Ove će jeseni na kanalu Viasat History početi dokumentarni serijal “The Nile: 5000 Years of History” (Nil: 5000 godina povijesti). Kako već samo ime kaže, govorit će se ponajprije o egipatskoj civilizaciji koja je nastala na obalama najveće svjetske rijeke, Nila, te se razvila do jednog od najvećih carstava koje povijest poznaje. Zato smo razgovarali s prezentericom i autoricom serije, nagrađivanom britanskom povjesničarkom Bettany Hughes.
Zašto ste mislili da je zanimljivo još jednom ispričati priču o najvećoj rijeci?
Čini mi se da ne možete razumjeti priču o Egiptu ako ne razumijete priču o Nilu. Ta je rijeka omogućila egipatsku civilizaciju. Učinila je pustinju plodnom, što je opet omogućilo da se ljudi prehrane, a onda i da sagrade piramide, hramove, da prevezu svećenike, vojsku i prekrasne artefakte niz rijeku. Nil doista jest srce egipatske civilizacije. Znam kako su ljudi fascinirani drevnim Egiptom pa sam pomislila kako bi ovo bio način da zaista spoznamo kako je to ne samo cijeniti drevni Egipat nego i živjeti kao drevni Egipćanin.
Hoćemo li u seriji vidjeti neka nova otkrića?
Da. Posjetila sam nevjerojatan hram krokodila Kom Ombo, preda mnom su iskopali predivan natpis jednog od najmoćnijih ljudi tada na Zemlji, Setija I. Egipatska se povijest tamo razotkrivala ispred mene. Nakon toga otišla sam do neiskopane grobnice, gdje sam zamalo umrla! Tamo je količina kisika iznimno niska. Bilo je sve to dosta uzbudljivo. Podigla sam i poklopac sarkofaga Tutankhamonove bake, gdje mi se ukazala njezina mumija. U svakoj epizodi pokazujemo neko novo otkriće.
Imamo li sada bolja saznanja o tome zašto su se i kako gradile egipatske grobnice?
Imamo. Ono što je sjajno danas kod arheologije jest činjenica da ona ima jake saveznike u modernoj znanosti i tehnologiji poput dronova i satelita. Tako da danas imamo daleko bolje razumijevanje o tom narodu te o tome kako je on gradio svoje spomenike. Spustila sam se ispod piramide, što je bilo dosta zastrašujuće, otišla sam do dubine od 70 metara. Doista dobijete osjećaj neobične sofisticiranosti te civilizacije te razinu matematike koja je primjenjivana. Nije to bila tek gomila robova koja je nešto radila, nego se radilo o visoko inventivnoj i tehnološki sofisticiranoj kulturi.
Zašto je onda ta civilizacija propala unatoč toj sofisticiranosti?
Pa, preživjela je 4000 godina, što uopće nije loše. Mislim da ljudi vole zaboraviti kako sve počinje negdje oko 3500 god. pr. Kr. Te se nastavlja sve do posljednjeg hijeroglifa koji je ispisan u 5. stoljeću nove ere. Priča je to duga četiri milenija. Mislim da je to bilo uspješno postojanje, bila je to civilizacija koja je bila žrtvom vlastitog uspjeha, bila je popularna, divili su joj se, pa je neizbježno bilo da su je mnogi i poželjeli, a Rimljani i islamska civilizacija i uspjeli preuzeti je. No, trajati toliko dugo dovoljno govori o tome kako je bila uspješna.
Spomenuli ste Tutankhamona. Doznajemo li nešto novo o njemu? Ili nekoj drugoj poznatoj osobi poput, recimo, Kleopatre?
Doznajemo. Uzverala sam se do grobnice Hatshepsut, nevjerojatne žene faraona. U maloj pećini iznad tog hrama na obali Nila nalazi se grafit, vrlo sugestivno seksualan, u kojem netko od radnika ili netko od dvorana s njom vodi ljubav, ali to čini – odostraga. To je priča koju želimo prenijeti ovom serijom, o moćnim faraonima koji su ipak i obični ljudi u toj drevnoj civilizaciji.
Fascinantno je koliko je velika bio egipatski imperij. Kako su Egipćani u tome uspjeli? Što je bio katalizator?
Mislim da je razlog upravo u Nilu. On povezuje površinu Egipta od sjevera prema jugu, od Sredozemnog mora kod Aleksandrije sve do središta Afrike. Kao da se radi o velikoj autocesti civilizacije. Ali taj imperij povezan je rijekom i s istoka prema zapadu, njezinim obalama. Mislim da se taj moć komunikacije koju ta rijeka ima može uzeti kao razlog snage tog carstva. I kada smo putovali i snimali niz Nil, imali smo taj osjećaj nekog drugarstva koji je odisao obalama te rijeke.
Nismo sigurni da u povijesti postoji sličan primjer takvog carstva na velikoj rijeci.
Rijeke doista stvaraju kulture, ali nisam sigurna da je negdje stvoren cijeli imperij. Nil je i rijeka koja spaja dubinu Afrike s rubovima Europe i Azije. Egipat je na nevjerojatnom strateškom mjestu gdje može imati koristi od ideja i energije svih tih kontinenata.
Što je s današnjim Egiptom, danas nije više tako ovisan o Nilu kao nekada?
Provela sam nezaboravno vrijeme s jednom sjajnom Egipćankom koja pokušava spasiti od nestanka plavi lotus. Ta je biljka bila u samom središtu egipatske civilizacije rastući po cijeloj rijeci, a drevni su je Egipćani koristili kao narkotik. I tako naučite nešto novo o povijesti krećući se kroz sadašnjost. Egipat je izdržljivo mjesto kojemu se turisti sad opet vraćaju.
Što ponajviše dugujemo egipatskoj kulturi?
Njihovi su bogovi snažno utjecali na grčke, potom rimske bogove te je Egipat utjecao i na rimsku tehnologiju i grčke ideje. Sve je to mnogo važnije za priču o nastanku današnjeg svijeta nego što ljudi uopće zamišljaju. Egipatska je civilizacija imala golem utjecaj na naše živote u tehnološkom smislu. Primjerice, julijanski kalendar prema kojem većina ljudi danas živi stvoren je kada je Julije Cezar posjetio Egipat, gdje ga je toliko inspirirala astrologija s kojom se upoznao u jednom od hramova da je stvorio julijanski kalendar. Tako da svoje svakodnevne živote danas živimo prema drevnom egipatskom određivanju vremena iako na to možda zaboravljamo.
