Film “Hollywoodska prevara” bavi se upravo – snimanjem filmova. U jednom takvom zbilja smo uživali prije koju godinu, Quentin Tarantino u slojevitom je uratku “Bilo jednom u Hollywoodu...” napravio zaista lijepu posvetu starom Hollywoodu. George Gallo Jr. za “Hollywoodsku prevaru” dobio je glumačku ekipu kakvu bi svatko naslijepo potpisao. Robert de Niro, Tommy Lee Jones i Morgan Freeman, uz perspektivnog Emilea Hirscha i Zacha Braffa te doista vrlo atraktivnu Kate Katzman. Godina je 1974., Max Barber (de Niro) i Walter Creason (Zach Braff) dvojica su producenata, ujak i nećak, koji nakon propasti svojeg zadnjeg filma koji je čak potaknuo i vjerske prosvjede padaju u nevolju jer novac kojim je film snimljen duguju mafijašu Reggieju Fontaineu (Freeman). Imaju mogućnost da lako vrate novac, na stolu im leži kvalitetan scenarij za koji je zainteresiran znatno uspješniji producent James Moore (Hirsch).
No problem je što Max ne podnosi Moorea, pa mu ne želi scenarij prodati ni za trostruko veću vrijednost iako je prilično izvjesno kako film po njemu nikada neće snimiti. Što zbogsvojih poznijih godina, što zbog činjenice da zapravo nije osobito sposoban. No upravo na snimanju Mooreova novog filma bizarnimspletom okolnosti dolazi do ideje kako da namakne novac, a zadrži scenarij – uz pomoć Dukea Montane, ostarjele zvijezde westerna (Tommy Lee Jones) kojoj više nije ni do života, a kamoli do glume. Sve što Max Barber mora učiniti jest nagovoriti Montanu da sudjeluje u filmu, zatim ga osigurati, a onda ovaj samo mora – umrijeti na snimanju kako bi Max pokupio novac od osiguranja. U posljednje vrijeme zbog Harveyja Weinsteina nepopularno zanimanje filmskog producenta de Niro i Braff trebali su pretvoriti u crnohumornu zabavu i na kraju sve okrenuti u neki happy end. No ocjene na specijaliziranim webovima naznačile su da su vremena u kojima su imena trojice istinskih hollywoodskih velikana bila sasvim dovoljna garancija da ćete iz kina izaći zadovoljni ipak prošla. Pa kvragu, i de Nirove, Jonesove i Freemanove najbolje godine daleko su iza njih!
No zahvaljujući sjajnim karijerama doista su zaslužili da svoje poznije dane provedu uz kakav ne osobito zahtjevan projekt iz kojega će otići još s pokojim milijunom, zabaviti se sa starim prijateljima te tako podsjetiti publiku da su još uvijek ovdje. I ne može se reći, lijepo je vidjeti trojicu legendarnih glumaca kako s lakoćom odrađuju svoje role, upravo rutinerski, a opet podsjećajući nas o kakvim veličinama je riječ. No u tome i jest problem, dosta plitka priča s predvidivim zapletom bez kulminacije i nekog iznenađujućeg raspleta nije ni mogla izvući više od trojice velikana pri čemu se prilično neambiciozna Gallova režija uklopila u takav razvoj događaja. A nije da je projekt neambiciozno zamišljen. Riječ je, ustvari, o remakeu istoimenog filma Harryja Hurwitza iz 1982.
U originalu se film zove “The Comeback Trail”, a to underground ostvarenje među brojnim ljubiteljima filma ima kultni status i zbog satirizacije Hollywooda i tamošnjih spletki kao i zbog činjenice da se u cameo ulogama pojavljuju neke poznate osobe tog vremena poput Hugha Hefnera. Sam Hurwit zaslužan je, primjerice, za početak karijere osebujnog američkog komičara Rodneyja Dangerfielda. Gallo je kao klinac slučajno prisustvovao premijeri sirove verzije “The Comeback Traila” pa ga je priča osvojila i imao je želju jednom snimiti taj film. Godinama nije mogao dobiti prava sve dok nije upoznao Hurwitzovu udovicu Joy, i – eto nam novog “The Comeback Traila”, odnosno “Hollywoodske prevare”.
Gallo nije netko nepoznat, potpisuje primjerice “Zločeste dečke”, ali i “Ponoćnu utrku” odakle i vuče poznanstvo s Robertom de Nirom, to dakle traje više od 30 godina. No u režiji nema takvih uspjeha što se i ovdje vidi, jer za ozbiljan komad satire treba više dubine i još više britkosti, a kada to nedostaje, stvar ne spašavaju ni najveća imena kao ni pogled na platinastu atrakciju Katzman u ulozi redateljice filma Megan Albert. Stvar je možda u nečemu drugom. Po američkim se medijima provlači priča kako je de Niro u ozbiljnim financijskim problemima čemu nije pomogao ni njegov razvod od supruge Grace Hightower. Navodno duguje porez, mora i uzdržavati bivšu suprugu, a njegova je odvjetnica izjavila da je stanje takvo da glumac mora prihvaćati svaki projekt koji naleti kako bi podmirio te dugove.
Doista, nakon “Irca” de Niro je snimio tri ne osobito uspješna filma, blago rečeno, a najavljeno ih je još čak šest. Kako je de Niro uspio spiskati 500 milijuna dolara koliko je navodno vrijedio, teško je reći. Jer, ako je samo za 20-postotni udio u svojem lancu restorana i hotela Nobu od ulagača Jamesa Packera dobio 100 milijuna dolara, nekako je teško vjerovati da nema za porez. Kako god bilo, daleko ga je bolje bilo gledati u emisiji “Saturday Night Live” gdje je za ulogu Roberta Muellera zaradio i nominaciju za Emmy.
No i ovako je “Hollywoodska prevara” neka pobjeda za sve, de Niro je nešto zaradio, kad mu već treba, Jones i Freeman dobro su se zabavili, Hirsch i Braff sad imaju referencu da su radili i s tako velikim imenima, što vrijedi i za Kate Katzman koju ćemo uskoro gledati u nekoliko zanimljivih ostvarenja. Ipak, u takvoj situaciji šteta je što Gallo nije malo zaoštrio priču i ponudio neki pozadinski zaplet čime bi dao više prostora troje mlađih glumaca koji su ostali svedeni tek na prolaznike pa nisu ni stigli ponuditi nešto više. Teoriji da de Niro sve to radi jer mu treba novac u prilog ide i prilično škrta scenografija, kostimografija koja jedino kod njega samog donekle funkcionira, ali ni iz jednog se ne da zaključiti da je riječ o za Hollywood potentnim 70-tim godinama. “Hollywoodska prevara” imat će svoju publiku među ipak jako brojnim fanovima triju velikih zvijezda, no možda bi se s malo više truda izbjeglo moguće razočarenje jer i ovdje se vidi da je i u veteranskim godinama veliki trojac klasa za sebe.
