Lani smo svečano proslavili punih 25 godina postojanja Večernjakove ruže, prve, najutjecajnije i najrelevantnije medijske nagrade u Hrvatskoj.
I dok cjelokupna medijska scena, zajedno s čitateljima Večernjeg lista čiji je glas najvažniji, s nestrpljenjem čeka nedjeljni broj Večernjaka koji donosi sve nominacije za Ružu 2019. godine, podsjetimo se kako je sve počelo, ali i slavne povijesti ugledne nagrade.
Vrijeme prije interneta
Ruža je rođena 1994. godine. Bilo je to predinternetsko doba u Hrvatskoj, nimalo lako poratno razdoblje. Ruža je bila i ostala nagrada čitatelja Večernjeg lista, a svatko tko je tada imao prilike vidjeti prepune vreće dopisnica koje su s glasačkim kuponima stizale u našu redakciju svjestan je, ne samo važnosti nagrade, nego i žara kojim su je prigrlili oni koji svake godine iznova odlučuju tko su najbolji kreativci u medijskom svijetu.
Za one čiji su životi počeli u vremenima u kojima je sve dostupno na klik miša, treba pojasniti: tada je glasanje za Večernjakovu ružu zahtijevalo trud: trebalo je kupiti novine svakog petka, iz Ekrana Večernjeg lista izrezati kupon, u njega upisati imena favorita, sve to prilijepiti na dopisnicu i poslati poštom. Interes čitatelja bio je takav da su se pobjednici u svakoj pojedinoj kategoriji mogli podičiti tisućama i tisućama glasova, a golemu važnost nagrade potvrđuje to što se i danas zvijezde u svojim biografijama hvale brojem osvojenih Večernjakovih ruža.
Prvi laureati koji su započeli ovaj slavni niz bili su: Oliver Mlakar i tada vrlo mlada Doris Vučković, kojima su pripale Ruže za TV osobe 1994. godine, zatim grupa E.T., Maja Blagdan i Oliver Dragojević koji su osvojili glazbene Ruže te glumac Filip Šovagović. Prva svečana dodjela Ruža, kao i sedam sljedećih, održala se u Satiričkom kazalištu Kerempuh.
Bio je to show za koji se tražila ulaznica više, a o kakvoj se fešti radilo, svjedoči i anegdota s prve dodjele. Hostesa koja je stajala uz stol na kojem su bile poslagane Ruže za dobitnike toliko se zanijela da ih je uzimala redom, pa su tako prvi laureati sa scene Kerempuha otišli s pogrešnim Ružama, a novinari Ekrana su party nakon dodjele proveli u potrazi kako bi svatko od dobitnika kući otišao sa svojom nagradom.
Stoljeće obilježili "Gruntovčani"
Te prve "mačiće" nipošto nismo bacili u vodu, ali mnogo smo toga naučili. Već na drugoj Ruži postalo je jasno da su neka velika imena televizije, estrade i glumišta počela slagati svoje "bukete", a sve njih predvodi doajen TV voditeljstva - Oliver Mlakar, kojem je lani, uz obilježavanje 25. godina postojanja nagrade, pripala i posebna Ruža za životno djelo.
Nagrada se razvijala s razvojem medijskog prostora, a uz Ružu za 1999. dodijelili smo i Ruže za 20. stoljeće. Tim milenijskim Ružama okitili su se: Helga Vlahović Brnobić i Oliver Mlakar kao TV osobe 20. stoljeća, Tereza Kesovija i Oliver Dragojević kao pjevači 20. stoljeća, Ana Karić i Boris Dvornik kao glumci 20. stojeća, Prljavo kazalište kao najbolja grupa, a njihova pjesma "Mojoj majci", kojoj i danas tepamo "Ruža hrvatska", stekla je titulu pjesme 20. stoljeća.
Najboljim filmom 20. stoljeća proglašeno je legendarno djelo Kreše Golika "Tko pjeva zlo ne misli", a u kategoriji TV serije 20. stoljeća pobijedili su "Gruntovčani". Nakon prvih osam Ruža, dodjela one devete, za 2003. godinu, izašla je iz Kerempuha i preselila se u tadašnji hotel Opera, današnji Westin. No i najveća hotelska dvorana pokazala se premalom za sve one koji su svečanu dodjelu Ruže željeli vidjeti uživo, pa je deseta Ruža održana u Kineskom paviljonu Zagrebačkog velesajma, a nakon toga nagrada je kratko nosila ime Večernjakov ekran te se dodjeljivala pod šatorom Boćarskog doma. Potom je uslijedila malo dulja stanka, a Večernjakova Ruža se onda slavodobitno vratila prvog dana proljeća 2014. velikim spektaklom na sceni HNK Zagreb, koji je od tada naš domaćin, u izravnom prijenosu na Hrvatskoj televiziji. Tako će biti i 20. ožujka 2020. *
