Postavu Queens Of The Stone Age imali smo prilike gledati u Zagrebu dva puta, samostalno u dvorištu Velesajma 2014. i kao headlinere na jednoj večeri INmusica 2018. Njihov prednji čovjek Josh Homme jedan je od onih "renesansnih" ljudi koji je kroz mnoge projekte izgradio auru legende suvremenog rocka. Gledao sam QOTSA već ranije, ali posebno mi je zanimljiv bio nastup Hommea 2009. na koncertu u Münchenu s postavom Them Crooked Vultures, supergrupom koju su činili Dave Grohl iz Foo Fightersa i John Paul Jones iz Led Zeppelina. Homme je bio zaslužan i za nastanak postave Eagles of Death metal koja je par puta svirala u Zagrebu (ali bez njega na bubnjevima), a njegovo druženje sa Daveom Grohlom iz Nirvane i Foo Fightersa sastavilo je dvojicu prvaka iz devedesetih često u iste postave.
Čega god se dohvatio, Homme je bio sjajan, pa tako i s Iggyjem Popom kojem je producirao album "Post Pop Depression" i svirao u pratećem bendu, te nakon toga otišao s njim na par ekskluzivnih koncerta, što je zabilježeno i na efektnom dokumentarcu "American Valhala". No, Queens of the Stone Age ipak su najvažnija autorska ekspozitura za Josha Hommea, a novi album "In Times New Roman" (Matador/Dallas), prvi nakon sedam godina, još je jedno ostvarenje koje reanimira suvremenu rock-neman na poznati način. "Hommeovo pisanje pjesama postalo je sve osobnije i ranjivije. Nikad više takvo nego sada", jedno je od zapažanja u aktualnim recenzijama. Ima i razloga, Homme je otkrio da boluje od raka, u međuvremenu se razveo od supruge, pjevačice Brody Dalle, i prošao kroz medijski popraćenu borbu za skrbništvo nad djetetom, ali to ga nije spriječilo da osobne teme u pjesmama zaogrne u vitalnu svirku benda.
Dapače, nakon što je prethodni album "Villains" bio pomak prema plesnim dodacima, "In Times New Roman" povratak je klasičnom zvuku grupe. Singlovi "Emotion Sickness", "Carnavoyeur" i "Paper Machete" najavili su album koji se 16. lipnja prije ponoći prvi put (javno) slušao u 23 grada, pa i u zagrebačkom Pločniku, i odmah zatim našao u prodaji. Snimljen i miksan u Hommeovom studiju Pink Duck, uz dodatne radove u legendarnom Shangri-La studiju, "In Times New Roman" poveznica je između nekadašnjih rock klasika i novih podviga QOTSA koji su nam i sami priuštili dovoljno materijala koji su postali klasika.
Radi se o višeslojnom albumu koji bogatstvom sadržaja stalno iskače iz tračnica klišeja, s dodacima poput bliskoistočnih utjecaja a la Led Zeppelin ili devetominutne završne "Straight Jacket Fitting" o stanju svijeta oko nas. Izuzetno disciplinirana svirka, cirkularni rifovi podbočeni melodijama i vokalima koji se u pjesmama isprepliću stalno i u naizmjeničnim, turbulentnim kombinacijama, čine "In Times New Roman" zanimljivim albumom koji u deset pjesama nema sekunde praznog hoda. Tematska sklonost tamnim pričama ide ruku pod ruku s glazbenom ovojnicom koja prijeteći izvire iz zvučnika i daje vam do znanja da smo dobili jedan od najvažnijih rock albuma godine. Iako u naizgled jednostavnoj gitarističkoj formi, namjerno "suhog", nekićenog zvuka bez uljepšavanja reverbom, ehom i produkcijskim kerefekama, hipnotički ritmovi i gitaristička motorika oda su osobnoj i pustinjskoj izgubljenosti u suvremenom svijetu i Americi (i Hommeov tonski studio smješten je u pustinjskoj predstraži Los Angelesa).
Primjerice, Josh Homme davno je započeo s dugotrajnim projektom, serijom albuma pod imenom "Desert Sessions". Posvećeni duhu mitskog predjela Joshua Tree u pustinji Nevade - koji su i U2 iskoristili za svoj istoimeni album - "Desert Sessions" su dogurali do desetak CD nastavka. Raditi glazbu samo zbog glazbe same, bio je programatski osnov priče na temelju kojeg je Josh Homme u goste u vlastiti studio dovodio PJ Harvey, Deana Weena, člana Masters Of Reality Chrisa Gossa ili Twiggyja Ramireza i Josha Freesea iz Perfect Circle. Iako sastavljeni iz zajedničkih snimaka brojnih izvođača, albumi "Desert Sessionsa" zadržavali su stilsku i sadržajnu koheziju, a neopterećeni ikakvim pritiscima, uključeni glazbenici potvrdili su strateški izbor: sve ih je smjelo iznenaditi, a pogotovo oni sami sebe. Slično je bilo i kad su Josh Homme i Nick Oliveri iz QOTSA, skupa s PJ Polly Harvey u dva lo-profile dueta, gostovali na solo albumu starog prijatelja, nedavno preminulog Marka Lanegana.
Josh Homme vrlo je druželjubiv čovjek, ali voli birati društvo, a da zna raditi s najrazličitijim profilima suradnika svjedoči i podatak da su mu na jednom albumu QOTSA gostovali Billy Gibbons iz ZZ Topa i Shirley Manson iz Garbage. Na "In Times New Roman" nema gostiju, ali dragulja ima u izobilju. Radi se o glazbi koja zvuči kao da vam može spasiti život, a fonoteku svakako, pogotovo ako ga slušate s vinila koji se također pojavio u trgovinama točno na 25. godišnjicu od diskografskog debija grupe. QOTSA su objavili sedam albuma tijekom 25 godina. Joshua Homme, Troy Van Leeuwen, Dean Fertita i Michael Shuman u ovoj postavi sviraju od 2007., a bubnjar Jon Theodore pridružio im se 2013. Odiseja QOTSA od početka je bila poput one "tko je tko" u svijetu suvremenog rocka. Sastavljeni od dvojca Josh Homme/Nick Olivieri i Dave Grohla - vođe i gitarista Foo Fightersa i bivšeg bubnjara Nirvane koji se s njima vratio prvom bubnjarskom poslu - te bivšeg vokala grupe Screaming Trees, Marka Lanegana, Queens Of The Stone Age nakon dva albuma bili su ekipirani za najveće zgoditke, a redovito su ih i postizali. Treći "Songs For The Deaf" to je nepobitno dokazao, na nekoliko razina.
Domet grupe oduvijek je bio neusporedivo veći od trpanja u neki pretinac "novog rocka", a njihovo pozivanja na neke, naizgled čiste, žanrovske sastojke u svirci najčešće je bilo slojevitije od pozivanja na cirkularne gitarističke rifove, metronomski preciznu ritam sekciju i hipnotične vokale. Queens Of The Stone Age mogu završiti u nekom plošnom opisu s pridjevom "bučno" samo ako priznamo žanrovska kloniranja koja su kod njih stvorila nove spojeve čiji su izvorni oblici dobili drugačiju dimenziju.
VEZANI ČLANCI:
Iako podbočeni muskularnom svirkom Queens Of The Stone Age svjetonazorom i vrhunskim pjesmama nikada nisu bili pogodni za pojednostavljivanja. Primjerice, njihov kompleksan rad imao je dodirnih točaka s nekim karakteristikama Blue Oyster Culta, kultnog američkog heavy-metal sastava, ali futurizam BOC-a nije jedino s čime su se mogli usporediti izvanvremenska preciznost i začudna metaforika Queensa. Mogla se prije 25 godina povući još jedna paralela, a ta je da su Queens Of The Stone Age zvučali i imali značaj za proboj alternativnog rocka kao Bowiejevi Spiders From Mars početkom sedamdesetih.
Queens Of The Stone Age u karijeri su snimili nekoliko spomenika visoke kategorije. Osim što su jedna od najuvjerljivijih, netipičnih hard-rock postava nakon Blue Oyster Cult, Queens Of The Stone Age su na usporediv način revalorizirali mogućnosti gitarističkog rifa i kontekst u kojem se upotrebljava. Poput BOC, i QOTSA su pritom proširili tematski raspon glazbe povezane sa strategijom "buke kao nauke". Važan dio najranijeg tima grupe kasnije je otišao - Nick Oliveri ostavio je Hommea, dok se Grohl posvetio Foo Fightersima - pa je još fascinantnija zvučala vještina s kojom je Homme uz pomoć druge ekipe glazbenika nastavio s QOTSA raditi na uvijek pouzdanoj razini.
"In Times New Roman" trebao je dati odgovor na pitanje može li se bolje od dosegnutog nakon par godina stanke? Stoga je još zanimljivija vještina s kojom je Homme uz pomoć svoje ekipe pretvorio album u još jedan auralni spomenik. Jedina mana njihovog sedmog albuma jest što formom vrlo izravno slijedi prethodnike, no, zapravo se radi o podvizima koji se objavljuju u nastavcima. "Paralizirajući" gitaristički rifovi, prave male simfonije prenapregnutog zvuka s čestim ritmičkim i disharmoničnim devijacijama, uz sneni, melodičan vokal Josha Hommea, još uvijek su najefektnije Hommeovo oružje začinjeno sa začudnim melodijama koje "plivaju" na čvrsto postavljenim sviračkim temeljima. Izuzetno disciplinirana svirka, uzbudljivi rifovi podbočeni melodijama koje se u pjesmama isprepliću u turbulentnim kombinacijama čine "In Times New Roman" eksplozivnim i izravnim, ali slojevitim albumom. Pa opetovano svjedoči o putu Queensa od alternativnih marginalaca do pozicije jednog od najuzbudljivijih rock sastava današnjice i nepobitno dokazuje da je Josh Homme unikatan talent.
VIDEO: Marko Kutlić o dojmovima nakon nastupa na Melodijama Jadrana
