Danas se jako puno piše o glumačkim "nepo babies", djeci slavnih koja automatski, po nepotizmu, dobivaju poslove. Poplavu tekstova pokrenule su Louisa Jacobson (31) iz serije "Pozlaćeno doba", kći Meryl Streep, koja ima još dvije kćerke glumice, te Maude Apatow (25), kći poznatog redatelja Judda Apatowa i njegove stalne glumice Leslie Mann. Maude se kao dijete pojavila u nekoliko njihovih filmova, a sad je već poznata po serijama "Euforija" i "Hollywood" te ulozi u očevom filmu "Kralj Staten Islanda". Jamie Lee Curtis (63), kći glumaca Janet Leigh i Tonyja Curtisa, recimo, odavno je priznala da joj je rodoslovlje itekako olakšalo karijeru u Hollywoodu. Danas je situacija radikalnija. Lista nepo-beba je dugačka kao telefonski imenik; Hollywood je poput Suska, gotovo svi koji tamo nešto znače, nekome su rod.
No, mnogi su naslijedili talent, ne samo prezime. Oba roditelja i baka Dakote Johnson su glumci, Margaret Qualley je kći Andie MacDowell, Rashidi Jones je mama bila glumica, a tata legendarni glazbenik i filmski producent. Colin Hanks je odličan glumac, na tatu Toma, baš kao i John David Wahington, Denzelov sin. A tu je i redateljica Sofia Coppola...
No, nepotističke bebe su zaista male bebe za obitelj Barrymore. Oni su bili pravo hollywoodsko glumačko plemstvo. Uostalom, na Broadwayu je još 1927. postavljena drama "Kraljevska obitelj" o toj glumačkoj dinastiji. Lionel Barrymore glumio je onog zlog kapitalista u Caprinu remek-djelu "Divan život", a njegovu sestru Ethel zvali su "prva dama američkog teatra". Njihov brat John pokušao je izbjeći karijeru glumca, no otac Maurice, britanski kazališni glumac oženjen cijenjenom glumicom Georgianom Drew, ipak ga je dovukao na daske koje život znače... U toj obitelji gotovo svi su se ženili s glumcima ili glumicama.
Otac Drew Barrymore zvao se John Drew Barrymore, bio je sin "nevoljkog" glumca Johna i velike zvijezde nijemog filma Dolores Costello. Bio je čudak i ovisnik o opijatima, uostalom kao i njegov otac.
Drew Barrymore (47), s obje grane glumačkog rodoslovlja u imenu, prvi put se pojavila na televiziji sa 11 mjeseci, u reklami za pseću hranu u kojoj se neodoljivo slatko i spontano nasmiješila štencu. Sa sedam godina već je bila prava filmska zvijezda koja je odlično odglumila najmlađu sestru u filmu "E.T." i nastupila u najpopularnijem talk showu američke televizije kao odrasli seleb. Tad je počela zalijevati sladoled s likerom Baileys. Postala je prava alkoholičarka sa 11 godina, sa 12 se već drogirala, sa 13 se rezala, samozljeđivala, pa je bila hospitalizirana, a sa 14 godina pravno je raskrstila sa svojim ludim roditeljima i počela živjeti sama. U strahu i prljavštini. Bila je još dijete.
Kad se sredila i rodila dvije kćerke nakon kratkotrajnih brakova i još kraćih i besmislenijih veza, došlo je vrijeme za razotkrivanje. Drew je 2015. objavila autobiografiju "Wildflower", točnije zbirku eseja o životu. Poneki sladunjavo, hipijevski filozofiraju o smislu života, no u cjelini to je ipak dirljiva knjiga koja govori o djevojčici koja je odrastala bez ljubavi, s roditeljima opsjednutima sobom i svojim ovisnostima. U školi je bila okružena zlonamjernim prijateljima, gotovo poput Jossie Grossie, "Odurne Jossie", kako su u školi zvali lik koji je glumila u filmu "Nikad se nisam poljubila" (1999.). To je bio prvi film koji je producirala kompanija Flower Pictures, koju je Drew osnovala s prijateljicom da konačno radi filmove kakvi joj se sviđaju.
Ta njezina kompanija već dvije godine producira uzbudljivi The Drew Barrymore Show, u kojem pokušava progovoriti o svemu onom što ju je mučilo kao dijete i mladu glumicu. Tu je puno ispovijesti, ali i snimanih priloga i priča iz života. U prvoj epizodi ugostila je glumce s kojima je radila, Cameron Diaz, Lucy Liu i Adama Sandlera. U emisiju je pozvala i mladu komičarku Chloe Fineman, nakon što je u televizijskoj emisiji "Saturday Night Live" glumila samu Drew. Rekla je Chloe duhovito i dobronamjerno da je njezin veliki fan. Jednom joj je bio gost bivši muž, komičar Tom Green s kojim nije progovorila 15 godina. Pričali su o svojoj prošlosti i vremenu koje je proteklo otkad se nisu vidjeli. Drew je u emisiji plakala. Taj show je svojevrsni televizijski nastavak njezine zbirke razotkrivajućih eseja.
"Wildflower" je bio veliki bestseler i knjiga koja je pokrenula najezdu veoma sličnih. Evo, već danima čitamo o jadima nesretne Selme Blair (50), a upravo je objavljena i odlično napisana, duhovita autobiografija engleske glumice Minnie Driver, koja je za film "Dobri Will Hunting" bila nominirana za Oscara. I Minnie piše o svojem nesretnom, nipošto siromašnom djetinjstvu i roditeljima kojima nije bila važna, o internatu koji je mrzila, o osjećaju odbačenosti, o Harveyju Weinsteinu, koji ju je pokušao izbaciti iz njezinog najvažnijeg filma s riječima, "Nju nitko ne bi htio je....".
"Kako se samo usudio, taj čovjek čije su košulje uvijek bile ulijepljene ostacima jaja/tunjevine/majoneze, prema kojem su svi jednako snažno osjećali gađenje kao i strah, koji je živio u oblaku požutjelog dima cigara..."
Piše i o zaljubljenosti na setu, koja nikad nije prava ljubav jer set nije stvarni život, o tome kako ju je Matt na koncu ostavio u trenutku kad joj je karijera krenula nizbrdo, izjavivši da s njom prekida u jednom televizijskom intervjuu, a njoj to prije toga nije rekao...
Selmin je život bio puno nesretniji, no njezina knjiga je lošije napisana. Gotovo mi je nemoguće zamisliti da je Selma imala tako težak život. U filmu "Plavuša s Harvarda" (2001.) Selma, inače Židovka, glumila je onu uobraženu, privilegiranu curu iz bogate protestantske obitelji, koja ponižava iskrenu i otvorenu plavušu. Uvijek sam mislila da je i sama Selma jedna od tih savršeno lijepih, samouvjerenih, zločestih cura koje ne vole druge žene. No, ako je suditi po njezinoj novoj biografiji "Mean Baby: A Memoir of Growing Up" i ona je, baš kao i Drew, postala alkoholičarka sa sedam godina. Neshvatljivo!
Selma nije "hollywoodsko plemstvo", ali je kći sutkinje i odvjetnika i išla je u otmjeni privatni američki internat. Tamo ne samo da je bila usamljena i tužna kao princ Charles u svojem hladnom Gordonstounu u Škotskoj, nego ju je napastovao jedan od dekana škole. Evo ulomka iz knjige.
"Posve sam mu vjerovala, pouzdala se u njega. Nisam mogla ni zamisliti da ću imati toliko sreće da me zadesi takav predivni mentor i prijatelj. Najviše me povrijedila činjenica da je upravo on napravio takvu grešku... Mislila sam da je najdivniji čovjek kojeg sam upoznala. Zgodan. Visok. Toliko velikodušan. Jasno vam je u kojem ovo ide smjeru. Ali ja to onda nisam mogla predvidjeti. Vjerovala sam autoritetu. Bila sam obična tinejdžerica... Otišla sam u njegov ured da se pozdravimo prije zimskih praznika i izmijenimo darove.... Zagrlili smo se. Učinilo mi se predugo i pretiho. Ruka mu se našla na donjem dijelu mojih leđa, neposredno iznad stražnjice. Pritisnuo je svoje usne na moje. Molim vas, pomislila sam. Molim vas, nemojte se uvući u moje pamučne hlače Ralph Lauren, moju zadanu školsku uniformu, u koje sam pažljivo uvukla kariranu košulju. Molim vas. Vi ste zreli i odrasli i ja vas volim; molim vas, nemojte uvući ruku u moje gaćice. Ali jest. Samo to. Nije me silovao. Nije mi prijetio. Ali me slomio. Nikad poslije ništa slično nije se dogodilo, ali nakon toga nikad više nisam se osjećala sigurno."
Kad je rekla mami da ju je dekan poljubio, ona je duboko uzdahnula i rekla da to ne smije nikome ispričati. "Njega u toj školi vole. A ti ćeš nakon toga postati djevojka s problemom", rekla joj je mama. Sutkinja. "Osvetila" mu se tek kad je Selma maturirala i dobila nagradu za najbolji sastavak. Dekan je prišao da joj čestita.
"Okrenuo se prema mojoj mami i rekao: 'Sigurno ste jako ponosni.' Pogledala ga je posve hladno, lica poput maske. A onda rekla: 'Znam što ste napravili. Mičite se od moje kćerke!' On se samo okrenuo i otišao."
"Mean Baby", zločesta beba, zaista je bizaran naslov za autobiografiju. Selma je naslov ovako objasnila: "Bila sam jedno od one djece koja su uvijek loše volje, grizla sam svoje tri starije sestre." Je li to razlog što je bila u internatu umjesto da se školuje od kuće?
Ovako je sažela svoja sjećanja: "Djetinjstvo sam provela obožavajući mamu, a tinejdžerske godine neprestano ili zaljubljena ili slomljena od tuge. Potom su došle godine u kojima sam se destruktivno nosila s bolešću za koju nisam ni znala da je imam."
Selma je tek 2018. otkrila da boluje od multiple skleroze, teške upalne autoimune bolesti. Pretpostavlja da su kod nje simptomi počeli još dok je bila na fakultetu. Tad se samoliječila alkoholom koji je zavoljela polako, ispijajući od ranog djetinjstva malo obrednog košer vina Manischewitz na Pashu i druge židovske praznike. Onaj osjećaj da je malo glavom u oblacima, da je lišena tuge i stida, pripisivala je u početku zanesenošću Bogom, tek je kasnije shvatila da je to bila obična opijenost alkoholom.
- Ne znam, mislim da ne bih preživjela djetinjstvo bez alkoholizma. Zato je za mnoge alkohol tako velik problem. On je na početku zaista utjeha, donosi olakšanje. Za mene je to bio samo prvih nekoliko godina jer sam počela veoma rano. To mi je bila neka vrsta bijega od suočavanja sa sobom - rekla je u intervjuu časopisu People.
Kasnije, Selma je imala velikih problema zbog tog "bijega". Jednom se na fakultetu opijala do besvijesti čitav dan, a onda su je silovali. Ni danas ne zna točno jesu li je silovala dva ili samo jedan od "prijatelja" s kojima je pila. To se nije dogodilo samo te noći. Silovali su je nakon toga više puta. I to zato što bi bila isuviše pijana da ih zamoli da prestanu, da se buni. Samo je jednom bila nasilno silovana, no ni tada nije nikome ništa rekla. Povukla bi se u sebe posramljena. Progovorila je tek kad je počela ići na psihoterapiju i shvatila da je doživjela puno veću traumu nego što je bila svjesna, da je imala duboko usađeni osjećaj krivnje, srama, gađenja nad samom sobom.
Posljednji put napila se 2016. i napravila jezivu scenu u avionu kojim je letjela iz Meksika u Los Angeles sa 4-godišnjim sinom Arthurom i njegovim ocem Jasonom Bleickom, dizajnerom, bivšim dečkom. Urlala je u avionu nekontrolirano. Dvije medicinske sestre su je smirivale, a čim je avion sletio, odveli su je u bolnicu zavezanu, na nosilima. Kad je došla sebi, ispričala se putnicima i osoblju, rekla da srećom njezin sin nije doživio traumu jer je imao slušalice na ušima. No, nakon toga je odlučila da više neće piti.
Selma je u to vrijeme napravila selfie s turbanom na glavi jer joj je opala kosa. Po medijima napadali su bolesnu ženu da je bešćutno i sramno prisvojila tradiciju indijskih Sikha. Uz nju je bio i njezin sin s turbanom jer je želio pružiti mami podršku. Mladi osviješteni woke "ratnici" zapadnu kulturu zaista pretvaraju u smijuriju. Nema velike modne kuće duge tradicije koja nije imala svoju afričku, rusku, meksičku, polinezijsku ili tko zna koju fazu - jer mode ne bi bilo bez bogate svjetske etno tradicije.
Selma je 2021. napravila dokumentarac "Introducing, Selma Blair" (igra riječima, ne znači predstavljamo Selmu Blair, već, otprilike, Selma Blair predstavlja) o svojoj bolesti i izlječenju. Postala je neka vrste glasnogovornice za oboljele od te teške degenerativne bolesti, koja je u njezinu slučaju toliko bila uznapredovala da je imala velikih problema s govorom i hodom i već bila invalid. Bolest se povukla nakon intenzivnog liječenja i silno iscrpljujućih kemoterapija.
I taj dokumentarac mlade redateljice Rachel Fleit i autobiografija koja se upravo pojavila u knjižarama zapravo su Selmin pokušaj da sama shvatiti što joj se sve događalo i zašto, da se izliječi od ovisnosti i drugih mentalnih problema koji su je godinama mučili.
Selma je prošla puno bolje od sinova Nicka Cavea, koji su umrli od droge - jedan se bacio s litice u provaliju prije sedam godina, u 16., pod utjecajem LSD-a, drugi je mentalno obolio i pri tome se i dalje drogirao i nedavno preminuo. Clark James Gable, unuk još jednog filmskog "aristokrata", Clarka Gablea, predozirao se prije tri godine. Jako je nalikovao djedu, svojevremeno simbolu muške ljepote. Bio je model, televizijski voditelj, silno se i bezuspješno trudio uspjeti kao glumac. U siječnju si je u glavu pucao sin glumca Michaela Madsena, a otprilike istovremeno ubio se i jedini sin izvanredne crne glumice Regine King. Od predoziranja davno su umrla djeca glumaca Paula Newman i Jerryja Lewisa, ubila se i kći Marlona Branda...
Meni je veoma mrska kultura žrtve, današnja zapadna kultura u kojoj uvijek netko zapomaže da je obespravljen i marginaliziran, da su njegovi problemi uzrokovani isključivo nepravednim društvom ili roditeljskim zanemarivanjem, a ne vlastitim činjenjem ili još više nečinjenjem. No, Los Angelesom, čini se, zaista hodaju bezbrojne žrtve neutažive želje za slavom i uspjehom. To više nije "Grad anđela", nego grad brojnih "wildflowera", divljeg samoniklog bilja za koje se nitko ne brine. Jadne nepo-bebe, što ih sve čeka!
VIDEO Jandroković obradio Konstraktinu pjesmu: 'Zastupnica mora biti zdrava...'
Kad ih vise nitko ne j...., sve postanu zrtve.