Više od tri i pol desetljeća Neno Belan neizostavno je lice domaće glazbene scene. Mnogima omiljeni Splićanin jedna je od rijetkih osoba čije se ime nikada nije vezalo ni uz kakve skandale, nego isključivo uz dobru pjesmu i zabavu. Karijeru je počeo u splitskim Đavolima, kasnije je nastupao sam, ali i s riječkim Fiumensima, a osim ovacijama publike tijekom dugogodišnje je karijere nagrađen i s čak 15 Porina. U moru nagrada i priznanja nedavno se našla i pobjeda na jubilarnom 60. Splitskom festivalu s glumicom splitskog HNK Zoranom Kačić Čatipović.
Osim kao izvođač i skladatelj, Belan se okušao i kao autor najzahtjevnije glazbene forme - mjuzikla. Početkom godine predstavljena je "Bambina", koja je nastala u suradnji s Krešimirom Dolenčićem i njegovom suprugom Anom Tonković Dolenčić te Oljom Dešićem. Mjuzikl o životu u Splitu 80-ih godina prošlog stoljeća izazvao je golem interes publike, no malo tko ga je uspio pogledati. Zbog pandemije koronavirusa kazališta su se zatvorila, koncerti su otkazani, a Neno se zatvorio u svoj studio u kojem stalno kuha nešto novo. I mašta o još jednom velikom izazovu u kojem se unatoč svojoj svestranosti još nije okušao. Kako se nosi s posljedicama pandemije, što je novo o sebi naučio u izolaciji, ima li političkih ambicija, ali i čime se bavi njegova kći Nikolina Belan otkrio je u razgovoru za Večernji list .
Na nedavno održanom Splitskom festivalu osvojili ste prvu nagradu publike zajedno sa Zoranom Kačić Čatipović. Koliko vam znači ta pobjeda upravo u ovim izazovnim vremenima obilježenim pandemijom koronavirusa?
Pa svaka pobjeda je slatka pa tako i ova u ovim posebnim "koronauvjetima". I naravno da mi znači, pogotovo u svjetlu činjenice (osim što imam nekoliko prvih nagrada žirija) da mi je ovo prva nagrada publike na Splitskom festivalu u karijeri. I to za mene osobno ima jako veliku specifičnu težinu te me izrazito veseli i čini me sretnim. Jer ipak je Split moj rodni grad.
Pobjedu ste odnijeli s pjesmom "Čarobna stvar", koja je svojevrstan nastavak vašeg autorskog mjuzikla "Bambina". Kakve su bile reakcije publike na mjuzikl?
Točno, Zorana i ja upravo smo se i upoznali početkom ove godine dok smo postavljali mjuzikl na scenu splitskog HNK, u režiji Krešimira Dolenčića, na tekst Ane Tonković Dolenčić, i na neki način ovo je nastavak na taj mjuzikl. Uostalom, pjesma i zvuči pomalo "mjuzikalski". Inače "Bambina" je apsolutni hit-mjuzikl, reakcije publike bile su fantastične, nerijetko se događalo da imamo i stajaće ovacije i da ljudi pjevaju s nama uglas, sve predstave su bile rasprodane, pa i 15 predstava zakazanih unaprijed. Nažalost neodržanih zbog epidemije i lockdowna.
Što je s "Bambinom"? U ovim vremenima teško je bilo što planirati, ali namjeravate li i dalje ići s mjuziklom kad se situacija malo smiri?
S mjuziklom apsolutno idemo dalje, u planu su nam i gostovanja po drugim kazalištima, naravno sve to u trenutku kad epidemiološka situacija to i dopusti, a svi jedva čekamo taj trenutak, jako smo nestrpljivi i nadamo se da će se to već na jesen dogoditi.
Je li vas Zorana iznenadila glazbenim talentom? Vidite li nju jednog dana u estradnim vodama?
Pa Zorana, s tom svojom divnom, čarobnom, toplom i moćnom bojom vokala, osvojila me odmah na prvoj glazbenoj probi za mjuzikl. Bila je to "glazbena ljubav na prvi pogled" i odmah mi se u glavi počela rađati ideja da joj predložim da napravim duet za nas dvoje s kojim bismo se predstavili na Splitskom festivalu. Na moje veliko zadovoljstvo, ona je pristala, a ostalo je sad već povijest. Zorana je profesionalna glumica i nju ne vidim u estradnim vodama u klasičnom smislu, niti njoj to treba, moje je mišljenje, ali u glazbi je svakako vidim, možda recimo u nekoj kombinaciji glazbenog i kazališnog izraza. U svakom slučaju, glazba nju treba definitivno!
U dugogodišnjoj karijeri osvojili ste 15 Porina. Znači li vam više priznanje glazbenih stručnjaka ili publike, od koje i za koju u konačnici živite i radite?
Svakako je najveće priznanje za umjetnika kad ga publika podrži, shvati i prihvati. Jer mi zbog nje i postojimo! Ali naravno da je veoma ugodno dobiti i laskave komplimente i priznanja od svojih kolega, struke, jer je svakako i to potvrda da kvalitetno djelujem.
Nakon srednje škole upisali ste Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Tijekom studiranja u jednom ste trenutku prodali gitaru jer ste mislili da se nećete više baviti glazbom te da ćete karijeru graditi u drugom smjeru. Kako danas gledate na taj potez? Žalite li još za tom gitarom?
Ne žalim ni za jednim potezom u životu jer i loši potezi imaju smisla, na greškama čovjek uči i raste. U svijetlu te konstatacije, nije mi žao ni te gitare jer danas imam svoju voljenu crvenu Barbaru, Gretsch gitaru, koja me vjerno prati već 17 godina na svim koncertima, ali uz nju i još 20-ak drugih gitara, mandolina, ukulela itd.
Koliko je situacija s koronavirusom promijenila glazbenu industriju? Zbog koronavirusa brojni su glazbenici pretrpjeli velike financijske gubitke. Kako se to sve odrazilo na vas?
Promijenila je gospodarstvo uopće, a i mi, industrija evenata i glazbena industrija, smo dio nje. Malo ljudi možda zna da 15-ak tisuća ljudi i njihove obitelji žive od glazbe i evenata. Tu su, uz nas isturene u prvi plan, još brojni glazbenici iz sjene koji nas prate, zatim ton majstori, majstori svjetla, menadžeri, PR stručnjaci, vozači, tehničko osoblje i mnogi drugi koji svoj kruh pošteno zarađuju u okviru ove grane industrije. Svi u kompletu trpimo velike financijske gubitke i sad je već uopće opstanak velikog dijela tih ljudi doslovno u pitanju.
Proteklih dana mnogi glazbenici pobunili su se i najavili prosvjed ako im uskoro ne daju dozvolu za nastupe. Nina Badrić najavila je da će, ako do prosvjeda dođe, biti u prvim redovima. Hoćete li se i vi odazvati?
Sa zadovoljstvom ću se odazvati i podržati svoje kolege. Nikakav primitivni skup to ne bi bio, nego jednostavno civiliziran način da izrazimo svoj stav o vlastitom pravu na rad i život. Jer mnoge grane gospodarstva dobivaju kakvu-takvu šansu da prežive, a na nas doslovno nitko ne obraća pozornost. Mislim da bi bio fair play da i mi dobijemo šansu u ovim uvjetima.
Strahujete li od još goreg scenarija ako se sve ovo nastavi i u sljedećim mjesecima? Kako doskočiti tom problemu?
Svi kolektivno strahujemo pa tako i ja. Ali ujedno se i nadamo da do njega neće doći. Kako doskočiti tom problemu zapravo ne zna nitko, ali nekim zajedničkim promišljanjima i akcijama vjerujem da možemo doći do odrađenih kvalitetnih rješenja.
Zbog pandemije koronavirusa sve donedavno bili smo u izolaciji. Čime ste se vi najviše bavili u tom razdoblju? Kako su izgledali vaši dani u karanteni?
Ja sam veoma kvalitetno iskoristio to nenadano dano mi slobodno vrijeme. S obzirom na to da imam sreće da u stanu imam i studio, bavio sam se raznim aktivnostima. Prije svega sređivao sam vlastitu arhivu, prebacivao stare snimke, demo snimke, aranžmane i ideje sa starih formata (magnetofonska vrpce, Atari kompjutor i floppy diskovi, ADAT trake, CD romovi itd.) u moderan kompjutor, tako da mi je sad sve lako dostupno nakon nekoliko klikova. Taj proces trajao je više od mjesec dana, a usput sam otkrio i neke neobjavljene vlastite radove, od kojih ćemo jedan i čuti, pjesmu "Ne volin jugo", na Šibenskom festivalu u kolovozu, a na snimci sad pjevam kao prvi u povijesti glazbe, duet sam sa samim sobom (smijeh). Također sam napravio "talijansku ploču", dakle desetak svojih pjesama u verziji na tom jeziku, a isto tako radim i prepjeve svojih pjesama na engleskom i poljskom jeziku. Naravno, napravio sam i "Čarobnu stvar", pobjednicu Splitskog festivala 2020.
Što ste novo o sebi naučili tijekom izolacije? Je li na površinu možda isplivao neki vaš skriveni talent?
Svakako, npr. popravio sam sve po kući, od struje do vode (smijeh).
U posljednje vrijeme sve se više vaših kolega s estrade politizira. Kakav je vaš stav o glazbenicima u svijetu politike? Jeste li ikada i sami razmišljali o toj ideji?
Svi smo mi individualisti, svatko je kovač svoje sreće i svatko ima, odnosno bira svoj put. I nemam nikakav stav prema tome, imam stav samo prema sebi. A sebe, iako život često zna napraviti potpuno neočekivane situacije, nekako ne vidim u tom svijetu. Moje su "stranke" Hrvatsko društvo skladatelja i Hrvatska glazbena unija, drugih stranaka nemam.
Da se jednog dana otisnete u političke vode, što bi bio vaš prvi potez? Za što biste se najviše zalagali?
Rekao sam svoj stav o političkim vodama pa je ovo pitanje veoma hipotetsko, tako da i moj odgovor može biti samo hipotetski. Moje je da ljudima oplemenjujem duše svojim pjesmama pa bih vjerojatno i kao premijer najprije organizirao nekakav koncert na Markovu trgu i zapjevao.
Glazbeni talent prenijeli ste i na kćer Nikolinu, s kojom ste u nekoliko navrata i nastupili. Čime se ona trenutačno bavi?
I nju je kriza pogodila, surađivala je dosta na kazališnim predstavama kao dizajnerica zvuka, ali trenutačno je i to stalo pa ćemo vidjeti što će biti dalje. Također ima neke svoje glazbene planove i ideje, ali o tome bolje priupitajte nju.
Tijekom više od tri desetljeća karijere gotovo da nema u čemu se niste okušali. Imate li još neostvarenih snova kada je riječ o karijeri, ali i privatno?
Imam i zove se film. Ali s obzirom na to da sam Vodenjak dotaknut izraženim umjetničkim talentom, a u podznaku Jarac, tvrdoglav, uporan i onaj koji kad-tad ostvari sve što je zamislio, nekako mi se čini da će se, poput ovog vlastitog autorskog mjuzikla u teatru koji sam sanjao dobrih dvadesetak godina, i taj neki film jednom ostvariti... Kad-tad, možda i iznenađujuće prije nego što očekujem.
