Zvijezda je rođena! Redatelj Martin Scorsese napravio je nemoguće i 37-godišnju glumicu vinuo među zvijezde genijalnim filmom "Ubojice cvjetnog mjeseca". Rekla bih da je film hirovito, zaigrano, samozadovoljno predugačak i tako rastegnut ne funkcionira naročito kao krimić, a još manje kao triler. Pa ipak, za mene je to filmsko remek-djelo zbog brižljiva pristupa produkciji i temi, životu Indijanaca Osage u Sjedinjenim Državama. Uostalom, ne pišem recenziju filma. Kao i sve najbolje modne časopise, očarala me ljepota kostima u ovom filmu, ali najviše glavna glumica Lily Gladstone. Lily je prije susreta sa Scorseseom bila praktično nepoznata, a sad će vjerojatno biti nominirana za Oscara i već je dobila svoju naslovnicu Voguea.
Gladstone je ozbiljno razmišljala o novoj karijeri jer joj s glumom i filmom, onim što je voljela i studirala na University of Montana, nije išlo. Nije zarađivala ni približno dovoljno za život, a onda, kao u priči o američkom snu, javili su joj se telefonski Leonardo DiCaprio i Marty, kako sad zove Scorsesea. Ona je i prije ovog filma već napravila odličnu ulogu u malom ženskom, "sporom" filmu "Certain Women" (2016.), autorice Kelly Reinhardt. Ah, koliko je to drukčiji film od onih nastalih nakon školovanja na našoj filmskoj akademiji. Da, postoji način režiranja filma koji Amerikanci s poštovanjem nazivaju slow movie, kao što se dive i slow foodu, no takvi filmovi ne nalikuju na hrvatske spore filmove s kadrovima često ispražnjenim od značenja. Upravo suprotno, čak i svaki dugi prizor sumornog parkinga u filmu Kelly Reinhardt pun je zebnje i značenja. U tom odličnom filmu s briljantnom ženskom podjelom o naoko običnim ženskim sudbinama u malom, bezveznom, siromašnom gradu, Lily Gladstone istaknula se uz Lauru Dern, Michelle Williams i Kirsten Stewart. No, to nije bilo dovoljno, ubrzo je zaboravljena. Nadam se da joj se to neće dogoditi i nakon "Ubojica cvjetnog mjeseca" i naslovnice Voguea.
VEZANI ČLANCI
Na naslovnici britanskog izdanja Voguea za listopad Lily je fotografirana s partnerom Leonardom DiCaprijem. U dugom zajedničkom intervjuu Leonardo se beskrajno divio – valjda prvi put – ženi starijoj od 28 i punijoj od idealnog konfekcijskog broja: "Lily apsolutno zadivljuje u ovom filmu. Ona nosi čitav film i ovu priču... Nije za nju bilo audicije s čitanjem teksta. Marty (Scorsese) je odmah znao da je ona ta još dok smo s njom radili intervju preko Zooma."
DiCaprio ne dijeli komplimente olako i zna o čemu govori. Sve o filmu učio je godinama, kao što sam kaže, od najboljeg učitelja Martyja. Još prije više od 20 godina osnovao je veoma uspješnu produkcijsku kuću Appian Way Productions s kojom je producirao Scorseseove filmove u kojima je i sam glumio – "Shutter Island" (2010.) i "The Aviator" (2004.). Producirao je, između ostalih, i svoj film "Vuk s Wall Streeta" (2013.) te "Povratnika" (2015.) za koji je konačno dobio svojeg jedinog Oscara. No, nije radio samo poznate hitove u kojima je i sam glumio, već i nekolicinu odličnih, ozbiljnih filmova poput "Martovskih ida" (2011). I ovaj film velikog budžeta za pseudovestern, prvi film lociran u Oklahomi koji je koštao 200 milijuna dolara, producirale su i DiCaprijeva i Scorseseova producentska kuća, uz sve jačeg igrača na tržištu ozbiljnih filmova i serija, Apple TV+.
Čarobna Lily Gladstone napola je indijanskog odnosno domorodačkog porijekla, kako se to sad valjda politički korektno kaže u SAD-u. Otac joj je pripadnik plemena Blackfeet i u djetinjstvu je živjela u njihovu rezervatu na sjeveru Montane, iako joj je mama engleskog podrijetla, u izravnoj obiteljskoj vezi s britanskim premijerom Gladstoneom s kraja 19. stoljeća.
Lily je zbog svojeg porijekla i dobila ulogu u priči o američkoj indijanskoj sudbini većoj od života – kakve inače opisujemo kao prebizarne i za film – o basnoslovnom naftnom bogatstvu plemena Osage, u jednom trenutku najbogatijih ljudi na svijetu. Smiren pogled pun samopoštovanja, tihe vjere u sebe i svoje podrijetlo, ma koliko ga bijelci prezirali, u svoje pretke, majku, sestre, podsjeća na pogled mlade Jennifer Lawrence u njezinu prvom velikom glumačkom uspjehu, filmu "Zimska kost" (2010.) o bijeloj prezrenoj sirotinji iz ruralnog, brdovitog dijela Missourija, koju Amerikanci posprdno nazivaju hillbillies. Po tom pogledu i smirenoj glumi, već i u filmu "Certain Women", Lily Gladstone gotovo da nalikuje na stariju, indijansku Jennifer Lawrence, što se da nazrijeti i na Vogueovim modnim fotografijama za koje je styling napravio sam donedavni glavni urednik Edward Enninful.
GALERIJA Brojni poznati na premijeri filma 'Ubojice cvjetnog mjeseca' u Cinestaru
U vrijeme između dva svjetska rata, udaljene pustopoljine Oklahome, gdje su živjeli prebogati pripadnici plemena Osage, još su uvijek bile pravi Divlji zapad bezakonja i svireposti. Narod Osage postaje meta gramzljivaca svih vrsta koji se žele domoći njihove zemlje, nafte i novca na svaki način, prijevarama i krađama, ali i vjenčanjima s Osage ženama. Gdje nafta, crno zlato teče u potocima, tu se rađa i društvena patologija. Kako kaže Mollie Burkhart (Lily Gladstone), glavni lik filma napravljen prema stvarnoj Osage ženi: "Taj naš vuneni ogrtač je meta na našim leđima."
No, ti vuneni ogrtači, indijanske deke tradicionalnih uzoraka, koje preko odjeće nose Mollie i njezine sestre, uzdignuti su u filmu prelijepih kostima gotovo do kraljevskih insignija, poput onog ogrtača koji je nosio Charles III. za vrijeme krunidbe. Kostimi, kao i ostali elementi pomno, dugotrajno pripremane produkcije svjedoče o Scorseseovoj istinskoj, ne pamfletskoj posvećenosti plemenu Osage i njihovoj kulturi. To gotovo opravdava dužinu filma, u kojem kao u poetičnom, plemenskom epu, upoznajemo jezik, običaje i kostime, detalje obreda vjenčanja, tugovanja za mrtvima i indijanskih "krštenja" beba koje dobivaju i svoje indijansko ime uz američko...
Film je rađen uz veliku pomoć Standing Beara, današnjeg poglavice plemena Osage. Nakon što su lingvisti brižno radili s glumcima na oživljavanju pa čak i ponovnom pronalaženju riječi drevnog plemenskog jezika, kojim u filmu često govore Mollie i njezina majka, ali i De Niro i DiCaprio, poglavica Standing Bear ispričao je za Vogue da je na jednom recentnom plemenskom svečanom okupljanju rekao svome narodu: "Odsada želim da svi pokušamo govoriti jezik Osagea dobro kao Robert De Niro."
Scorsese je poštovanje prema indijanskoj tradiciji i njihovu tragičnom životu iskazao upravo brigom za svaki detalj produkcije. Iako se film bavi zlim, poživinčenim bijelcima koji tretiraju Indijance kao lagani plijen, film ni u jednom trenutku ne postaje woke pamflet koji samo ponavlja da su Indijanci bili puke žrtve bijelaca. Na kraju filma doznajemo da se Mollie razvela i ponovno udala upravo zato što odbija biti žrtva. Film je nadišao didaktičnost jer je to suštinski priča o nemogućoj ljubavi, o ženi koja iskonski razumije potrebu za zagrljajem kao najvažnijim lijekom u životu. Dirljivo i lapidarno naznačena je njezina veza s prirodom i drevnom indijanskom prošlošću preko nekoliko kratkih prizora jutarnjih molitvi izlazećem suncu, pokraj rijeke, u jedinom djeliću tog inače ružnog, neplodnog krajolika koji i dalje izgleda primordijalno zeleno i lijepo kao Božji dar, baš kao što je cvjetni mjesec Božji dar, dan u svibnju kad se siva, mrtva polja nakratko pretvaraju u cvjetne livade. Iskonska je i Molliena potreba za ljubavlju i razumijevanjem u svijetu bez ljubavi, u kojem vlada nezamisliva pohlepa koju ona prepoznaje, a ne želi je vidjeti, baš kao što gledatelji sve to prepoznaju u njezinu dubokom pogledu pametnih, smirenih očiju koje u nemirnim očima muža neprestano pokušavaju proniknuti istinu.
Jacqueline West, kostimografkinja filma, napravila je maestralan posao jer je prije početka snimanja obišla muzeje posvećene kulturi domorodačkog stanovništva Amerike i prikupila sav arhivski materijal o plemenu Osage. Uz to angažirala je i konzultanticu Julie O'Keefe, pripadnicu plemena Osage koja se bavi dizajnom i modernom interpretacijom kostima i nakita svojeg plemena.
Fotografski pa i filmski zapisi života, običaja, izgleda pripadnika plemena Osage iza Prvog svjetskog rata neočekivano su bogati i brojni.
U filmu vidimo bijele fotografe koji ponizno nude svoje usluge bogatim Indijancima koji se obožavaju fotografirati u svim mogućim prigodama. Ti prizori, posve istiniti, djeluju gotovo dokumentarno. Naime, kad je na njihovoj zemlji pronađena nafta, pripadnici plemena Osage bili su rijetki obični ljudi koji su si u to vrijeme mogli priuštiti filmske zapise o svojem životu poput, recimo, britanske kraljevske obitelji. Narod Osage fotografirao je i snimao svoja putovanja u privatnim avionima i u najnovijim automobilima poput Duesenberga živopisnih boja, u kojima su ih vozili bijeli šoferi. Oni su zaista putovali u New York i Pariz po svoju odjeću pa su njihove žene bile odjevene u začudnu kombinaciju drevnih indijanskih nošnji i nove pariške mode, uz tradicionalni nakit, ali i onaj iz Tiffanyja ili Choparda. Neke od Osage žena šišale su se na pomodni bubikopf, pušile na cigaršpic, posjećivale klubove... A ipak, uz sve to, one su zadržavale djelić tradicije, svoje vunene ogrtače istkane s tradicionalnim motivima... Unutarnju i vanjsku ljepotu, uznositu, gotovo aristokratsku, osjećamo u svakom kadru Lily Gladstone, unatoč tome što dobar dio filma boluje u krevetu. To čudno etnografsko i modno blago koje nam je otkrio Scorsese opravdava dužinu filma.
Kad bi se mene pitalo, Leonardo DiCaprio bio bi proglašen jednim od pet najgenijalnijih glumaca u povijesti filma. Neki filmski znalci bi se složili, mnogi i ne bi, pogotovo oni koji mu zamjeraju što je uglavnom glumio u velikim komercijalnim hitovima, a ne polaganim dramama u kakvoj se istaknula Lily Gladstone, ali eto, potom i gotovo nestala iz svijeta filma.
Ne mogu se sjetiti da sam gledala potresniji prikaz duše na mukama, istovremeno čiste ljubavi i rastrojenog nemira i pada u mrak kriminala od DiCaprijeve glume u Scorseseovu filmu "Pokojni" (2006.). Za tu ulogu, kad je još imao uzbudljivu mladenačku unutarnju energiju i to mišićavo, izmršavjelo, neurotično žilavo tijelo, trebao je dobiti Oscara. I u ovom filmu DiCaprio maestralnom glumom spaja nemoguće: glupost, pokvarenost, podložnost istinskom zlu na zemlji otjelovljenom u njegovu ujaku kojeg bespogovorno sluša – s pogledom punim ljubavi za svoju Mollie, koju voli i ubija istodobno, a to sam sebi ne želi priznati. Taj Scorseseov dualitet, suštinski prožet katoličanstvom, prisutnošću i boga i vraga u ljudima, nitko ne zna prenijeti tako dobro kao DiCaprio.
On je u svakom filmu, od najranije mladosti, zasjenio svoje partnere i partnerice, iako su mnogi od njih dobivali Oscare kad on nije. Vjerujem da je bolji, recimo, od preglumljene i manirističke izvedbe Jacka Nicholsona u "Pokojnom", bolji mi je od Matta Damona kojeg izuzetno cijenim, bolji mi je od Kate Winslet u "Titanicu". Onaj njegov neodoljivi osmijeh s beskrajnom, spontanom, mladenačkom vjerom u budućnost siromašnog boema, toliko je u "Titanicu" uvjerljiv da smrt mladića takvog vitaliteta, usred oceana, na ledenoj santi, iza kojeg ne ostaje baš ništa i nitko, čak ni grob ili obitelj koja bi ga pamtila, nitko osim Rose koja preuzima njegovo siromaško prezime da s njom živi, nepodnošljivo je bolna, barem svim ženama koje su se ikada uživjele u tu melodramu.
Rekla bih da je Lily Gladstone u najnovijem filmu 80-godišnjeg majstora ipak zasjenila Leonarda DiCaprija, baš koliko on Roberta De Nira. Dobro, možda je Lily pomoglo što je najednom i DiCaprio počeo glumiti s nekim čudnim "štakama", pomagačima poput grimasa i izbačene donje čeljusti, kao da je najednom morao odati počast starom Brandovu Corleoneu.
Od njihova prvog razgovora Mollie je jača od Ernesta, pametnija, promišljenija u svojem miru. Kad joj DiCaprio kaže da ne zna što mu je rekla na jeziku svojeg plemena Osage, ali mora da to na indijanskom znači neodoljiv, zgodan kao vrag, ona se samo osmjehne jedva primjetno, uspravna, dignute glave, kraljevskog držanja, gotovo pomirena s tim da su je osvojile njegove neiskrene plave oči ženskara, kako kaže sestri. No, na čudan način ona vodi odnos između njih dvoje jer vjeruje da ljubav pobjeđuje. Pogleda pronicljivog i staloženog kao da je drevni indijanski šaman, ona sve razumije, osim da pohlepa može ubiti i ljubav, zbog koje je spremna i umrijeti, sve da se ne bi suočila sa strašnom istinom da je muž možda pokušava ubiti. No, kad ga prozre, ona ide dalje jer sramotnom smatra jedino poziciju bespomoćnosti pred bijelcima, s kojom se bori kroz cijeli film. Na neki način, Mollie je moderna žena jer živi kao i mi u svijetu u kojem se više nitko ne može dogovoriti ni oko toga što su činjenice, a to podriva našu vjeru u sve institucije i znanja na koja se oslanjamo da bismo razumjeli svijet oko sebe.
VIDEO Objavljene nove poruke Ivaniševića bivšoj supruzi: 'Najbolje šta sam napravia je šta san te privaria'
