Novinarka, urednica i voditeljica Ivana Paradžiković (42) na svojem se Instagram profilu prisjetila nekih uspomena iz svog života u Vojvodini odakle je morala pobjeći prije 32 godinu. Ivana je podijelila fotografiju svoju kuće ispred koje sjedi ona u narodnoj nošnji te je napisala:
"Tko zna…možda odem jedared, kad naiđe red." Ovaj dječak u kukujevačkoj nošnji sam ja i ovo je bila moja kuća. Zalijepila sam fotografiju iznad radnog stola da ne zaboravim tko sam i od kud dolazim. Danas je 32. godine od kada smo morali otići. Tada sam mislila, samo na kratko…danas se čini zauvijek", napisala je Paradžiković uz fotografiju.
Paradžiković je u prvom dijelu objave citirala Balaševićevu pjesmu "Stari laloški vals", na koju i dan danas zaplače. Voditeljica je i prošle godine na današnji dan podijelila fotografiju svoje kuće uz koju je napisala: - "Nisam ja došao, di da se vraćam?" Suze poteku uvijek na taj Đoletov stih na današnji dan. Prije 31 godinu, mi smo morali otići i nikada se više nismo vratili. Ovo je bila moja kuća. Pitam se žive li sada u njoj sretno ti neki tuđi ljudi?".
Inače, voditeljica i urednica rođena je u Srijemskoj Mitrovici, a tijekom života selila se čak 17 puta. U intervjuu nam je otkrila kako gleda na izbjeglištvo te da se nakon progonstva nikada vratili u Vojvodinu.
- Nisam se nikada vratila. Na dan pada Vukovara 18.11.1991. moja obitelj je bježala. Nije to meni izlet. Otići tamo i suočiti se sa svime što je 10 godišnje dijete u meni zaključalo duboko u podsvijest zahtijeva ozbiljnu pripremu. Kada budem spremna, otići ću - rekla je tada.
Na današnji dan prije tri godine prisjetila se i djetinjstva te otkrila koja sjećanja ju vežu uz Grad heroj.
- Ovo je moje sjećanje na Vukovar. Ja i moja Ana. Rodica iz Vukovara, grada u kojem sam provela svake ljetne praznike, svaki slobodan dan, svaki blagdan...jer Ana i ja bile smo nerazvojne. K’o prst i nokat. Sve do te proklete 1991. Na današnji dan, prije 29 godina, moja je obitelj bježala. Anina je živjela ovdje gdje je i nastala ova fotografija. U izbjeglištvu, u hotelu Dubrovnik, na Trgu bana Jelačića - započela je Ivana i nastavila:
- Odnosno Ana i mama. Za Tomu se nije znalo gdje je. Sve dok jednoga dana, kada su sve već nade ugašene, iz autobusa kojim su stizale razmjene zarobljenika iz logora, nije izašao neki kostur nalik na njihovog tatu i muža. 29 godina poslije, meni ne dođe da zapalim svijeću, jer kada ti se ja sjetim Vukovara, ne mislim na mrtvaca. Sjetim se toplog Dunava, zgodnog susjeda punkera ... mirnih ljudi i stabilnih lađa, tijesnih suknji i komotnih carda ... i nas dvije, sretne i nasmijane. Ja sam ti neke drugačije sorte, ja pamtim samo sretne dane - zaključila je voditeljica tada uz fotografiju iz djetinjstva.
VIDEO Nives Celzijus o odnosu s Dinom Drpićem: 'Ne plaća alimentaciju jer ne radi, napali su me zbog toga'
Kako se to slaze s UNA TV i Dodigom, ima li koji stih?