Emotivna i snažna priča o zabranjenoj ljubavi Ane i Duje u mjuziklu “Naša bila štorija” rasplakala je na splitskim Gripama sve koji su 21. travnja prisustvovali koncertnoj promociji tog mjuzikla iza kojeg autorski stoje Nenad Ninčević i Goran Karan.
Što je toliko magično u ovoj priči, čiji glavne likove Anu i Duju utjelovljuju Severina i Goran Karan, 11. svibnja otkrit će i zagrebačka publika u Ciboni. U razgovoru, koji smo ovim povodom vodili s Nenadom Ninčevićem, otkrio nam je da su i on i Karan već od početka pisanja pjesama osjetili da se radi o nečem izvanserijskom.
– Od prvih stihova znali smo da je riječ o nečem posebnom. Očekivali smo puno, bila bi laž kad bih rekao da nije bilo tako. Imali smo sreću da smo imali odličnu interakcija autora i izvođača, a na promociji u Splitu i odličnu interakciju i s publikom. Pljesak je trajao punih dvadeset minuta i hvala Splitu, jer Split je stepenica na kojoj padneš ili se digneš. Od Zagreba nemam strah, ali imam tremu – kaže nam Ninčević i dodaje kako zna da će pjesme iz mjuzikla izazvati suze i publici u Zagrebu. Iako je riječ o koncertnoj promociji mjuzikla, Ninčević kaže da je redateljica Nina Kreflin na kraju uspjela prikazati publici 80 posto mjuzikla koji će uskoro biti na repertoaru u Lisinskom i kazalištima koja ga stave na svoj repertoar. Kao posebno upečatljiv dio Ninčević izdvaja sredinu mjuzikla u kojem se odvija onaj tužniji dio ove ljubavne priče koji je ganuo i izvođače i publiku.
– U tom su dijelu u interakciji Severina i Tedi Spalato kojeg sam upozorio prije izlaska na pozornicu da ne smije zaplakati. Potvrdio mi je da neće, ali trideset sekundi nakon što je Severina zaplakala počeo je plakati i Tedi, a ja sam u sljedećem trenutku vidio kako se iza mene u publici izvlače stotine maramica. Emocija tog dijela je toliko jaka da se do kraja mjuzikla ne stignete oporaviti od siline emocija – kaže Ninčević dodajući kako glazbenici nisu glumili suze jer su ih songovi zbilja pogodili.
– Tedi je dosta emotivno vezan za pjesmu “Nisan oženija koju san jubija” i on je na tu pjesmu plakao dok smo je snimali u studiju, a zaplače i svaki put kad je spomenemo dok pijemo kavu – priča nam Ninčević. Kaže da su mu svi songovi jednako prirasli srcu, a iz sadašnje pozicije kaže da bi volio da su tužni songovi manje tužni.
Od ideje do same realizacije mjuzikla prošlo je devet godina, a Ninčević ne skriva da su financije bile najveća zapreka u svemu.
– Ne bih ovo ponovo radio jer je financijski zahtjevno. Jedini tko nam je pomogao je HDS i ZAMP i izdvojili su sredstva koja nisu mala i koja su nam od velike pomoći. Bilo je puno komentara da je Severina tražila veliki honorar, što nije točno jer njen honorar jedva pokriva troškove njene ekipe. Severina i svi ostali izvođači u ovome sudjeluju iz čiste ljubavi – veli i dodaje kako će se u to uvjeriti i publika u Ciboni.
