Ljubomir je u sretnom braku sa suprugom Jasenkom već 27 godina. Osim sina Jana, imaju i kćer Emu koja trenutno radi kao vizažistica
Ljeto u Zagrebu nikako ne može proći bez razigrane glumačke družine Histriona. Ove godine, osim već viđenih predstava, na repertoaru je i jedna nova, "Gospon doktor Vinski Opatovinski", redatelja Dražena Ferenčine. Riječ je o satiričnom komadu francuskog komediografa Molièrea koji je na kajkavski pretočio Vladimir Gerić. Dio sjajne glumačke postave čine i otac i sin, Ljubomir i Jan Kerekeš, kojima je ovo već šesta predstava na kojoj surađuju.
Uživam u spletkama bez zloće
– Odlično se slažemo. Tata mi je inače autoritet i idol pa mi nije problem čuti njegove primjedbe i izvršavati njegove naredbe – kaže Jan. Svakoj novoj suradnji s Histrionima i tata i sin se neopisivo raduju ponajprije zbog posebne atmosfere koja vlada na Opatovini.
– Osim prostora koji ima već svoju histrionsku autentičnost, sjajna je cijela ekipa na čelu sa Zlatkom Vitezom, tatom i mamom Histriona – priča Ljubomir.
Osim dobre ekipe, posebnost Histriona Jan vidi i u tome što se igra velik broj predstava u kratkom vremenskom roku.
– Igra se svaki dan osim ponedjeljkom, tako da nam se pruža mogućnost da svoje uloge dobro razradimo – govori Jan, koji u predstavi igra glavnu ulogu Hamuličeka, drvara koji spletom okolnosti postaje doktor. Hamuliček je sklon zafrkanciji i stalnom spletkarenju, a upravo u tome on i vidi svoju sličnost s likom.
– Još od osnovne škole uvijek sam bio glavni klaun. Uživam u spletkama, ali ne u onima s nekom zloćom. Sve radim iz dobre namjere i čiste zabave – sa smiješkom govori mladi glumac.
Da za uspjeh u životu diploma nije presudna, pokazuje Janova uloga, a on se s tim i privatno slaže. – U našoj profesiji ima puno kolega koji snime seriju ili dvije, tri reklame i drugi dan imaju istu titulu kao i ja koji sam se školovao pet godina na Akademiji. Dakle... – priča Jan.
Ljubomir u tom kontekstu spominje i prokletstvo glumačke profesije zbog kojega glumac mora neprestano raditi na sebi i ne smije si dopustiti preveliki komoditet. – Nakon dvadeset odličnih uloga dogodi se da dvadeset i prva igrom slučaja bude loša pa vas publika stavlja na galge. A upravo je javnost ta koja nas kudi i koja nam sudi. Dakle, nema odmora – smatra Ljubomir. Iako je trideset godina u glumi, a Jan je uz njega također rastao uz glumu, Ljubomir sina nikada nije nagovarao da bude glumac.
– Kad je pala finalna odluka da idem na Akademiju, tek tad je došla i velika podrška s tatine strane. Dotad je uvijek bio negdje po strani puštajući me da sam odaberem svoju profesiju – kaže mladi Varaždinac.
– Jednaku podršku dobio bi i da je odabrao bilo koju drugu profesiju. Ali sretan sam što je krenuo mojim stopama zato što sam oduvijek vidio potencijal koji se u njemu skriva. No kao roditelj si nikada nisam dopustio da ja odlučujem o važnim odlukama koje se tiču moje djece – kaže Ljubomir.
Svađa im je stran pojam
Iako postoje sitne razlike, otac i sin su vrlo slični.
– U Janovu životnom putu, planovima, poduzetnosti i ustrajnosti i svemu što radi prepoznajem dio sebe – ponosno kaže otac. Svađa je za njih nepoznat pojam.
– Funkcioniramo savršeno zahvaljujući uzajamnom povjerenju – otkriva Ljubomir. Uz Jana, ima i kćer Emu koja radi kao vizažistica, a o kojoj kaže:
– Ona ne zazire od ovih naših voda filma i televizije, ali s aspekta filmske maske. Tu je vrlo sposobna, ima svoj obrt, polako radi i probija se u tom svijetu.
