Skladatelj, producent, glazbenik, organizator glazbenih događanja, dugogodišnji direktor Splitskog festivala, Tomislav Mrduljaš, tih je, ali očito hrabar čovjek. Upravo kao što je legendarni Zdenko Runjić devedesetih, motiviran zloćom ondašnjih "struktura", u svoje vrijeme pokrenuo svojevrsni pandan Splitskom festivalu, sada isto radi i on. Ne želi govoriti o ovim ili onim političkim i drugim igrama koje su ga na to natjerale, ali Tomislav od 23. do 25. lipnja organizira festival Melodije hrvatskog Jadrana u splitskoj Galeriji Meštrović. Upravo smo u Ekranu to prvi otkrili u razgovoru s Matijom Cvekom, objavljenom prije nego je javno priopćeno da će Melodije biti održane. Samo za Ekran Tomislav nabraja i sva respektabilna imena koja su pristala nastupiti i jasno je da se (organizatori dvaju festivala to neće nikad reći, pa ću ja, op.a.) glazbeni Split još jedanput u povijesti "podilija".
"Došlo je vrijeme da okrenem novu stranicu u funkciji organizatora, i eto, rodile su se Melodije Jadrana. Na odluku o tome utjecalo je dosta faktora, od želje da svom gradu i Hrvatskoj donesemo nešto novo na glazbenoj sceni, do osjećaja obveze prema svojim kolegama i prijateljima koji me već godinama podržavaju na mom glazbenom putovanju. Hvala im na tome. Ovakav slijed događaja bio je za mene sasvim prirodan, jer je otvarao neke nove horizonte. Sam naziv ove nove/stare glazbene revije evocira na jednu lijepu glazbenu priču punu dobrih pjesama. Uvijek me motivirao izazov i nisam se zadovoljavao kolotečinom ustaljenih formi, tako se i dogodila ideja za organizaciju ovog novog glazbenog projekta."
Je li situacija u kojoj ste se našli slična Runjićevoj 1993.?
"Naziv Melodije Jadrana evocira na nešto lijepo, lijepe uspomene. Prvih nekoliko godina Splitskog festivala su se također odvijale pod istim naslovom, pa se dogodio nastavak, kroz Runjićeve Melodije hrvatskog Jadrana, a eto nas danas i kod najnovijih Melodija. Isti nazivnik, dobra glazba, druženje uz pregršt lijepih pjesama, zadovoljstvo struke i publike."
Dosta mi je izvođača već reklo da idu na Melodije, budimo iskreni, je li to sad nastala podjela?
"Dobre glazbe, novih pjesama, zanimljivih koncerata nikad nije previše, kome to može smetati? S novim glazbenim događanjima samo možemo prodonijeti i potaknuti na još veću kvalitetu. Prezadovoljan sam odazivom mojih prijatelja i kolega. Popis izvođača i autora koji nam dolaze na Melodije je vrlo respektabilan pa ću ih sad i nabrojati, jer sam siguran da to mnoge ljubitelje glazbe zanima. Na Melodijama Jadrana u večeri novih pjesama nastupit će: Zorica Kondža, Jelena Rozga, Nina Badrić, Petar Grašo, Doris Dragović, Neno Belan, Tedi Spalato, Mia Dimšić, Goran Karan, Sergej Ćetković, Hari Rončević, Tomislav Bralić i klapa Intrade, Jacques Houdek, Rišpet, Marko Tolja, Matija Cvek, Marko Kutlić, Cambi, Ivo Perkušić, Nataša Janjić, Jole, Ivica Sikirić Ićo, Giuliano, Domenica, Adi Šoše, Lorena, Kampanel, Antonija Dora Pleško, Ivan Ive Županović, Stjepan Lach, Pavel, Marija Mirković."
Kako su vam uopće kao skladatelju, glazbeniku i producentu padale dosadašnje "dužnosničke situacije", puno ste radili i drugih glazbenih projekata?
"U prvom redu sam autor i producent, ali pošto se godinama bavim i organizacijom raznih glazbenih manifestacija, imao sam priliku uz Splitski festival idejno kreirati niz drugih značajnijih događanja. Zajedno s ekipom stručnih ljudi okupljenih oko direkcije Dalmacija koncert osmislili smo koncert Gibonnija na Vidilici za Svetog Duju, koncert Petra Graše na Peristilu u doba korone, sudjelovali i u organizaciji četiri godine Porina u Splitu, te niza humanitarnih koncerta."
Kolika je financijska ovisnost sada Melodija, a prije Splita o ljudima u odijelima od kojih većina ne zna što je C dur?
"Melodije su vrlo složen glazbeni projekt koji zahtijeva punu ozbiljnost i profesionalnost ekipe za realizaciju, te mora imati ozbiljnu financijsku konstrukciju. Zahvaljujući dugogodišnjim poslovnim partnerima, suradnicima i prijateljima uspjeli smo i to riješiti. Veliko im hvala na tome, a mi ćemo zasigurno opravdati to povjerenje i svima pružiti fantastični glazbeni doživljaj. Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja, mislim da svaki čovjek treba raditi ono što najbolje zna, ne miješati se u stvari koje ne poznaješ ili ih nisi dovoljno savladao. Gledajući sa strane sve to izgleda lijepo i vrlo jednostavno za napraviti, ali to nije baš tako. Za dobar rezultat potrebno je puno truda, rada i iskustva u struci. S vremenom sam naučio mnoge stvari pa i ono najvažnije, primiti kritiku, te ukoliko je s pravom upućena, ispraviti ono krivo i primijeniti je zbog što boljeg rezultata."
Koji je cilj pokretanja Melodija, napraviti kakav festival u odnosu na postojeći?
"Cilj je napraviti jednu novu, moderniju platformu za plasman novih pjesama gdje će, bez ikakvog opterećenja nagradama, naši najbolji autori i izvođači željeti predstaviti svoje pjesme. Ove će se godine Melodije prvi put predstaviti u novoj formi. Za prvi dan pripremili smo svečano otvaranje Melodija uz Pop misu "Mediterana" Tončija i Hane Huljić, drugu večer će naša već kultna grupa TBF izvesti svoj Acoustic koncert, a treća večer je rezervirana za nove pjesme. Osnovna ideja nam je plasirati jedan novi glazbeni koncept s potpuno novim vizualnim identitetom. Sretan sam što nas u svemu prati Hrvatska radiotelevizija, te će večer novih pjesama biti u izravnom prijenosu, tako da će šira publika Hrvatske moći pogledati što smo spremili."
Koliko je vaš blagi, ali, evo, čvrst karakter, formiran u djetinjstvu?
"Moj otac je završio Pravni fakultet i radio u struci, a majka je radila u knjigovodstvu, bavila se 'brojkama', a u duši nosila pjesmu. Uvijek su imali razumijevanja za moje hobije, pa tako i za glazbu. Ujedno sam se bavio i sportom. Morski sportovi su mi oduvijek bili atraktivni, tako da sam neko vrijeme jedrio, te trenirao u veslačkom klubu Gusar. Nekoliko sam godina bio kormilar, a onda sam neko vrijeme veslao. Sa Gusarom sam često putovao i sudjelovao na raznim regatama i državnim prvenstvima. Bio sam i na jednom svjetskom prvenstvu koje je te godine održano u Luzernu, te mnogim drugim natjecanjima. Skupilo se i dosta medalja. Naposljetku mislim da sam afinitet i ljubav prema glazbi naslijedio od majke koja je imala izuzetan sluh. Iako je i moj otac volio pjevati, nije ga baš 'ljubio' sluh, pa bi ga često znali utišavati u njegovom pjevačkom doživljaju."
Glazba se ipak ušuljala na prvo mjesto u životu?
"Vjerojatno genetika ima zasluge u životima sviju nas, ali afinitete na neki način treba osjetiti i prepoznati. U mom slučaju se glazba sama nametnula i, kao što ste rekli, ušuljala se u moj život. Oduvijek sam osjećao glazbu i interes prema njoj, privlačilo me lijepo zvukovlje instrumenata, ljepota slaganja različitosti zvukova u jednu cjelinu. Nisam je planirao, samo sam uživao u onom što mi pruža, a to je neizmjerna ljepota u druženju s njom. I tako je postala neizostavni dio mog života."
Što ste to kao dječak i mladić htjeli biti, je li postojao plan?
"Mladi ljudi uvijek sanjare i imaju neka zamišljanja svoje budućnosti. Za sebe moram reći da nisam nikad radio posebne planove, ali sam sanjario o stvarima koje bih želio postići. Ispostavilo se na kraju da se ne bavim onim za što sam se školovao. Nakon srednje škole planirao sam studirati medicinu, a završio na Pravnom fakultetu. Doduše, završio sam nižu glazbenu školu i žao mi je da se odmah nisam fokusirao na glazbu, jer mi je ona oduvijek bila veliki emocionalni pokretač i velika ljubav."
Ako se ne varam, prvo ste svirali u grupi Fortuna, pa osnovali grupu Tu-Tu?
"Grupu Fortuna su osnovali neki drugi ljudi, tada me moj prijatelj Igor Biočić pozvao da sviram gitaru u tom bendu i to je trajalo 10-ak godina. Fortuna je bio u to doba jedan od najboljih zabavljačkih bendova u Splitu. Grupa Tu-Tu je bio više jedan naš avanturistički glazbeni izlet, gdje sam nakratko uplovio u pjevačke vode. Okupili smo se moji prijatelji Remi Kazinoti i Željko Petreš, te snimili cijeli LP. Sva sreća da sam na vrijeme shvatio da me pozornica u funkciji pjevača baš ne voli, te poštedio slušateljstvo mojih vokalnih 'sposobnosti'. Uz to sam spasio i neke svoje pjesme, te ih uputio u prave ruke, onima koji ih mogu na pravi način interpretirati."
Tutti Frutti je, sjećam se, eksplodirao, kako je osnovan bend?
"Tutti Frutti se dogodio iz naše želje da napravimo nešto svoje. Bio sam siguran da će tada proći snažniji zvuk gitarskog riffa, koji je i meni kao gitaristu bio blizak. Zatvorio sam se u sobu nekih tri mjeseca i napisao glazbu na Nenine (skladatelj i tekstopisac Neno Ninčević, op.a.) stihove, te napravio demo snimke. Trebalo je i pronaći pjevača koji bi to dobro otpjevao. Sjećam se da sam razgovarao sa Goranom Karanom, Gibom i Mladenom Magudom za mogućeg pjevača, ali su Goran i Gibo više željeli pjevati svoje pjesme, a Mladen nije vidio sebe u tome. Iako sam prvu demo snimku 'Ti me izluđuješ' snimio s Karanom, na kraju smo oteli Ivu Amulića iz okrilja KUD-a Filip Dević i doveli ga u bend."
Postoji li osoba ili događaj na koju je adresirana pjesma "Ti me izluđuješ"?
"Čim smo objavili pjesmu 'Ti me izluđuješ', odmah je našla put do publike i postala veliki hit. Ja sam za tu pjesmu napisao glazbu, a stihove je napisao Neno Ninčević, pa bi možda njega trebalo pitati ima li neku svoju 'pričicu' uz taj tekst. Sigurno su mnogi zapazili one sličice iz teksta 'kako je trošila k'o ruska vozila' i ono 'poslije se udala za nekog mangupa', to je baš bio intrigantan tekst u kojem su se mnogi mogli prepoznati."
Tada je bilo dovoljno pojaviti se na jednoj televiziji i cijela bi država znala za bend, kako je bilo po tom pitanju s Tutti Frutti?
"U to vrijeme nije bilo baš lako objaviti neku pjesmu. Ali ako bi te odabrala neka od jakih izdavačkih kuća, imao si veliku šansu da napraviš nešto. Ima jedna zanimljivost iz tog vremena, a to je da smo danima obijali vrata tadašnjih najvećih diskografskih kuća i sve su nas redom odbile. Napokon nam se 'smilovala' mala izdavačka kuća Suzy i objavila album, iako smo na slušanje svima nosili i danas poznate pjesme 'Nasloni glavu na moje rame' i 'Ti me izluđuješ'. To je pravi dokaz da su upornost i vjera u ono što radiš važna pretpostavka uspjeha."
Kako ste dugo u glazbi upoznali ste puno glazbenika, a neka su poznanstva prerasla u prijateljstva?
Na putu sazrijevanja, te konstantnog učenja na greškama i uspjesima, upoznaš puno dragih ljudi. Danas surađujem s dosta muzičara, pjevača, aranžera, producenata, a navest ću samo neke od njih, surađujem s Tedijem Spalatom, Nenom Belanom, Tončijem Huljićem, Zoricom Kondžom, Joškom Banovom, Goranom Karanom i mnogim drugima, a kroz studio prođe još čitav niz glazbenika i pjevača. Ima i nekih mojih dragih prijatelja koji su odigrali značajnu ulogu u mom životu, ali na žalost više nisu s nama, pa sam godinama radio s jednim od naših najboljih aranžera Remijem Kazinotijem i nezamjenjivim gitaristom Mladenom Magudom. Remi je za sobom "ostavio" meni jednu od najdražih pjesama "Brod u boci", koju je otpjevao Oliver. Kroz naš rad u studiju se razvilo i pravo prijateljstvo, a njihovim odlaskom ne samo da sam izgubio prave prijatelje, nego je i naša zabavna i pop glazba izgubila mnogo."
Kakav je sam Split kao životni okvir za stvaranje glazbe bio i je li se promijenio?
"Split je oduvijek bio grad glazbe. Možda se na neki način tadašnje traženje svog mjesta pod glazbenim nebom razlikovalo od današnjeg. Nije bilo interneta, YouTubea, Fejsa, Instagrama, moralo se sve odraditi uživo. Znači kontaktom i druženjima ljudi istih razmišljanja. Tada se u kultnom kafiću Semafor okupljala jedna grupa glazbenika i počela kovati planove za afirmaciju na nacionalnoj sceni. U to vrijeme u Splitu su dominirali većinom zabavnjaci, osim grupe Metak koja je njegovala malo čvršći zvuk. Sjećam se glazbene ekipe iz Semafora, počevši od Dina Dvornika, grupa Osmi putnik s Gibom, Đavola s Nenom Belanom, Daleke obale s Banom i mnogih drugih. Dobra je to bila ekipa što se i pokazalo u budućnosti. Tako da je vjerojatno tadašnji baš takav Split utjecao na nas."
Da čujemo jedan put na miru istinu o "maloj Sevi", napisali ste joj prvi album?
"Danas se o njoj manje više sve zna, ostvarila je zavidnu karijeru. Naša suradnja je bila na samom početku njezinog glazbenog puta. Bilo je to jako davno, pa mi se čini kao da se događalo u nekom prošlom životu. Radili smo na njezinom prvom albumu puni entuzijazma i vjere, ali nije polučio neki poseban uspjeh. Pojavili smo se s pjesmama na našim festivalima Splitskom i Zagrebačkom, ali onda je uslijedilo vrijeme početka rata u Hrvatskoj i bilo se teško fokusirati na glazbu."
Postoji li trenutak kad s pozornice prelazite u producentsku ulogu?
"S vremenom me sve manje zanimala pozornica, tj. nastupi i koncerti, tako da nisam imao nekakav nagli prelazak između sviranja instrumenta, rada u studiju, autorstva novih pjesama, producentskog rada. To je sve toliko povezano da se stalno u stvaranju isprepliće. Istini na volju uvijek me više zanimala ona pozicija 'do pozornice', a manje ona 'na pozornici'. Bolje se osjećam u nekoj intimnijoj konzumaciji glazbe i uživanja u njoj, nego pod svjetlima reflektora."
Atmosfera u studiju je "gola", bez prenemaganja i reflektora, kakva su iskustva s recimo Oliverom?
"Nema većeg zadovoljstva nego surađivati s pravim glazbenim znalcima, a uz to i prijateljima. Radna atmosfera u studiju je uvijek bila opuštena i bez nekih opterećenja, ali kad se radilo, radilo se vrlo ozbiljno. Kad nastaje pjesma i kad je gradiš od samog početka, pratiš njeno nastajanje kroz postavljanje instrumenata i aranžmana, svima nam taj proces predstavlja veliko uzbuđenje. Kad se sve završi i odradi ono zadnje slušanje pjesme, pa ako ti u grudima zaigraju oni leptirići, a srce malo preskoči, to znači da je to to, da smo napravili pravu stvar. Ogromna je sreća kad završiš novu pjesmu, a ona lijepo i čak bolje zazvuči nego što si očekivao, gdje ćeš veće sreće i zadovoljstva. Inače smo se osim u studiju voljeli družiti i u privatnom životu. Proveli smo puno lijepih zajedničkih trenutaka kroz morske milje, s tunjom u ruci čekajući da udre koji lipi komad ribe iz dubine. A onda uz mrvu ribarske sriće slijede gradele i kapja vina."
Kakav je Gibo u studiju, radili ste mu produkciju prva dva albuma?
"Gibo je oduvijek znao upravljati svojim umjetničkim brodom da postigne ono što želi. U stvaralaštvu je potrebno ispitati sve alternative i mogućnosti ne bi li se postigao maksimum rezultata. Pravi umjetnik uvijek traži više. Naša suradnja je bila jedna kombinacija glazbe, ljubavi prema moru i prijateljstva. Kroz tu suradnju smo izgradili dugogodišnje prijateljstvo, tako da su danas i naši sinovi Luka i Rando, koji su skoro istih godina, najbolji prijatelji. Gibo je onaj pravi veliki umjetnik i odličan kormilar na svojoj glazbenoj điti. Malo tko u ovom poslu zna stati kad je na vrhuncu uspjeha, te dozirati broj pojavljivanja i koncerata.
Giuliano je "vaše dite", puno ste mu napisali, kako se on uklopio u tadašnju glazbenu scenu, kako ste ga osmišljavali?
"Giuliana sam upoznao u studiju kod snimanja albuma grupe Feeling gdje je bio pjevač. Nakon razlaza te grupe ponovno nas je povezao naš zajednički prijatelj Vedran Prlj te smo krenuli u zajedničku autorsko pjevačku suradnju. Počeo sam pisati pjesme i mogu reći da smo se tada, u relativno kratkom vremenu, lijepo nametnuli na glazbenoj sceni Hrvatske. Tada je taj zvuk, kako bi ga mi glazbenici voljeli nazvati "noga na svaku dobu", imao dobar odaziv publike i rado je sviran u svim klubovima, pa smo i mi 'podlegli' tom glazbenom stilu."
Kako gledate na mlade s dosta tatine ili kumove love koji misle zasjati preko noći?
"Svatko ima svoj put afirmacije u glazbenom svijetu. Danas je možda ljudima zanimljivo čitati o uspjehu preko noći, svojevrsnom 'američkom snu', ali mislim da se to rijetko događa. Iza velikih i dugotrajnih karijera, osim talenta, stoje sati rada, truda i pametnih poteza. Često se događa i to da streloviti uspjeh zavara, povede na krivi put i rezultira kratkotrajnom karijerom 'jedne pjesme'. Jednostavno se pod teretom uspješnosti mnogi ne snađu, te se nakon nekog vremena izgube u prosječnosti. Lijepo je kad se može priuštiti dobar snimak iz pravog studija, dobar spot, ali količina uloženog novca ne jamči uspjeh".
Iskreno, koliko su vas puta zvali "važni ljudi" da nekoga ubacite na "Split"?
"Dugo sam, 16 godina, bio na čelu Splitskog festivala u funkciji direktora. Bilo je svakakvih ponuda, ali nakon nekog vremena, kad te ljudi upoznaju i shvate da si čovjek koji vrednuje jedino kvalitetu i čuva dignitet Festivala, odustaju od svojih namjera. Ako se dogodi da u umjetnost i glazbu kreneš unositi nekakve materijalne komponente, koje apsolutno tu ne pripadaju, slijedi nizbrdica, ponor tj. propast. Kad se odmah ogradiš i definiraš, takve ti ponude više i ne dolaze. Da nisam odgovorno obavljao sve što se tiče Festivala, budite sigurni da ga ne bih organizirao toliki niz godina".
Kako doživljavate masovni turizam u Splitu, Ultru itd?
"Split je godinama bio tranzitni grad što se tiče turizma, rijetko se tko zadržavao duže vrijeme u našem gradu. Po mom mišljenju Ultra je napravila onaj prijelomni moment za turizam u Splitu. Danas je grad stvarno prepun turista sa svih strana svijeta, a i puno ljudi živi od turizma. Možda bi turistički djelatnici i ugostitelji poželjeli nekakve goste 'dubljeg' džepa, ali mislim da trebamo biti sretni da je grad pun."
Ne bismo li već nas dvojica obnovili istočnu obalu i ono ruglo oko kolodvora?
"Ha ha ha, nas dvojica bismo sigurno teško mogli obnoviti istočnu obalu, ali mislim da bi bilo lijepo da se napokon realiziraju planovi njenog uređenja. Puno je zadataka na ljudima koji su prihvatili obvezu da vode ovaj grad, ali nadam se da će u tome uspjeti, te da će i istočna obala doći na red."
Uvijek ste tu, ali malo u sjeni, namjerno?
"Pa ne znam, kako kažete, eto me tu, radim i živim ono što volim, a to je glazba, pa kako to otrcano zvučalo. Svaki čovjek nastoji živjeti onako kako mu odgovara, ako to uspije, onda je sretan čovjek. Ponašam se onako kako mi paše, ako to izgleda kako kažete, onda je istina. Volim mir, često i trenutke sam sa sobom, kao što sam već rekao svijetla pozornice mi 'bodu' oči i nisu mi prirođena."
Jeste li zadovoljni radom Hrvatskog društva skladatelja i zaštitom autora, dobili ste i nagrade HDS-a?
"Hrvatsko društvo skladatelja je naša značajna udruga koja štiti prava autora i mislim da to dobro rade. Aktivnost društva je vidljiva i ja sam kao autor i organizator glazbenih događanja vrlo zadovoljan. Inače su autori često inertni i nije im urođeno da se bave papirologijom, nego stvaranjem, tako da je vrlo važno da netko vodi računa o njihovim pjesmama. Danas sa pojavom niza platformi koje koriste naša glazbena djela i na tome ostvaruju zaradu, HDS igra vrlo značajnu ulogu u zaštiti autora. Da, 2021. godine dobio sam nagradu Hrvatskog društva skladatelja 'Adalbert Marković' za djelovanje na afirmaciji skladatelja u Hrvatskoj i zaštitu autorskih prava."
Što kao autor i glazbenik mislite o tzv. formatiranom radiju? Sto pjesama, pa ponovo...
"Danas u Hrvatskoj postoji preko stotinu radijskih postaja i svaka za sebe kreira svoju poslovnu politiku. Neki su se odlučili za takvu programsku politiku, a to je njihovo legitimno pravo. Oni sami odlučuju o svojoj sudbini. Ako smatraju da im formatiranje radi dobar posao i podiže slušanost, njihovo je pravo da to naprave. Teško je zadovoljiti sve ukuse, zato i postoje različite radijske postaje koje emitiraju različitu vrstu glazbe. Urednik odlučuje o tome, ali ipak na kraju publika je ta koja će odlučiti na kojoj će se frekvenciji zadržati. U svakom slučaju bi se trebalo poraditi na tome da se na hrvatskim postajama emitira još više naše domaće glazbe. Moderna tehnologija je stvarno osigurala dovoljno mogućnosti za slušanje strane glazbe."
Kad se osvrnete na karijeru i privatni život, jeste li zadovoljni?
"Prije ste rekli da pravi kreativac nikad nije zadovoljan učinjenim, umjetnosti je samo nebo granica. Tako i ja ponekad razmišljam jesam li mogao biti još uspješniji da sam koračao nekim drugim puteljcima. Ustvari, jedna od mojih većih nedoumica je ta, jesam li umjesto trošeći svoje vrijeme na organizaciju festivala i nekih drugih koncerata, mogao pametnije utrošiti svoje vrijeme, npr. na pisanje novih pjesama. Ali očito tako nije trebalo biti. Što se tiče mog privatnog života, zadovoljan sam, iako kad se baviš nečim što voliš, teško je povući jasnu granicu između poslovnog i privatnog. Ako živiš glazbu, dobra je stvar unijeti je u sve pore svog života, jer glazba je tako moćna i oplemenjuje te."
