Kad se okrenem, vidim da sam živio život o kojem sam sanjao kao dijete. Najkraće rečeno - to je to! - bez traga sumnje u glasu započinje priču poznati pjevač, kantautor i skladatelj Neno Belan, koji će o sebi reći da je u mladosti bio "malo na svoju ruku", tvrdoglav i u svom filmu. - Nisam nikad bio buntovnik, više povučeni osobenjak koji je živio u svom svijetu. Odrastao sam u splitskom kvartu Skalice, a prva slika iz najranijeg djetinjstva koje se sjećam jest to kad nam se zapalila jelka u stanu. Tu je i moja prva simpatija iz vrtića Lada Marmelada. Mama kaže da sam kao dijete uvijek nešto pjevušio i to dobro, pa sam na inicijativu roditelja upisao glazbenu školu. No glazba nije bila moja prva opsesija. U osnovnoj školi to je bio zemljopis. Znao sam glavne gradove svih država na svijetu, a svoj talent prezentirao bih kad bi nam netko došao u goste. Pitali bi me: - "Ajde mali, reci nam koji je glavni grad Somalije, a ja bi k'o iz topa odgovorio Mogadishu. Poslije je zemljopis zamijenila biologija, a onda je na red došla glazba. Sa 16 godina imao sam dugu kosu, slušao Bijelo dugme, Deep purple, cijelu sobu izlijepio sam svojim idolima i svirao u jednom bendu. No ubrzo sam se jako razočarao u taj svijet, pa sam čak prodao svoju električnu gitaru i odlučio studirati elektrotehniku - kaže Neno. Vjeru u glazbenu profesiju vrtio mu je slučajan susret s prijateljem iz srednje tehničke škole Marinkom, s kojim je 1984. osnovao Đavole. - Prvi nastup imali smo u Gospiću povodom kulturne razmjene koju je organizirala omladinska organizacija. Nakon toga slijedi i naš prvi koncert u Splitu u jedriličarskom klubu u ACY marini. Predgrupa nam je bio Marijan Ban koji se tada isto pokušavao probiti na scenu. Od novca koji smo zaradili tim koncertom kupili smo srdele i vino koje smo pojeli i popili s našom publikom. Bila su to drukčija vremena, nije se sviralo zbog novca. Prije svega vodila nas je strast za glazbom - kaže 49-godišnji splitski glazbenik koji je nazive albuma smišljao na pomalo neobičan način. - Đavoli su bili veseli momci, pa su i naši prvi albumi imali takva imena. Za naziv drugog albuma "Hallo Lulu 22" inspirirale su nas rizle za duhan koje smo tada koristili - prisjetio se kroz smijeh Neno Belan.
