Za razliku od mnogih filmova za koje se ističe da su snimljeni prema stvarnim događajima samo zato što dio publike to apriorno smatra dramatičnijim (braća Coen dobro su se nasmijali tome i proglasili “stvarnim” film “Fargo”, premda je potpuno izmišljen), u slučaju “Doušnika” isticanje toga podatka nasušna je potreba. Naime, tko bi, u suprotnom, povjerovao u nju?
Novi film Stevena Soderbergha stvarna je, dakle, priča o jednom od potpredsjednika moćne američke kompanije koji je postao FBI-ev saveznik u raskrinkavanju prljavih dogovora njezinih vlasnika oko namještanja cijena. I na kraju je završio s triput većom kaznom od svih optuženih u aferi!? Kako je to moguće?
Bipolarni poremećaj
Govoreći rječnikom “balkanskog špijuna” Ilije Čvorovića, agente FBI-a pripremali su za sve, ali ne za njega – inženjera agronomije Marka Whitacrea (odlični, udebljali Matt Damon)! Susretljiv je i snalažljiv kao suradnik, no boluje od bipolarnog poremećaja, što se otkrije kad se situacija za FBI i tužilaštvo već jako zakomplicira.
Pojedinac ruši sistem
Soderbergh uspješno postavlja i gradi priču kao farsu; stil je razbarušen kao iz usiljeno vedrih obiteljskih reklama, a unutarnjim monolozima glavnoga junaka naglašava kakofoniju koju nosi u glavi. Atmosferom “Doušnik” podsjeća na američke filmove sedamdesetih godina o tragičnim antijunacima koji rasklimavaju sistem (npr. Hala Ashbyja), što govori o Soderberghu kao vještom stilistu. Može mu se prigovoriti da juri kroz sadržaj, pa je neke detalje teško pohvatati, ali u cjelini je “Doušnik” jedan od najboljih kinofilmova posljednjih mjeseci.
