kao glumac. Glumio sam u svom prvom igranom filmu “Warrior”, ali definitivno više volim voditi produkcije iza kamere. Međutim, voditelj sam svojih produkcija, što se od tada proširilo i na javne govore.
Koji su vaši planovi kao filmskog redatelja, producenta, promotora filma, menadžera u kulturi, novinara?
– Majestic Film and Entertainment se širi, i to ponajprije zato što imam mnogo stručnog znanja u raznim umjetničkim područjima, od glazbe i filma do kreativnih umjetnosti. Uskoro otvaram muzej posvećen hrvatskom i australskom umjetniku Charlesu Billichu koji dijeli iste stavove kao Thompson i ja. Što se tiče mog novinarskog rada, uglavnom je to pisanje glavnih članaka za australsko-hrvatske novine “Vjesnik” koje su desetljećima vodeći hrvatski list u dijaspori.
Kojim se još djelatnostima bavi Majestic Film?
– Majestic Film ponajviše se fokusira na produkciju igranih filmova. Osim toga, radimo dokumentarne filmove, pokrivamo koncerte, glazbene spotove i produkcije za televiziju. Majestic Film također počinje s distribucijskim poslovima, ali i interaktivnim sadržajima poput virtualne stvarnosti i videoigara.
Na Thompsonovu koncertu u Širokom Brijegu rekli ste da radite na dokumentarnom filmu o velikom slikaru Charlesu Billichu.
– Da, to je trenutačno naš ključni projekt. Već više od šest godina istražujem priču o Charlesu Billichu. Već sam producirao dokumentarac “Billich: Beyond The Canvas”, koji je premijerno prikazan na slavnom filmskom festivalu u Cannesu, a hrvatsku premijeru imali smo prošlog ljeta u Dubrovniku. Ove godine očekujemo emitiranje u Hrvatskoj. Sada je dostupan za gledanje online u cijelom svijetu na VHX platformi na Vimeu i bit će dostupan u cijelom svijetu putem Amazon Primea ove godine. Naš glavni projekt bit će igrani film temeljen na istinitoj priči Charlesa Billicha. Završili smo scenarij i sada ga predstavljamo investicijskim partnerima, sponzorima i distributerima. Ova će priča biti odraz priče o hrvatskoj dijaspori i vrlo je važna, treba je ispričati.
Koji su filmovi u vašoj režiji i produkciji imali najviše uspjeha?
– Glazbene produkcije bile su iznimno uspješne. Naše produkcije za bendove kao što su Manowar (SAD) i The Poodles (Švedska) zauzele su vrlo visoke pozicije na ljestvicama i postigle platinastu prodaju. Teško je izabrati, ali “Hotel Underground” (akcija/tučnjava/triler) moj je najnoviji film, a prihvatio ga je ITN Distribution, što mi je bilo jako drago. Očekujemo da će biti uspješan. Ali biografski film o Billichu moj je glavni i omiljeni projekt. Jako sam strastven i emotivan u vezi s time.
Na filmskom festivalu u Cannesu godinama kao vlasnik Majestic Filma uspješno predstavljate filmove. Kako ste dospjeli na ovaj vodeći svjetski filmski festival?
– Prvo su me pozvali iz Australian Film Commissiona (Australsko filmsko povjerenstvo) 2007. godine, a sada se zovu Screen Australia. Zbog obveza vezanih za glazbene projekte neko vrijeme nisam dolazio na festival u Cannesu, ali sam se vratio 2014. i od tada sam sudjelovao deset puta. Moja tvrtka Majestic Film ima štand unutar Palaisa na festivalu u Cannesu od 2019. godine.
Kako je došlo do suradnje između vas i Branka Perića, redatelja igranih filmova “Hajduk” i “Diva”, koji filmskim jezikom govore o slavnom hajduku Mijatu Tomiću i heroini Divi Grabovčevoj?
– Branko mi se javio prije nekoliko godina, a upoznali smo se prošle godine u Širokom Brijegu, kada sam bio tamo za blagdan Velike Gospe. Znali smo razgovarati o filmovima pa sam mu ponudio podršku u njegovim filmskim projektima jer se fokusirao na hrvatske priče.
Kako su reagirali filmaši iz svijeta kad ste im predstavili ta dva filma?
– Film “Hajduk” predstavljen je u Cannesu da se potvrdi kako je Branko Perić filmaš s iskustvom jer ima dovršen film. “Diva” je predstavljena kao nadolazeći film i tako smo uspjeli pobuditi zanimanje za Perićeve filmske projekte. Vladalo je veliko zanimanje za film “Diva”. Potvrdio sam Periću svjetsku premijeru u Cannesu kroz Majestic Film.
Kakvi su vaši dojmovi s ovogodišnjeg festivala u Cannesu?
– Prošle sam godine imao govorničke angažmane, uključujući ACAP konferencije u Zagrebu, gdje sam govorio o filmskim temama i filmskim “veteranima”. Apelirao sam na hrvatsko vodstvo da pruži više prilika braniteljima kako bi se mogli kvalitetnije uključiti u zajednicu, a ne da budu zaboravljeni. Također sam izrazio potrebu da se radi više filmova o događajima iz hrvatske povijesti. Osjećao sam da to nedostaje. Tako da moram priznati da sam bio razočaran što Hrvatska to baš ne radi onako kako bih želio. Hrvatska je bila dio paviljona jugoistočne Europe, a nisu bile predstavljene hrvatske povijesne priče. To me potaknulo da pozovem Branka Perića. Ne želim samo govoriti, nego i činiti. Tako da je moj štand unutar Palaisa bio u ulozi prezentacije hrvatske dijaspore u kojoj sam predstavio Branka Perića kao redatelja hrvatskih filmova i glumca Valentina Perkovića iz Sydneya u Australiji, koji sada živi u Zadru.
Kako ste doživjeli dodjelu Zlatne palme hrvatskom kratkom igranom filmu “Čovjek koji nije mogao šutjeti”, u kojem Širokobriježanin Goran Bogdan igra glavnu ulogu?
– Evo tek sad saznajem da je veliki glumac Goran Bogdan koji glumi i u svjetskim produkcijama moj Širokobriježanin, Hercegovac. Kakvo ugodno iznenađenje! Čestitam čitavoj ekipi koja je radila na filmu “Čovjek koji nije mogao šutjeti”. Zlatna palma svakoj je kinematografiji veliki vjetar u leđa.
Bavite se i javnim govorništvom...
– Posljednjih nekoliko godina pozivali su me na javne govorničke nastupe. To mi je iznimno važno i čast mi je znati da se moje riječi cijene.
No, bavite se i istraživačkim novinarstvom...
– Bavim se istraživačkim novinarstvom otkad sam bio tinejdžer. Pišem prilog za “Vjesnik” u Australiji, a povremeno pišem i fotografiram za druge publikacije.
Često dođete u Hrvatsku, posebno u Zagreb?
– U Zagrebu sam više puta svake godine. Posljednjih nekoliko godina istražujem nepravde počinjene Charlesu Billichu u njegovu rodnom Lovranu te, naravno, posjećujem i Marka Perkovića s kojim surađujem.
Što mislite o kinematografiji u Hrvatskoj i BiH?
– Sve što mogu reći, i to iskreno, jest da nemam dovoljan uvid u hrvatsku kinematografiju. Želim vidjeti više autentičnog hrvatskog sadržaja u hrvatskim filmovima. Zato želim podržati ljude poput Branka Perića i surađivati s njima.
Kakve su mogućnosti da se filmovi redatelja iz BiH i Hrvatske kvalitetnije “probiju” u svijetu?
– Moja osobna misija bit će promicanje sadržaja i veće uključivanje u taj proces. Pokazao sam svoje namjere onim što sam napravio za Brankove filmove i nadam se da će vlasti u BiH i Hrvatskoj više podržavati međunarodnu afirmaciju domaćih filmova i filmaša.
Koliko ste vezani za rodni kraj svojih roditelja? Kada planirate novi posjet Širokom Brijegu, rodnom mjestu vašega oca?
– Vrlo sam vezan za rodni kraj svojih roditelja, trudim se posjećivati ga barem jednom godišnje. Vina i žestoka pića Podruma Andrija obitelji Ćorić promoviram i u Australiji preko distributera Stone and Vine čiji je vlasnik moj dobar prijatelj Ilija Raguž, također Hercegovac. Čujem se i sad s Hrvojem Ćosićem iz Aircasha, koji je također iz Buhova i kojeg jako poštujem. Upoznao sam ga u Los Angelesu prije nekoliko godina i tada mi je predložio suradnju. To je ono što volim kod Hercegovaca. Oni su poput proširene obitelji pune domoljublja i poštovanja. Prošle sam godine dva puta posjetio Hercegovinu i, da budem iskren, polako ondje počinjem tražiti neku nekretninu. Učinim li taj korak sljedećih godina, to će samo ojačati moju povezanost sa Širokim Brijegom i Hercegovinom. Također osjećam veliku ljubav prema majčinu kraju, Slavoniji. Često posjećujem i slavonsku ravnicu.
Hoćete li pozdraviti nekoga u BiH i Hrvatskoj?
– Želim poslati srdačan pozdrav svojoj rodbini i prijateljima te pozdraviti sve one ljude koji su me podržavali tijekom proteklih godina. Posebno zahvaljujem svojoj partnerici Vesni, njezinoj majci Margareti Antolić i njezinoj obitelj koja nas uvijek pazi kad smo u Zagrebu. Moram spomenuti i obitelj mog pokojnog prijatelja Ante Malića koji je poginuo u Domovinskom ratu. Ante (čiji su roditelji iz Tomislavgrada) i ja zajedno smo išli u srednju školu u Melbourneu, u Australiji, i bili smo najbolji prijatelji, “metalci” i uvijek domoljubni Hrvati. Uvijek smo osjećali da trebamo biti dio uspostavljanja hrvatskog suvereniteta i zaštititi ga od terora komunističke Jugoslavije. Nažalost, Ante je ubijen 26. lipnja 1995. u operaciji “Skok 2”, samo nekoliko tjedana prije Oluje. Ante je naš heroj. Osjećam dužnost prema njemu i svima onima koji su branili i brane sve hrvatsko te dužnost čuvanja i promicanja svega što je hrvatsko. Posebno priznanje odajem i svom odvjetniku Donu Markušiću, domoljubnom Hrvatu, koji je prije nekoliko desetljeća napustio Australiju kako bi otvorio odvjetnički ured u Zagrebu. Don je slavni odvjetnik i podupirao je moje kampanje tijekom prošlih godina, uključujući i sve moje istrage o nepravdama počinjenima Charlesu Billichu. Poručujem Hrvatima, ma gdje god u svijetu bili, da ostanu vjerni i jaki, da poštuju i cijene druge, ali da uvijek budu vjerni i ponosni na svoje.
VIDEO: U Zagrebu otkrili bistu Johnnyja Štulića, izradio ju bubnjar Boris Leiner
Tko si ti pametnjakoviću da nas učiš što je to hrvatski identitet?