Što mislite o ovom naslovu: "Matthew McConaughey za predsjednika? On je postigao ono što nije uspjelo niti jednom američkom političaru desetljećima". To nije meni palo na pamet - ja ne vjerujem u amatere u politici - no to je naslov iz The Telegrapha, engleskih konzervativnih novina s dugom tradicijom. Je li svijet poludio? Nakon što se pisalo da Meghan Markle ima ozbiljne političke ambicije, Oprah Winfrey najednom je u medijima postala "kandidat za prvu ženu predsjednicu", a sad se Americi nudi i seksi Oscarovac McConaughey (52)? Još jedan glumac u Bijeloj kući? Medijski vješt pozer i fejker, tip osobe kakvu sve češće privlači svijet politike i moći?
Amerikanci uglavnom ne smatraju da je McConaughey isprazni fejker. On ima poprilično veliku sljedbu ljudi koji misle da je pametan, iskren, dobronamjeran i da doista želi napraviti nešto dobro za bližnjega svoga. Već se naveliko pisalo 2021. da će se kandidirati za guvernera države Teksas, no odustao je u posljednjem trenutku. Uz napomenu da "zasada ipak nije odabrao put u političko liderstvo, što ne znači da neće".
U jednom intervjuu objasnio je da si on neprestano postavlja osnovno pitanje, "kako mogu biti koristan sebi, svojoj obitelji, a onda i najvećem broju ljudi"? McConaughey sebe i svoju obitelj stavlja na prvo mjesto jer želi biti iskren i priznati, poput Ayn Rand, gurua kapitalizma, da vjeruje u sebičnost jer ona znači borbu za vlastite interese, a ako se ne pobrinemo za sebe, nećemo ni za koga drugoga. No, McConaughey je shvatio je da bi ulazak u politiku, kad su mu djeca imala samo 13, 11 i 9 godina, ipak bio prekompliciran. No, nikad ne reci nikad. McConaughey je nevjerojatno uporan i uglavnom uspije provesti svoje nagle, neočekivane odluke.
Nakon što mu je karijera neslućeno uzletjela ulogom u Schumacherovoj sudskoj drami "Vrijeme ubijanja" (1996.), početkom 2000.-ih počeo je dobivati samo jednu vrstu uloga - seksi zavodnik u romantičnim komedijama. Kad je osjetio da mu je toga dosta, da ne želi više u svakom filmu hodati po plaži gol do pasa, odlučio je krenuti drugim putem i čekao na sljedeću ulogu pune dvije godine. No, isplatilo se. Čini se da zna što radi.
Ed Cumming, komentator Daily Telegrapha, smatra da je McConaughey odličan kandidat za američkog predsjednika i to i obrazlaže, bez obzira što je ideja apsurdna jer McConaughey nema pravo političko zaleđe i stranku koja bi stala iza njega i pomogla da pobijedi na izborima. No, za Cumminga je bio nevjerojatno uvjerljiv kad je prije desetak dana u Bijeloj kući stajao za govornicom i pričao o ubojstvu nevine djece u njegovu rodnom gradu Uvaldeu, u Teksasu. Cummingu je sinulo da ga može lako zamisliti kako za tim podijem govori često, jednako tako uvjerljivo. McConaughey je doista održao potresan govor jer je obišao sve obitelji stradale djece, razgovarao s roditeljima koji su mu prenijeli svoj očaj, ali i svoj ponos i ljubav za svoju ubijenu djecu koja su odreda imala neke svoje vedre planove za budućnost.
U SAD-u se prečesto govori i piše o užasu koji prolaze roditelji djece stradale u pucnjavi, naslijepo, nasumce, u školi. McConaugheyev govor bio je poseban po tome što je otvoreno priznao da on oduvijek ima pištolj, da je naučio pucati sa zračnom puškom još kao dijete i da ne bi Amerikancima oduzeo mogućnost kupovine oružja i samoobrane, samo bi čitavu proceduru uozbiljio, produbio i produžio. Prvi put netko se razumno obratio i onima koji fanatično zastupaju pravo na oružje, što Amerikancima omogućuje Drugi amandman njihovog Ustava, istovremeno pledirajući da se nešto u državi poduzme i pokolji poput uvaldeskog napokon spriječe. Nitko ga nije izviždao, svi su ga pažljivo slušali, činilo se da je premostio jaz između politički oštro podijeljenih strana. Već se duže čini kako je nemoguć bilo kakav dijalog između konzervativnih stanovnika središnjeg dijela Amerike i kulturnih i novčarskih elita na Zapadnoj i Istočnoj obali. Stanovnici SAD-a kao da više ne govore istim jezikom.
Jonathan Haidt, briljantni američki socijalni psiholog s New York Universityja, napisao je nedavno članak u Atlanticu u kojem objašnjava zašto je posljednjih desetak godina američkog života, kako kaže, "nezamislivo glupo". I to ne smatra samo kratkom fazom. Socijalne mreže uzdrmale su normalni dijalog među ljudima i poništile normalan socijalni život. A demokracija ne može opstati u društvu u kojem se ljudi boje izreći svoje mišljenje da ih se ne otpiše, napadne, ismije, u kojem se naprosto ne može postići osnovni socijalni konsenzus - o znanosti, povijesti, kulturi, ekonomiji, sadašnjosti, budućnosti. Genijalni rumunjski redatelj Radu Jude dobio je prošle godine Zlatnog medvjeda u Berlinu za apsurdnu crnu komediju čudnog imena 'Bad-Luck Banging or Loony Porn' (Zlosretna ševa ili šašavi pornić). Taj briljantni film se na otkačeni način bavi upravo tom temom nepostojanja suglasja u društvu bez pravog dijaloga. Miran suživot s društvenim konsenzusom oko najvažnijih stvari povijesti i sadašnjosti najednom je postao nemoguć, čak i u školi. Emi, pametna, posvećena i zapravo omiljena profesorica povijesti u jednoj bukureštanskoj školi napravi s mužem, samo za njih, kućni porno video koji nekim slučajem završi na internetu. Ona je očajna i besciljno luta urbanom džunglom da se sabere. No, umjesto toga doživljava neprestane, ničim izazvane ispade nasilja i prostaštva.
Priča o Emi i rumunjskom društvu postaje nadrealna kad se navečer suočava sa svojim kolegama i roditeljima učenika, koji trebaju odlučiti može li ona nastaviti raditi. Čudnu atmosferu pojačavaju i antiepidemijske mjere jer svi sjede s maskama, u mraku, u školskom dvorištu, skrivenih lica i namjera. Ubrzo počinju vikati jedni na druge bez ikakvog povoda, razumijevanja, kolegijalnosti, sućuti. Skup se i dodatno razulari i počinju napadi na Emina predavanja iz povijesti, sumnja u njezino znanje. U nacionalističkim ili militarističkim ispadima neki od njih slave rumunjsku socijalističku ili pak fašističku povijest, bivše partijci, a sadašnji nacionalisti tumače povjesničarki da ona ništa ne zna. Ne libe se čak ni antisemitskih ispada i čudne mržnje prema seksualnosti koja je za roditelje i većinu profesora naprosto prljava. Svak mrzi svakoga, nitko nikome ne vjeruje. U tom kaosu, dakako, povremeno izrone likovi koji ne žele nositi maske i viču da neće dozvoliti da ih porobe zbog obične prehlade... Ne mogu se dogovoriti oko rumunjske povijesti, ali ni znanosti, mjesta žene u školi, mjesta rumunjskih Roma u društvu - ukratko, nitko nikoga ne sluša i ne razumije. Čak iznose pretpostavku da je Emi prostitutka i glumica u stranim pornićima, iako su do jučer znali da je odlična profesorica, žena i majka male djevojčice.
Haidt, a Jude bi se sigurno složio, priču o Babilonskoj kuli smatra najboljom metaforom za život danas. U toj priči Bog je zaključio da su se Noini potomci uzoholili jer su odlučili izgraditi kulu koja seže do neba i onda ih je kaznio rušenjem kule i kaosom koji je uslijedio kad su graditelji najednom počeli govoriti svaki svojim jezikom, nesposobni da jedni druge razumiju. Nemogućnost razgovora vodi u krah civilizacije! Takozvana crvena i plava Amerika, konzervativna, republikanska i ona demokratska dijele isti teritorij, ali se ne slažu ni oko čega, kao ni bukureštanska zbornica. Nekad društvo, zajednica dobronamjernih ljudi, najednom je pretvorena u kakofoniju. Zar zaista baš McConaughey može nešto promijeniti? Nekad, pradavno, prije njegovih ozbiljnih uloga poput one u filmu "Lincoln Lawyer" (2011.) i oscarovske uloge pacijenta koji se na svoj način bori protiv AIDS-a u filmu "Dallas Buyers Club" (2013.), te odlične uloge detektiva-filozofa Rusta Cohlea u seriji "Pravi detektiv" (2014.), najpoznatija epizoda iz njegova života bilo je hapšenje 1999. u Austinu.
Policija je usred noći, bez najave ili zvona, upala u njegovu kuću gdje su ga zatekli golog kako svira bongose. Nije spavao 32 sata jer je gotovo dva dana s društvom slavio pobjedu Texas Longhornsa, svojeg tima američkog nogometa. Bio je napušen, pustio glasnu muziku u pola tri ujutro i otvorio prozore da osjeti miris jasmina iz vrta. Susjedi, s kojima se nije poznavao jer su se tek doselili, pozvali su policiju koja mu je upala u stan kao kriminalcu. On se uzrujao, hrvao s njima, opirao hapšenju i nije se želio odjenuti ili pokriti dekom. Ponavljao je da njegova golotinja potvrđuje da nije imao nikakve zle namjere i da se samo opuštao u svom domu. Na koncu je ispred njegove kuće bilo šest policijskih vozila, a svi su se susjedi okupili da vide kako ga golog, s lisicama vode u zatvor zbog narušavanja reda i mira, posjedovanja marihuane i opiranja hapšenju.
Tetovirani grmalj u zatvoru ipak ga je uvjerio da navuče narančaste zatvorske hlače jer to nije mjesto na kojem je dobro biti gol. Proveo je cijelu noć i dio dana zatvoren, no na koncu ga je odvjetnik country pjevača Willieja Nelsona oslobodio i samo je platio kaznu od 50 dolara. Po izlasku je izjavio da "boravak tu jednu noć i nije bio loš jer je upoznao različite ljude, no prostor ipak ne bi ponovno unajmio". Nakon što je čitava epizoda bila na vijestima danima, pred ulazom u kuću ljudi su mu počeli ostavljati kašete piva, goleme količine "trave", čak i bubnjeve. Mirnu ulicu okupirali su obožavatelji. Na koncu se preselio natrag u Hollywood i započeo period silno uspješnih romantičnih komedija.
Sve je to detaljno opisao u knjizi "Greenlights" (2020.), nekoj vrsti zbirke razmišljanja o vlastitu životu, napisane prema kratkim dnevničkim zapisima koje vodi godinama. Bill Clinton priznao je da je u mladosti pušio marihuanu, no tvrdio je da nije uvlačio dim, može li danas postati guverner ili čak predsjednik onaj tko je zbog nje bio i uhapšen?
McConaugheyeva knjiga je bila veoma popularna, nalazila se na New York Timesovoj bestseler listi punih 55 tjedana. Talk show host Jimmy Fallon tvrdio je da je nije mogao prestati čitati, a McConaughey je o svojoj knjizi dugo razgovarao i s konzervativnim kliničkim psihologom Jordanom Petersonom, autorom poznatih "pravila za život" s milijunima sljedbenika na YouTubeu, koji je odlučio održati predavanje i u Zagrebu u dvorani Lisinski.
Ta epizoda iz McConaugheyve divlje prošlosti dogodila se prije nego što je "pronašao ljubav svojeg života", Camilu Alvez, brazilsku imigranticu, manekenku, danas i uspješnu poslovnu ženu te najbližu Matthewovu suradnicu u njihovoj fondaciji "Just keep livin" koja "pomaže tinejdžerima da vode aktivan život i donose zdrave odluke s kojima će postati veliki ljudi". Camila mu je rekla da je najvažnije da otkrije svoj put i on si je zapisao novu misao vodilju: "Jebeš novac - biraj iskustvo". Navodno ga je portret u New York Timesu 2016. naveo da odluči napisati memoare o svojoj pustolovnoj obitelji i životnom putu. Tekst je bio naslovljen pretenciozno 'The Tao of Matthew McConaughey', Put do mudrosti po McConaugheyu i on je to shvatio kao poruku.
Tako je nastala knjiga "Greenlights", ljubavno pismo životu ili kako on to kaže "življenju" (livin') i lekcijama koje nam život upućuje, koje on shvaća veoma ozbiljno. Pisao ju je posvećeno, u pustinji, bez interneta i mobitela. Prvo se udaljio od obitelji i svijeta na desetak dana da odluči kako i što će pisati, a onda je ta pustinjačka povlačenja u sebe ponovio još nekoliko puta, sve dok nije nastao svojevrsni Matthewov Tao, put.
- Ako o njemu razmišljate samo kao o filmskoj zvijezdi, griješite. Njegov rad s redateljima poput Martina Scorsesea, Stevena Spielberga, Christophera Nolana, Richarda Linklatera, Stevena Soderbergha i drugih samo mu služi kao pokriće. McConaughey je zapravo guru... Kroz period od više od 20 godina, on je gradio neku vrstu religije. Tao McConaugheya", napisao je Timesov novinar još 2016. poluironično, ali ipak s udivljenjem. U brojnim intervjuima, naime, glumac je uvijek bio spreman dijeliti mudre misli do kojih je došao propitujući svoj život. Nekome djeluju kao mudrosti new age gurua na koje moraš zakolutati očima, no zaista ima i sljedbu.
Inače, obitelj McConaughey ima golemo zdanje na plaži Malibu gdje on svakodnevno surfa i ne bježi od sunca, no još uvijek dobar dio vremena provode u Teksasu, ali i u predivnom, starinskom, srebrnom kamperu oblih linija s kojim su nekoliko puta proputovali Sjedinjene Države. Njegovo bogatstvo sad se procjenjuje na oko 160 milijuna dolara.
McConaughey je jedan od rijetkih stanovnika Los Angelesa koji ne skriva da je religiozan. Pričao je kako je na dodjeli Oscara 2014. u publici vidio neki ljude s kojima je bio na misi. Kad je odlučio eksplicitno zahvaliti Bogu na pobjedi, oni su dignuli ruke spremni zapljeskati, a onda se sjetili da to ne bi dobro prošlo u središtu najliberalnijih vrijednosti, gdje se njeguje prezir prema religiji i vjeri, pa su naglo spustili ruke i odlučili sakriti svoja uvjerenja.
No, u knjizi McConaughey zaključuje da u ovom kaotičnom svijetu, čak i kad ne vjerujemo, moramo pronaći vrijeme za zahvalnost i kontemplaciju. No, ona ne smije postati supstitut za akciju jer je ponekad potrebno napraviti veliki skok u nepoznato, prigrliti novo, što je on uvijek spreman učiniti.
Jedna od misli iz njegove knjige koja se u današnjem kontekstu čini važnom: "Izgubiti sposobnost konfrontacije znači izgubiti snagu jedinstva". Kao primjer navodi brak svojih roditelja koji je bio "pun ljubavi, ali i nasilja, svađa". Njegovi roditelji dva puta su se razvodili i tri puta iznova vjenčali, često su se mirili u krevetu, a otac mu je i preminuo za vrijeme strasnog seksualnog odnosa, kad je Matthew imao 21 godinu. Matthewova mama je bila odgajateljica u vrtiću, no tata je bio poduzetnik, pravi teksaški pustolov, koji je između ostalog prodavao cijevi za naftovode. U jednom trenutku bili su veoma bogati, njegov stariji brat, koji je radio s ocem, imao je samo 22 godine kad je zaradio svojih prvih milijun dolara. Otac je više puta gotovo bankrotirao, no nije posustajao. Mama ga je pratila na putovanjima, recimo u Ecuador, gdje su išli u inspekciju rudnika dijamanata u koji su uložili dobar dio svojeg novca, a onda na licu mjesta shvatili da je rudnik bezvrijedan.
McConaughey, uz brojne akcije koje je organizirao za siromašnu djecu i pomoć postradalima u elementarnim nepogodama, zasada je odlučio svoju karijeru proširiti samo na predavanja na sveučilištu University of Texas, gdje je diplomirao film 1993. Predaje kolegij "Od scenarija do ekrana" i razlaže proces nastanka filmova na kojima je i sam radio.
- To je kolegij kakav bih volio da sam slušao kao student. Te mlade ljude mogu zaista pripremiti za rad na filmu, što je istovremeno, dok riječi na papiru pretvaramo u filmske prizore, i znanstveni postupak i umjetnost - izjavio je McConaughey za filmske novine Variety.
McConaugheyeva predavanja i javni nastupi koji mu očito leže, njegovi intervjui i misli iz knjige poznati su kao "McConaissance", što je kovanica od njegova prezimena i francuskih riječi spoznaja i renesansa. Mnogi Amerikanci smatraju ga renesansnim likom kojem leži svaka uloga, pa čak i ona američkog kongresmena, možda jednom i predsjednika. No, liberalne elite grada u kojem se proslavio zasigurno ga neće podržati kao njegovi Teksašani ili konzervativne britanske novine. No, to već znamo, nitko nije prorok u svom dvorištu.
