Nagrađivana novinarka i urednica N1 televizije Ivana Dragičević nakon niza reportaža i intervjua s najpoznatijim europskim i svjetskim političarima uskoro priprema i novi serijal o budućnosti Europe, a iduće godine izlazi i njena druga knjiga. I na Ivanu je kao i na brojne druge novinare utjecala pandemija koronavirusa, a uz to je tijekom pandemije krenula u bitku s teškom bolesti.
Na N1 televiziji počinje vaš novi serijal u kojem ćete govoriti o budućnosti Europe. Kako će izgledati serijal, tko će sve u njemu sudjelovati?
Vrijeme u kojem živimo otvorilo je mnoga pitanja o našoj budućnosti, razotkrilo je našu nesigurnost. Sama Europska unija, pokrenula je pak deliberativni eksperiment nazvan Konferencijom o budućnosti Europe u kojem građani s cijelog kontinenta daju ideje i prijedloge o tome gdje se vidimo. Na tom tragu, u suradnji s Uredom Europskog parlamenta u Hrvatskoj, odlučili smo se za serijal koji kreće i za pitanjima koje je pred sve nas stavila pandemija – pitanjima ljudske sigurnosti, zdravlja, održive ekonomije, rada, našeg povjerenja u institucije i političare koje sami biramo. Može li se pokušajem većeg uključivanja građana, nešto promijeniti i može li se strah od budućnosti i izazova koje ona nosi ozbiljno adresirati kako se ljudi ne bi osjećali marginaliziranima, isključenima, nejednakima…osim razgovora s građanima iz Hrvatske koji sudjeluju na panelima Konferencije o budućnosti Europe, razgovaramo s europskim i hrvatskim znanstvenicima, politolozima, ekonomistima, poduzetnicima, aktivistima, kulturnjacima, parlamentarcima te njihovim europskim kolegama i prije svega – mladima - o tome koja je njihova vizija Europe i Hrvatske, nakon krize koju proživljavamo, o oporavku i otpornosti, o tome jesmo li nakon osam godina članstva u Uniji osvijestili naš europski identitet. Serijal će se emitirati u sklopu već poznatog branda N1 televizije emisije TNT, a kako smo kolegice Nataša Božić, Mila Moralić, kao urednice te emisije i ja kao nositeljica projekta, slične po interesima, senzibilitetima, jako nas ta priča sve skupa veseli. Serijal će trajati do ožujka, pratit će se završni paneli europskih građana u Dublinu, Firenci, Varšavi i Maastrichtu, te ćemo na kraju serijala organizirati i studijske debate građana i političara Hrvatske o tome kakvu budućnost vide, žele.
Što vi mislite, kakva je budućnost Europe? I kod nas još uvijek ima puno euroskeptika, a to smo mogli vidjeti i nedavno, kada je pokrenuta peticija za očuvanjem kune.
Mislim da je ocjena da u Hrvatskoj ima puno euroskeptika kriva. Jako puno ljudi u Hrvatskoj imalo je direktnu korist o članstva u Uniji, od mogućnosti obrazovanja i rada, do pronalaženja sredstava za svoje projekte i razvoj koje možda inače ne bi mogli ostvariti. Kada danas gledamo tektonske geopolitičke promjene, biti članicom EU je po meni nešto vrlo važno za zemlju poput Hrvatske. Program oporavka i otpornosti razvojna je šansa. Ovdje dolazimo do kvake 22. Europa na pravi način nije ušla u naš društveni habitus. Vladavina prava, životni standard, kao neke temeljne kategorije iz kojih ljudi crpe osjećaj sigurnosti i zadovoljstva, nije adresiran, kao ni sveobuhvatne reforme, od obrazovanja koja je, po meni ključna za naš odnos prema budućnosti, pa do državne i javne uprave, onoga što treba biti servis građana, a ne klijentelistički galimatijas. Staro smo društvo, kao i cijela Europa, pitanje ekonomije skrbi, pitanje našeg strateškog puta kao države, sve je to, na moju veliku žalost i dalje u nekoj politikantskoj magli, bez strateške hrabrosti i općeg društvenog ugovora i pravca oko toga - što je to ta naša Hrvatska 2050. U tome svemu onda je logično da se javlja rast nepovjerenja, od onoga u izborni proces, do ako hoćete, sumnja u cjepiva, javno zdravstvo i nekakvu temeljnu ljudsku solidarnost.
I kod nas kao i u ostatku Europe ljudi su se podijelili na vaksere i antivaksere. Kako kao iskusna novinarka gledate na antivaksere, a pogotovo u pogledu sve većeg širenja lažnih vijesti?
Nisam baš sigurna u tako bačenu tezu da se ljudi “dijele” na vaksere i antivaksere. Većina svjetske i hrvatske populacije je solidarna, osviještena o tome što je javno zdravlje i jasno joj je što znači pandemija i kako se u doba pandemije treba ponašati i djelovati. Digitalni kanali i mediji bez uređivačkih politika dopuštaju grubijanima da se deru, a neznalicama pravo na mišljenje. Ne smije se podilaziti laži, gluposti, neznanju. To nas može odvesti u jako duboku rupu. Cjepiva su civilizacijski doseg medicine. Puno sam svijeta prošla i vidjela mjesta na kojima su bolesti, koje smo recimo mi u Europi zahvaljujući cjepivima iskorijenili, donedavno predstavljala veliki problem. Hrvatska je u povijesti svjetske imunologije na čelu s akademikom Dragom Ikićem imala istaknutu ulogu i danas, na žalost razasute po svijetu, ima velike svjetske stručnjake i znanstvenike. Strah od novog i nepoznatog je vrlo prirodna stvar. Ali ne znam kako smo došli do toga da se civilizacija kao takva negira, da nas nije briga za drugog, da smo potpuno nesolidarni, da ne razumijemo da kada se kiše, nos treba prakriti maramicom ili laktom koju onda treba baciti i oprati ruke. Da nas maska štiti ne samo od virusa, nego, pokazuje nam doba u kojem živimo i od zagađenja. Andrija Štampar hodao je ovom zemljom nakon mraka Drugoga svjetskog rata i objašnjavao ljudima da ne mogu vršiti nuždu ondje gdje se jede, da stoka i ljudi ne mogu piti iz istog lavora. I nadošli smo do nečega na tom putu progresa. Nema ospica, nema hripavca, nema rubeola. Voda je čista, stoka ne spava uz čovjeka. I onda i opet nije jasno, kako smo došli do toga da neki ljudi misle da je sasma ok imati pravo na virus i ne željeti stent u svom srcu jer je to strano tijelo. I onda uz takav mrak, netko koristi riječ sloboda. To je poraz inteligencije. Homo sapiensa u 2021.-oj godini. Tu mogu biti krivi i komunikacija i stožeri i vlade, ali na koncu, da mi sami ne vidimo da nam nestaje zdravog razuma, to je vrlo teško pojmiti i problem je vjerojatno vrlo dubok, strukturalan, ali za to bi nam trebali tomovi, ne kratki intervju. A podsjetimo se još jednom Štampara koji se upravo zalagao za široko zdravstveno prosvjećivanje ljudi kako bi se na taj način uspješno suzbile mnoge bolesti. Za našu budućnost bitna je njegova poruka da je zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti.
Kakva su vaša iskustva s koronom?
Od početka pandemije, zbog nekih mojih kroničnih bolesti, jako sam se čuvala i još prošle jeseni kada se zaraza razmahala i još nije bilo cjepiva, koliko sam se god čuvala ipak sam se zarazila. Provela sam neko vrijeme u Zaraznoj, po meni jednoj vrhunskoj bolnici, gdje sam gledala i ljude koji pate i osoblje koje prelazi preko svojih granica mogućnosti. Slušala sam o ljudima koji umiru i različitim simptomima i manifestacijama. Razmišljala sam o ljudskoj krhkosti i sebičnosti. Na koncu, meni je korona pomogla da na vrijeme otkrijem maligno oboljenje. Ukratko, godina je bila iznimno teška i zbog svega što sam i osobno prošla.
Proputovali ste svijet, razgovarali s mnogim svjetskim vođama.... Tko je na vas ostavio najbolji i najgori dojam od njih, te koje biste mjesto izdvojili?
Svijet je jedno veliko, a malo mjesto, jer smo danas svi povezani i ono što me profesionalno i ljudski mori, da smo se mi, bez obzira što smo članica EU i NATO-a provincijalizirali. Ipak, vjerujem da ljude jako zanima kontekst, da shvaćaju koliko smo svi u istom globalnom prostoru usmjereni jedni na druge. Tako da kada me pitate za mjesta, na svakom u kojem sam bila se našao netko tko je ostavio traga. Ribar u Senegalu, taksist u Alžiru, slučajni prolaznik u Laponiji. Ti su ljudi i njihove priče često puno zanimljiviji od onih svjetskih vođa. No, kroz ovo pitanje provući ću i zaboravljeno krizno područje. Naime, dvoje ljudi čija imena su vezana uz Siriju dva su antipoda i vrlo značajne osobe s kojima sam razgovarala. Jedan je sirijski predsjednik Assad, a drugi je bivši UN-ov izaslanik za Siriju – Stafan de Mistura.
O svojim iskustvima pisali ste u knjizi "Nejednaki". U karijeri ste stvarno imali puno zanimljivih trenutaka, poput onog kada ste organizirali prvi koncert sirijskog benda na tlu Europe?
To nije bio karijerni potez, to je bio ljudski potez te 2015. kada su ljudi bježali iz Sirije preko naše zemlje. Ljudi s imenima i prezimenima, sa svojim sudbinama, profesijama. Među njima bili su vrhunski glazbenici koje sam sasvim slučajno upoznala i sa skupinom prijatelja, organizirali smo im prvi koncert na teritoriju Europske unije. U Hrvatskoj. Taj događaj imao je veliki međunarodni odjek, a tim ljudima, utopljenima u bezimenim kolonama, vraćeno je dostojanstvo. S njima sam i danas u kontaktu, i lijepo je vidjeti kako ostvaruju svoje živote i karijere u punini u Njemačkoj i Francuskoj. Nejednaki su bili knjiga o tom ključnom pojmu današnjice - nejednakosti, ali napisani kroz ljudske priče, ne grafove i matematičke izračune, a mislim da jedni drugi kao ljude možemo i dalje prepoznati samo preko priča, dijeljenja iskustava, razumijevanja u svim našim različitostima bili iz Hrvatske ili Sirije.
Prije tri godine izdali ste knjigu "Nejednaki", a za iduću godinu pripremate novu knjigu. Što ćemo u njoj moći pročitati?
Prije pandemije bila je ideja da pišem o Europi danas, onda smo pokrenuli serijal Svijet u doba korone na N1, pa Global fokus, pa se dogodila bolest i kroz svo to vrijeme ta priča o Europi na način na koji sam htjela pisati izgubila je smisao. Sada je on nađen kroz novi N1 serijal – Budućnost Europe. A knjiga će dobiti formu po zeitgeistu, nakon Nejednakih, u nakladi Ljevak, stižu Nesigurni. Jer sve su to stvari koje živimo, a koje su nam bitne. Važna nam je jednakost i sigurnost, a sve ih manje ima. I sve nas više dijele i plaše. Nesigurni se bave i pandemijom i potresom i klimom i svemirom i Facebookom i Afganistanom i Banijom…
VIDEO Ivana Mišerić podijelila internet zbog salame! Pratitelji je optužili da je razmažena i nezahvalna
Uvijek isto brbljanje "o civilizacijskom dosegu", kao da doseg civilizacije nije i pohlepa, grabež, korupcija, laž. Kao da nitko nikad nije čuo za guranje lijekova koji to nisu, za namjerno stvaranje ovisnosti, za žmirenje na smrt, a sve zbog punjenja nečijih džepova?! Kao da nismo svjesni sprege kapitala i medija, kapitala i politika....